Hrvatsko-srpska osovina za evropske kotače zapadnog Balkana ili regiona?

Poštovana predsjednice Vlade RS, poštovani predsjedniče Vlade RH, preosvećeni vladiko, svi drugi veome poštovani gosti 4. Velike skupštine SNV,

Hvala Vam što ste došli da nas podržite i ohrabrite pa da to svatko od prisutnih vijećnika i vijećnica može prenijeti u svoje sredine, ljudima s kojima živi. To se traba čuti.

SNV baštini dugu skupštinsku tradiciju, crkveno-narodnih sabora, kongresa Srba u NR Hrvatskoj i konstitutivnosti s hrvatskom većinom. I ta tradicija i naše današnje djelovanje počivaju na idejama zajedničke slobode ili sloboda i zajedničkog življenja, na odgovornostima za sebe i za države u kojima se djelovalo ili u kojoj se djeluje, u današnjoj hrvatskoj državi.  Neka tako bude i u buduće.

U baštini SNV stradanje srpskog naroda i iz njega proizašle traume, ali baštini  stradanje drugih, u prvom redu hrvatskog, židovskog, romskog, bošnjačkog i drugih naroda. Te su traume još žive kao i naše obaveze prema njima. Naročito prema onima čija su prava i osjećaji još uvijek povrijeđeni, bilo da je riječ o nekažnjenim zločinima, neutvrđenim sudbinama nestalih ili iskorijenjenosti iz višestoljetnih zavičaja.  Da se toga uvijek sjećamo, budemo posvećenim tim pravima i osjećajima i da nikad ne baštinimo mržnju, nego da joj se uvijek suprotstavljamo.

Naš je današnji smisao djelovanja u tome da s nalijeđem te dvije baštine širimo osjećaj slobode za svakog građanina za svaku pripadnicu i pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj.  Da je u njoj svatko slobodan  da bude ono što jest i da nitko nema problem da to prihvati kao pravilo toleratntnog i slobodarskog društva. Da nijedno dijete ne odrasta uz ZDS ni uz bilo koji drugi vid slavljenja zločina.

Naš je jučerašnji, današnji i sutrašnji zadatak da svatko ima pretpostavke da živi u sredinama koje imaju vodovode koji su obnovljeni i održavani, javne puteve i javni prijevoz, društvene domove, domove zdravlja i apoteku. Da je u tom pogledu sve manja razlika između Korenice i Lapca, između Gospića i Gračaca.

Naša je trajna obaveza razvoj sredina gdje žive pripadnici srpskog naroda, naročito unapređenje pretpostavki za razvojno-finacijskih kapaciteta nerazvijenih i najnerazvijnih općina poput Ervenika, Plaškog ili Dvora,  dodatno moderniziranje sistema OPG-ova ili tvrtki  i njihovog udruživanja u proizvodne klastere sa višim nivoom obrade, bilo da je riječ o proizvodnji mesa, mlijeka, meda, drveta ili ljekovitog bilja. Da se ekonomski kapaciteti tih sredina obogate dodatnim djelatnostima, kao što je turizam, i da imaju veće koristi od postojećeih djelatnosti kao što je proizvodnja električne energije, obrada drveta ili poljoprivrednog zemljišta.

Decenijama su u mnogim od naših sredina glavni kulturni događaji bili povezani s političkim, predizbornim skupovima. Nakon pozitivnih iskustava u proteklih nekoliko godina naš cilj treba biti da u svakoj našoj većoj sredini svako godišenje doba treba imati bar po jedan kulturni, obrazovni ili sportski program.

Obrazovanje na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu također traži našu mnogo veću i mnogo kreativniju posvećenost, naročito nastava po modelu C. Zato su potrebne dvije stvari. Prva je da država i obrazovne institucije rade na programima destigmatizacije ćiriličnog pisma. Druga je da mi zajedno sa školskim vlastima razvijamo školske programe koji će ići prema djeci, da uz učenje ćirilice djeca mogu učiti francuski, talijanski ili njemači, da uz srpsku književnost mogu razvijati odgovornu sposobnost komuniciranja sa uređajima umjetne inteligencije ili da uz učenje srpske političke historije i sama stječu vještine odgovornih i angažiranih članova društva.

Na kraju, mi smo pripadnici evropskog narod i mnogo smo učinili da Hrvatska postane punopravna članica EU. Znamo da odnosi između Hrvata i Srba, Hrvatske i Srbije bili i da trebaju ponovo  biti osovina Evrope na ovom njezinom dijelu. U tom smislu zajedno sa svojim prijateljima i partnerima Hrvatima iz Srbije činimo sve i činit ćemo i dalje da se na tu osovinu postave kotači evropskog partnerstva.

Zahvaljujem još jednom svim našim cijenjenim gostima na izuzetnosti njihovog dabašnjeg pristustva na ovoj skupštini. Još jednom pozdravio predstavnike Hrvata iz Srbije na čelu s Jasnom Vojnić  ali i naše sunarodnjake s Kosova na čelu s Daliborom Jevtićem. Suradnja s njima i dalje će biti na važnom mjestu i u našim osjećajima i u našem djelovanju. Na kraju bih pozdravio i našeg prijatelja, posebnog svjetnika predsjednika Aleksandra Vučića za nestala lica, kao i našeg prijatelja Ognjena Krausa, predsjednika Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj. Premda na različite način i u različitim stvarima, oni su naši suradnici i suborci u mnogim od tema teških i osjrtljivih tema o kojima sam govorio.