Pravoslavlje na ustaški pogon

Autor: Dragan Grozdanić, Izvor: Novosti

Udruga Hrvatski pravoslavni centar iz Vukovara organizirala je u povodu pravoslavnog Božića domjenak u restoranu u Dicmu, koji se pretvorio u nacionalistički i revizionistički događaj. Predrag Mišić, predsjednik UHPC-a i formalno nezavisni zastupnik u Klubu zastupnika Domovinskog pokreta, kao glavni cilj najavio je, u roku od pet godina, osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve (HPC). Crkva pod tim imenom postojala je jedino u NDH, osnovana je zakonskom odredbom ustaškog poglavnika Ante Pavelića 6. lipnja 1942., a prestala je postojati u svibnju 1945. godine, završetkom Drugog svjetskog rata. Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić iz DP-a, koji je na vlasti u koaliciji s HDZ-om, tom je prilikom održao govor. Njegov stranački kolega, saborski zastupnik Stipo Mlinarić, u društvu još jednog DP-ovca, zastupnika Ivice Kukavice, domjenak je iskoristio, nimalo u duhu blagdanske poruke mira, za huškačke poruke, optuživši čelne institucije Srba u Hrvatskoj da “prikrivaju ratne zločine i negiraju postojanje same hrvatske države”, obmanjujući pritom javnost da “zadnjih 20 godina nitko od njih nije otišao na proslavu Oluje (…) i u Vukovar u kolonu sjećanja”.

Inače, grb UHPC-a izrazito sliči onom HPC-a iz endehazijskog razdoblja, a s obzirom na okupljanje političkih prvaka DP-a i najavu osnivanja HPC-a nema sumnje da je udruga uspostavljena kao politički instrument DP-a. Na domjenku je bio i Igor Vidalina, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda. Ministarstvo hrvatskih branitelja je i lani, kada je održan prvi domjenak spomenute udruge, poslalo izaslanika, što se može protumačiti i kao znak da službena politika, ili barem resorni ministar Medved, nema ništa protiv da se pokuša rehabilitirati crkva koja je postala sinonim za ustaški režim. Lani su na domjenku bili i predsjednik DP-a Ivan Penava, izaslanik predsjednika RH Marijan Mareković i notorni Marko Skejo, ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a i otvoreni apologet ustaškog pozdrava “Za dom spremni”. Ministarstvo hrvatskih branitelja je 2023. godine UHPC-u u potprogramu za udruge branitelja doniralo tisuću eura.

Udruga Hrvatska pravoslavni centar upisana je u registar udruga 13. svibnja 2022., a njihova službena stranica nije pretjerano aktivna. U statutu udruge piše da je jedan od ciljeva edukacija hrvatskih pravoslavnih vjernika o važnosti Hrvatske pravoslavne crkve.

Povjesničar Hrvoje Klasić, izvanredni profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta, bavio se HPC-om. Razotkrivajući povijesni revizionizam ekstremne desnice, Klasić je pisao da je HPC nastao voljom ustaških vlasti, a ne pravoslavnog stanovništva, u njegovom ustavu je pisalo da patrijarha imenuje poglavnik i da njemu patrijarh polaže prisegu. Za prvog čovjeka hrvatskih pravoslavaca ustaše su postavili ruskog svećenika, arhiepiskopa Germogena, svjetovnog imena Grigorij Ivanovič Maksimov, koji je nakon Oktobarske revolucije napustio svoju domovinu i nastanio se u jednom fruškogorskom manastiru.

– Hrvatska pravoslavna crkva pod tim imenom nastaje 1942. i to u trenutku kada je genocid nad Srbima u tolikom jeku da su se i Nijemci pobunili kod endehazijske vlasti jer su pokolji Srba isprovocirali priključivanje velikog dijela srpskih seljaka, građana srpske nacionalnosti, partizanskom pokretu. To je bio jedan od okidača za to da Nijemci pokušaju smiriti stvari i na to je Pavelić reagirao na način da kao nema ništa protiv toga, u smislu da ti ljudi ostanu tu živjeti, ali da nisu pripadnici zajednice kojoj je centar u Beogradu, nego da ostanu pravoslavni vjernici, ali kao dio novoformiranog HPC-a – kaže Klasić za Novosti.

Velika većina Srba pravoslavaca nije prihvatila HPC i on je ugašen završetkom Drugog svjetskog rata. Klasić navodi da bi u svjetlu najnovijih događaja trebalo reći dvije stvari.

– Sve pravoslavne crkve kao autokefalne nastaju na ovaj ili onaj način kroz povijest. Ne bi bio problem kada bi se išlo po redovitoj i normalnoj proceduri, ako bi inicijativa za to došla od Srba pravoslavaca iz Hrvatske, ako bi oni rekli da kao pravoslavni vjernici u Hrvatskoj žele imati svoju autokefalnu crkvu i ako se to dogovori sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Govorim o nečemu što je možda slično s Makedonskom pravoslavnom crkvom. Naravno, uz razliku da se ovdje ipak radi o Srbima iz Hrvatske, od kojih većina nikada nije živjela u Srbiji, niti su u njoj rođeni. Dakle, ako bi inicijativa za autokefalnu crkvu bila njihova, ali ne kao oblik konflikta nego zato da se prihvate državne granice, i crkvene s državnim, to ne bi bio problem, uz uvjet redovite i normalne procedure. To su mi potvrdili i neki visoko rangirani svećenici. Problem u Hrvatskoj i 1942. i 1990-ih i danas je taj što ta inicijativa dolazi od Hrvata i iz potpuno pogrešnih razloga: ne kako bi se pomoglo funkcioniranju pravoslavne zajednice u Hrvatskoj, nego kako bi se ugrozio identitet pravoslavnog stanovništva u Hrvatskoj. Upravo zato, uglavnom političari desnice, pokušavaju negirati i iskorijeniti identitet, vjerski i etnički, Srba u Hrvatskoj tako što će osnovati zajednicu koja će biti lojalna hrvatskim vlastima i koja neće biti lojalna poglavarima pravoslavne crkve u Srbiji – ističe Klasić.

Navodi da u pozadini svih takvih “dobronamjernih” prijedloga hrvatskih nacionalista ustvari stoji nacionalizam.

– Radi se o političkoj instrumentalizaciji. U DP-u kažu da SPC, čije je sjedište u Beogradu, dakle drugoj državi, ima svoju ispostavu u Hrvatskoj, što je malo kontradiktorno jer i Katolička crkva ima sjedište u drugoj državi – Vatikanu, što im očito nije problem – dodaje Klasić.

Hrvatski pravoslavni centar nije jedina udruga koja iskazuje namjeru za uskrsnućem Pavelićeve crkve. Još 2010. javnost je doznala za namjere notorne Hrvatske pravoslavne zajednice, udruge registrirane 2017. koja u svom statutu navodi da su njeni ciljevi revitalizacija Hrvatske pravoslavne crkve nestale u Drugom svjetskom ratu te duhovni razvitak i unapređenje kvalitete života – pojedinaca kroz učenje o pravoslavlju kao takvom. Njihov je predsjednik “arhiepiskop” Aleksandar Radoev Ivanov, bugarski državljanin, koji i danas, premda predstavlja fantomsku, odnosno nepriznatu zajednicu, uredno održava liturgije u, kako kaže, “našoj crkvi” u zagrebačkoj Domjanićevoj ulici. On je u Hrvatsku došao na poziv pokojnog Ive Matanovića, pravog inicijatora obnove Hrvatske pravoslavne crkve. Ivanov je HPC dva puta pokušao registrirati kao vjersku zajednicu, Ministarstvo pravosuđa i uprave lani je takav zahtjev odbilo. U kolovozu 2023. godine Trgovački sud u Zagrebu pokrenuo je prethodni postupak radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečaja Hrvatske pravoslavne zajednice kojoj je utvrđen dug od gotovo 22 tisuće eura. Jednu od struja u uspostavi HPC-a u Hrvatskoj vodi i Andrija Škulić, koji se predstavlja kao “arhiepiskop zagrebački i poglavar HPC-a”.

Rehabilitaciju crkve pod vodstvom Ivanova zdušno je u studenome prošle godine podržala predsjednička kandidatkinja krajnje desne stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Branka Lozo, donedavna članica Domovinskog pokreta i urednica njihovog političkog programa. Intelektualna perjanica krajnje desnice je ustvrdila da se “od osamostaljenja Hrvatske do danas, Hrvatska pravoslavna crkva nije uspjela registrirati kao vjerska zajednica, premda je postojala i bila registrirana do kraja Drugog svjetskog rata. Tada su partizani mučili i ubili mitropolita Germogena, kao i sve, doslovno sve, pripadnike Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj”. U revizionističkom duhu, Lozo prešućuju činjenicu da je Germogen bio blizak suradnik Ante Pavelića. Tim povodom Klasić podsjeća na izjavu pokojnog splitskog sociologa Srđana Vrcana, koji je rekao da nije važno samo ono što se kaže, već i ono što se prešuti. A u prešućenom leži i pravi smisao desničarskih stremljenja.

Tekst je prenet sa portala Novosti.