Stara snimka iz Beograda postala je hit na društvenim mrežama i otkrila zašto i danas tisuće ljudi to radi djeci… (VIDEO)
Autorka: Snježana Pavić, Izvor: Jutarnji list
Triput vas je upozorio da mu na vrijeme pošaljete izvještaj. Na kraju, iznerviran vas je lupio šakom u glavu. Idućeg jutra išli ste vidjeti tko vam tako uporno zvoni na vrata. “Hoćete li 10 udaraca šibom po rukama ili kaišem po guzi”, pitao vas je radnik HEP-a: ponovo ste zakasnili s plaćanjem računa. Kako drugačije odgojiti dijete, kako odraslog čovjeka naučiti da račune plaća na vrijeme?
I Saudijska Arabija je ukinula bičevanje ima tri godine, a na tisuće ljudi oko nas i dalje smatra da je fizičko nasilje prihvatljiva odgojna mjera. Razotkrilo se to u tisućama komentara TV priloga iz osamdesetih s djecom koja sa smiješkom govore kako ih roditelji tuku, kuhačom, kaišem, kako god. Snimka iz 1981. s učenicima trećeg razreda u Beogradu postala je hit na društvenim mrežama. “Mama me tuče gdje god stigne”, govore djeca uz smiješak.
Naši roditelji su tukli nas jer su njih tukli njihovi roditelji. Fizičko kažnjavanje u međuvremenu je zabranjeno. Ipak, prema istraživanju UNICEF-a u 56 zemalja, roditelji i danas tuku 60 posto djece u dobi od dvije do 14 godina, jednako dječake i djevojčice, u siromašnim i bogatim obiteljima. Svako treće dijete u dobi od 12 mjeseci do dvije godine izloženo je batinama. Samo zamislite to: da vam srce pukne.
Tjelesno kažnjavanje ne daje nikakve pozitivne rezultate, nego baš obrnuto: s vremenom povećava probleme u ponašanju djeteta, navodi Svjetska zdravstvena organizacija. Svako tjelesno kažnjavanje, ma koliko bilo blago, nosi ugrađeni rizik od dugoročnih negativnih posljedica, upozorava WHO, UN-ova organizacija zadužena za brigu o zdravlju čovječanstva.
Ne, to nije mišljenje jedne radikalne kolumnistice, to je službeni stav najvećih medicinskih eksperata: svako tjelesno kažnjavanje, ma koliko blago bilo, može ostaviti ružne i teške posljedice po vaše dijete.
Dijete koje ste fizički kaznili ne samo da osjeća bol, strah, ljutnju, sram i krivnju, nego mu osjećaj ugroženosti izaziva fiziološki stres i aktivaciju živčanih putova za suočavanje s opasnošću, pa će ta djeca često kao odrasli imati visoku hormonalnu reakciju na stres. Što pak radi veliki pritisak na živčani, kardiovaskularni i prehrambeni sustav, a to opet dovodi do raka, migrene, kardiovaskularnih bolesti, artritisa, problema s alkoholom i pretilošću.
Istraživanja pokazuju da je tjelesno kažnjavanje povezano s lošim fizičkim i mentalnim zdravljem djeteta, lošijim ocjenama i povećanom agresijom djeteta, nabraja dalje WHO. Velik broj istraživanja upozorava na niz negativnih posljedica, trenutnih i dugoročnih: anksioznost i depresiju, nisko samopoštovanje, samoozljeđivanje i pokušaje samoubojstva, slabu kontrolu agresije, ovisnost o alkoholu i drogama.
UN je 1989. donio Konvenciju o pravima djeteta, koja zabranjuje i nefizičko kažnjavanje kojim se dijete omalovažava, ponižava, ocrnjuje, prijeti, plaši ili ismijava. Većina djece trpi jedno i drugo, tvrdi UNESCO. Nasilje nad djecom neprepoznato je, kao što je uglavnom neprepoznato nasilje nad ženama. Kao što nije normalno da vas šef udari da bi vas naučio nečemu, nije normalno ni da roditelji udare dijete. Nismo puno učinili ako smo u zakon stavili zabranu a da ništa nismo poduzeli da se ona zbilja poštuje.
Naši roditelji nisu znali za bolje. Mi nemamo izgovor.
Tekst je prenet iz Jutarnji list.
