Pusić: Milanovićeva izjava o obitelji Zec je sramotna

8. December 2021.
Izjava predsjednika Zorana Milanovića: "Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?" po mom sudu je sramotna, jer se taj zločin ugradio u temelje hrvatske države, kazao je predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić.
KOMEMORACIJA POVODOM 30 GODINA OD UBISTVA PORODICE ZEC
Zoran Pusić na komemoraciji obitelji Zec. Foto: BETAPHOTO/HINA/SNV/Jovica Drobnjak/DS

Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige, gostovao je u utorak na N1 televiziji gdje je govorio o ubojstvu obitelji Zec od kojeg je prošlo 30 godina. Najprije se osvrnuo na obraćanje Zorana Milanovića, koji je neposredno prije njegovog gostovanja o obitelji Zec izjavio: “Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?”

Boris Dežulović. Foto: Lupiga

Prije pedeset jednu godinu, 7. prosinca 1970., njemački kancelar Willy Brandt u ikoničnom je prizoru njemačke katarze kleknuo pred spomenik židovskim žrtvama varšavskog Geta.

Pedeset jednu godinu kasnije, 7. prosinca 2021. godine, hrvatski predsjednik Zoran Milanović u ikoničnom se prizoru hrvatske katarze prisjetio nikad procesuiranog ubojstva srpske obitelji Zec i hladnokrvne likvidacije dvanaestogodišnje Aleksandre: “Obitelj Zec je bila pozvana u vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas moram direktno pitati, što još treba?”

Ništa, predsjedniče. Baš ništa. Što bi rekao jedan moj drug, ne morate vi ići u tri pizde materine, ja ću.

– Ovo izlaganje Zorana Milanovića, po mom sudu je bilo prilično sramotno. Naravno da je bilo drugih zločina i na jednoj i na drugoj strani. Bilo je strašnih zločina; samo mjesec dana poslije tragedije obitelji Zec ubijena je obitelj Čengić u Erveniku, mama, tata, dvoje male djece, jedno od njih, Slobodan, čini mi se, bio je vršnjak Aleksandre Zec. Ubijeni su jer su bili Hrvati, iz osvete zbog pogibije troje Srba s kojim događajem oni nikakve veze nisu imali. Potpuno nevini ljudi. Da je zločin nad obitelji Zec strašan zločin, to nema sumnje. Ali to nije poanta, mi to ne obilježavamo zato, nego zato jer je ponašanje hrvatske politike i pravosuđa u to doba postupilo tako da se taj zločin ugradijo u temelje hrvatske države. Naše ustrajno komemoriranje te tragedije je pokušaj da saniramo štetu koju su tadašnja hrvatska politika i pravosuđe učinili našoj zemlji, to je osnovna stvar. Strašnih zločina se dogodilo i puno previše, nije trebao biti nijedan da smo uspjeli ono što smo pokušavali ’90. i ’91. da do rata ne dođe, jer bilo je jasno da će se takve stvari događati, ali nismo uspjeli – rekao je Pusić.

Na suđenju je napravljena proceduralna pogreška, ali i dalje su postojali dokazi i svjedoci, kaže.

– Napravljena je proceduralna greška, bio je novi zakon, tri, četiri mjeseca star, gdje je za tako teški zločin i kod istražnog suca trebao biti prisutan odvjetnik i zbog toga je priznanje počinioca odbačeno. Međutim, to je sve skupa besmislica, postojalo je oružje s kojim zločin počinjen, meci iz tog oružja u žrtvama, bili su svjedoci koji su vidjeli ubojstvo Mihajla Zeca. Poslije odbacivanja optužbe zbog proceduralne greške došao je Merčep i razgovarao sa svojim ljudima, koji su bili u zatvoru, i oni su poslije toga potpuno ušutjeli – kaže Pusić.

– Na toj odluci suda kojom se odbacuje optužba zbog proceduralne greške, a koja je došla u DORH, piše crnim flomasterom ”ne se žaliti”. Jasno je o čemu se radi. U 99% slučajeva ne osudite okrivljenika zato što on ispriča priču u kojoj on nedjelo prizna, nego zato jer imate dokaze. Tu ste imali nebrojeno dokaza da su ti pripadnici rezervnog sastava MUPa RH to počinili, ali tužiteljstvo se nije žalilo – dodao je.

Pusića su pitali tko stoji iza tog “Ne se žaliti”.

– To bi moglo jedno istraživačko novinarstvo ustanoviti. Ja sam imao taj dokument u ruci, tko stoji ne znam, ali znam da je potpisano s V.Š. – rekao je Pusić.

Odgovorio je i na pitanje o tome da se Vladimira Šeksa često dovodi u vezu s takvim razvojem događaja i da Šeks tvrdi da se zbog tadašnjih propisa to nije ni moglo procesuirati.

– Ovo što vam ja kažem to su činjenice. Da se to moglo procesuirati, nema nikakve sumnje, svakome je jasno da je bilo više nego dovoljno materijalnih dokaza da se to bestijalno ubojstvo procesuira. To se događalo i na jednoj i na drugoj strani, no problem je u zataškavanju. Iza toga je stajala cijela institucija pravosuđa, iza toga je stajala moja država i zato je to nešto što pokušavamo ispraviti. Inače će ljaga ostati na državi i pravosuđu stotine godina. I zato probamo kroz sve ove godine, kada obilježavamo taj dan, navečer, jer se ubojstvo Mihajla dogodilo oko 23 sata, a ubojstva Marije i Aleksandre usred noći. Odlazimo na to mjesto u toj gustoj sljemenskoj šumi, evo prosinac, mrak, osjeća se na tom mjestu jedna jeziva atmosfera, možemo samo zamisliti kako je bilo kada se to događalo. To je apsolutno strašan zločin, ali poanta nije u tome, poanta je da kao što je Njemačka morala proći kroz proces denacifikacije tako i Hrvatska mora proći kroz proces u kojem se odriče takvih stvari, ne samo na jednom općenitom nivou nego u ovom konkretnom slučaju – rekao je.

Bi li pojavljivanje premijera Andreja Plenkovića značilo zaključenje tog slučaja?

– To bi apsolutno pomoglo. Vidjeli smo što je Nobilo govorio i bez obzira na Sanaderove marifetluke što se tiče stvari zbog kojih je osuđen, on je napravio pozitivne promjene u promjeni hrvatske politike i ja se nadam da će biti premijera kao što postoji gradonačelnik Tomašević koji će doći danas. Da će biti premijera koji će shvatiti da je za Hrvatsku bitno da se odmakne od takvih stvari – zaključuje Zoran Pusić.

Click