Traži se novi Grujić

Novo lice se čeka na čelu Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja. Skoro trideset godina dugu problematiku nestalih lica s područja Republike Hrvatske rješavala su do sada dva čelnika Uprave za zatočene i nestale. Najdugovječniji šef Uprave bio je pukovnik Ivan Grujić koji je dolaskom kratkotrajne Vlade Tomislava Karamarka 2016. godine otišao u mirovinu, a naslijedio ga je Stjepan Sučić koji je u aktuelnoj Vladi Andreja Plenkovića bio postavljen i kao državni tajnik. Sučić je nakon incidenta u Vukovaru, kada je narušavao javni red i mir te vrijeđao policajca na nacionalnoj osnovi, podnio neopozivu ostavku. Iza sebe je ostavio ne odviše agilnu Upravu za zatočene i nestale koja se u posljednje četiri godine uglavnom bavila istraživanjem i iskapanjem posmrtnih ostataka osoba iz Drugog svjetskog rata i poraća. Također je zamalo sasvim prekinuo odnose s Komisijom za nestala lica Vlade Republike Srbije kao bitnim partnerom u rješavanju humanitarnog pitanja nestalih iz rata devedesetih.

Dok je u Grujićevo vrijeme suradnja između hrvatske i srpske strane bila otvorena, Sučić je komunikaciju sa srpskom stranom zamrznuo već na samom startu, dnevnopolitičkom izjavom „sve zlo poteklo je iz Srbije“. Pompozna i nediplomatska izjava je pala 2017. na zagrebačkoj konferenciji posvećenoj procesima ekshumacija i identifikacija nestalih osoba u organizaciji Regionalne koordinacije udruga obitelji nestalih osoba. Zanemario je sva pozitivna obećanja o prioritetnom rješavanju humanitarnog pitanja nestalih, pružena pri međudržavnim susretima na najvišoj razini, kao što je bio dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Zagreb i susret s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović te premijerom Andrejom Plenkovićem 2018. godine. Tako je rad Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja bio nastavljen u jeftinom tonu odavno izlizane politike.

Uprava za nestale bila je zatvorena za nas. Na svakom koraku su nas sabotirali. Gledali su nas s nekakvim podcjenjivanjem i distancom – kaže Marica Šeatović iz udruženja Protiv zaborava

Pod izgovorom poštivanja Zakona o zaštiti osobnih podataka, činjenice o identificiranim osobama stradalima u posljednjem ratu, postale su nepoznanica. Time je javnost postala uskraćena za informacije o lokalitetima stradanja, životnoj dobi i nacionalnoj pripadnosti žrtava – mnogima neugodnim ali vrlo bitnim podacima za rasvjetljavanje karaktera događaja iz devedesetih.

Neobičan potez Uprave uslijedio je i prošle godine kad su identifikacije organizirane bez prisustva članova Komisije za nestale osobe Republike Srbije koja je više od deset godina bila redovito pozivana na procese u kojima se pretpostavljalo da su žrtve srpske nacionalnosti. Novosti su tada iz Uprave za zatočene i nestale dobile objašnjenje da su „osobe čija je završna identifikacija provedena državljani odnosno građani Republike Hrvatske, čiji članovi obitelji prebivaju u Hrvatskoj, i nije bilo nikakve potrebe u postupak završne identifikacije posmrtnih ostataka uključivati nadležna tijela za traženje nestalih osoba drugih država“.

Upravom za zatočene i nestale Ministarstva branitelja u proteklom četverogodišnjem, Sučićevom periodu nije bilo zadovoljno niti Udruženje porodica „Protiv zaborava“ koje okuplja upravo obitelji nestalih što prebivaju u Hrvatskoj. Predsjednica Udruženja Marica Šeatović ističe da pitanje nestalih osoba srpske nacionalnosti nije pomaknuto s mrtve točke.

– Uprava za nestale bila je zatvorena za nas. Na svakom koraku su nas sabotirali. Gledali su nas s podcjenjivanjem i distancom. Veliki broj neidentificiranih ostataka u zagrebačkom Zavodu za sudsku medicinu na Šalati još uvijek čeka na identifikaciju. Za vrijeme ministra Predraga Matića održavali su se čak i sastanci u lokalnim zajednicama između predstavnika hrvatskih i srpskih udruga za nestale s predstavnicima lokalne zajednice i sveštenicima. Pukovnik Grujić je uvijek bio bar otvoren za razgovor. Jednom je čak bio i na našoj godišnjoj skupštini, što je u posljednje četiri godine bilo nemoguće i zamisliti – govori Marica Šeatović. Poručuje da od nove osobe u Upravi za nestale očekuje samo da bude otvorena prema svakom čovjeku bez obzira na nacionalnost. Eugen Jakovčić iz Documente ističe da je u posljednje četiri godine Uprava za nestale često izbjegavala informacije da su među nestalima i građani srpske nacionalnosti.

– Za vrijeme ministra Matića i prijašnje uprave pukovnika Grujića ta je jasna distinkcija stajala i odvajale su se brojke nestalih 1991. koji su uglavnom bili Hrvati i brojki iz 1995. kada su uglavnom stradali Srbi. Bez suradnje s komisijom iz Beograda i normalizacije odnosa nema rješavanja pitanja nestalih Hrvata. Zaobilazilo se i Udruženje „Suza“ iz Beograda koja velikim dijelom okuplja državljane i potomke osoba nestalih na području Hrvatske. Vjerujemo da će činjenica da je SDSS vrlo aktivan u Vladi kroz ulogu potpredsjednika Borisa Miloševića koji pokriva široku problematiku ljudskih prava, pozitivno utjecati na izbor osobe koja bi se istinski pozabavila nestalima bez podjela. Svakako bi takav izbor bio logičan i na tragu aktualne politike pomirenja premijera Andreja Plenkovića. Poslije Knina i Grubora zaista bi bilo licemjerno postavljati osobu koja bi proces rješavanja pitanja nestalih kočila – ističe Jakovčić.

Dragana Đukić, predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” iz Beograda, smatra da bi Uprava za zatočene i nestale te Komisija za nestala lica Vlade Republike Srbije konačno trebale nesmetano da rade poštujuću bilateralne sporazume. Bez obzira na dnevnu politiku i promjene u samoj Upravi i Vladi.

– Nama nije važno ko je na čelu same Uprave, važno nam je da se sve ubrza i da obe strane imaju dobru međudržavnu saradnju. Nije dovoljno u susretima najviših zvaničnika samo govoriti da je pitanje nestalih humanitarno pitanje. Nama, porodicama trebaju rezultati. U Zagrebu na Institutu skoro tri decenije radi tim stručnjaka. Bez obzira na promjene bilo kakve vrste, oni mogu obavljati posao struke. Proces ekshumacija i identifikacija predugo traju, porodice su na obje strane nezadovoljne s punim pravom. U Hrvatskoj postoje registrovana grobna mjesta, gde su precizno poznate sve činjenice, gde bi se sutra mogle rešiti mnoge sudbine nestalih. Zub vremena čini svoje, sve više roditelja i užih srodnika umire. Plašimo se da neće imati ko preuzeti posmrtne ostatke, kad i dođe do identifikacija – poručuje Đukić.

Tekst je prenet sa portala Novosti.