Što je Visoki prekršajni sud odlučio o pokliču iz Thompsonove pjesme i obvezuje li time ostale sudove

Autorka; Veronika Rešković, Izvor: Faktograf.hr

Proteklih dana pokušava se stvoriti dojam u javnosti da je sporni poklič „Za dom spremni“ na početku pjesme Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“ aboliran odlukom (1, 2, 3) Visokog prekršajnog suda iz 2019. godine. To bi, sugerira se, trebala biti smjernica i za sve buduće sudske odluke.

Na tu se odluku od prije pet godina poziva (1, 2) čitav vladajući establišment – od premijera Andreja Plenkovića do potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića. U stopu ih slijede i HDZ-ovi koalicijski partneri iz HNS-a, HSLS-a i HDS-a.

Međutim, da odluka Visokog prekršajnog suda ne daje apsolutni pravni okvir za sve buduće sudske odluke koje se tiču uzvika na početka Thompsonove pjesme pokazuje temeljito obrazložena nedavna presuda Upravnog suda u Zagrebu.

U presudi se jasno obrazlaže prava priroda i značenje spornog pokliča i u slučajevima kada se on samostalno uzvikuje u raznim prigodama, ali i kada se koristi u okviru Thompsonove pjesme.

Po mišljenju zagrebačkog Upravnog suda od 8. svibnja ove godine, sporni slogan „u hrvatskom kontekstu ima značenje povezano s ustaškim režimom i fašističkom ideologijom“, a njegova kasnija upotreba „u Domovinskom ratu, od strane hrvatskih vojnih postrojbi i u poznatoj pjesmi ‘Bojna Čavoglave’, ne mijenja njegovo temeljno značenje, odnosno ne stvara novo značenje slogana, već perpetuira stari simbolički okvir“.

U presudi koju je donio sudac Ante Drezga naglašava se da odluka Visokog prekršajnog suda ne obavezuje Upravni sud, već da su prije svega važni izvori prava poput Ustava, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te sudska praksa Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

Ukratko, navedena presuda zagrebačkog Upravnog suda pokazuje da ne slijede svi sudovi mišljenje Visokog prekršajnog suda niti su ga dužni slijediti.

Z1 televiziji je zakonito oduzeta koncesija zbog Bujice

Zagrebački Upravni sud presudu je donio povodom tužbe Z1 televizije koja je zahtijevala poništenje rješenja Agencije za elektroničke medije (AEM) o privremenom oduzimanju koncesije tom mediju zbog korištenja ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ u emisiji Bujica 8. prosinca 2023. godine.

Sud je odbio tužbu Z1 televizije protiv rješenja AEM-a kojim je na četiri sata oduzeta koncesija Z1 televizije za područje Grada Zagreba, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke te dijelova Krapinsko-zagorske i Karlovačke županije radi kršenja članka 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.

Navedeni članak Zakona, među ostalim, propisuje da je u medijima zabranjeno poticati i širiti mržnju i diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, poput rasne ili etničke pripadnosti ili temeljem boje kože, spola, jezika vjere, političkog ili drugog uvjerenja te da je zabranjeno širiti antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

U konkretnom slučaju, AEM je utvrdio da je došlo do zabranjenog poticanja mržnje i diskriminacije na osnovi nacionalne pripadnosti.

Prema rješenju AEM-a, kojeg je Z1 pokušala osporiti na Upravnom sudu, Z1 televizija je zbog takvog nezakonitog postupanja bila dužna prekinuti program na četiri sata 26. siječnja 2024. godine od 19 do 23 sata. Umjesto redovitog programa, morala je emitirati posebnu objavu da mu je AEM, odnosno Vijeće za elektroničke medije (VEM) privremeno oduzelo koncesiju zbog kršenja navedenih odredbi Zakona o elektroničkim medijima.

Drugim riječima, Upravni sud dao je za pravo AEM-u zato što je, pozivajući se na Zakon o elektroničkim medijima, privremeno naložio prekidanje programa Z1 televiziji zbog promoviranja ustaštva, odnosno zato što voditelj emisije Velimir Bujanec nije prekinuo gledatelje kada su izgovarali sporni pozdrav.

Z1 televizija u tužbi je navela da je riječ o nezakonitom rješenju, da je AEM arbitrarno odlučio da je u emisiji Bujica prekršen Zakon o elektroničkim medijima te da u spornim izjavama gledatelja nije bilo govora mržnje. Prema tumačenju Z1, ti izrazi „nisu zabranjeni niti predstavljaju prekršaj prema hrvatskim zakonima i sudskoj praksi“. Pokušali su osporiti i ovlasti AEM-a tumačeći u tužbi da on nije ovlašten samostalno određivati što jest, a što nije govor mržnje te da je time nezakonito ograničio slobodu izražavanja i nanio štetu nakladnicima.

U namjeri da sruše odluku AEM-a, Z1 se pozvao na, kako su naveli, sličan slučaj na Televiziji Dalmacija kada je jedan od sudionika izgovorio „Za dom spremni“, ali da tada AEM nije utvrdio kršenje Zakona o elektroničkim medijima.

Nisu propustili navesti ni priopćenje Visokog prekršajnog suda. To je priopćenje objavljeno nakon što je plenarna sjednica svih sudaca Visokog prekršajnog suda u lipnju 2020. godine potvrdila presudu iz 2019. godine o pjesmi „Bojna Čavoglave“ kada ju pjeva Thompson. Bez uspjeha.

Sve argumenti Z1 pali su u vodu. Upravni sud ih je sve listom odbio.

Sporni pozdrav je protivan Ustavu

U ocjenjivanju spornog pozdrava, zagrebački Upravni sud se u obrazloženju svoje presude prije svega osvrnuo na stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava o pitanjima naziva vezanih uz Nezavisnu Državu Hrvatsku i njezinih simbola, pa tako i pozdrava „Za dom spremni“.

U tom kontekstu, navodi da je Ustavni sud prihvatio stajališta Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Ždanoka protiv Latvije i Garaudy protiv Francuske koje govore o „dobro poznatim povijesnim istinama“ vezano za holokaust, odnosno da svaka njegova negacija ili revizija znači zloupotrebu prava u smislu članka 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

U hrvatskom slučaju, riječ je o „dobro poznatoj povijesnoj istini“ vezano za NDH.

Upravni sud navodi stav Ustavnog suda iznesen u odluci iz listopada 2017. o ukidanju imena Ulice 10. travnja u naselju Slatinski Drenovac u općini Čačinci.

„Dobro poznata povijesna istina“ je da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji“, stoji u citiranoj odluci Ustavnog suda. Pri tome Ustavni sud naglašava da se to njegovo stajalište ne odnosi samo na imena ulica nego je i „načelno stajalište Ustavnog suda o karakteru NDH“.

Upravni sud se u presudi poziva i na odluku Ustavnog suda iz svibnja 2016. godine o tome da se može ograničiti pravo javnog izražavanja osobnog mišljenja da bi se zaštitila sloboda i prava drugih te pravni poredak. Riječ je o odluci Ustavnog suda vezano za prekršajno kažnjavanje Josipa Miljka, tadašnjeg predsjednika Hrvatske čiste stranke prava i izvikivanje spornog ustaškog pokliča na komemoraciji ustaškom generalu Juri Francetiću u Slunju.

Zagrebački Upravni sud citira i odluku Ustavnog suda iz studenog 2016. godine povodom prekršajnog kažnjavanja nogometaša Josipa Šimunića zbog višestrukog izvikivanja spornog pozdrava na nogometnom terenu, a što je kasnije potvrdio i Europski sud za ljudska prava u siječnju 2019. godine.

Iz svih tih odluka vidljiv je načelni stav Ustavnog suda, kojeg sada prihvaća i Upravni sud, kako je isticanje ustaških simbola, time i pozdrava „Za dom spremni“, protivno Ustavu.

Slogan je simbol ustaškog režima

Upravni sud je stava da „sporni slogan prema doslovnom značenju ne predstavlja govor mržnje, za razliku od primjerice ‘Ubij Srbina’ ili ‘Srbe na vrbe’ koji se sporadično pojavljuju u javnom prostoru“.

„Međutim, slogan „Za dom spremni“ je jednoznačni simbol ustaškog režima, a njegova kasnija upotreba u Domovinskom ratu, od strane hrvatskih vojnih postrojbi i u poznatoj pjesmi „Bojna Čavoglave“, ne mijenja njegovo temeljno značenje, već perpetuira stari simbolički okvir“, naglašava zagrebački Upravni sud.

Upravo to isticanje ustaških simbola, a što sporni poklič svakako jest, jasno nosi konotaciju poticanja i širenju mržnje.

„Korištenje tog pozdrava u medijima predstavlja čin koji potiče, pogoduje poticanju i širenju mržnje, osobito prema manjinama koje su bile na udaru režima NDH, poput Židova, Srba i Roma“, upozorava Upravni sud.

Sud ističe da je temeljem utvrđenih činjenica i obrazloženja Z1 televizije nedvojbeno došlo do kršenja članka 14. st. 2 Zakona o elektroničkim medijima.

Naime, voditelj Velimir Bujanec je izričito podržao izrečene pozdrave „Za dom spremni“. Umjesto da se od njih distancirao, on ih je ohrabrivao što je moglo pogodovati širenju mržnje prema pripadnicima srpske manjine.

Odbijen je i argument Z1 televizije o navodnoj neujednačenoj praksi AEM-a jer u jednom sličnom slučaju nije kaznio Televiziju Dalmacija. Upravni sud jednostavno objašnjava da to nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu te da upravni sudovi nisu vezani time kako neko upravno tijelo tumači zakone, je je zadatak upravnih sudova ocjena zakonitosti odluka tih tijela. U tome se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu  B.M. protiv Hrvatske iz ožujka 2023. godine.

Upravni sud: Nismo vezani stavovima prekršajnih sudova

I na kraju, Upravni sud se osvrće i na ‘najjaču’ argumentaciju Z1 televizije, a koju sada povlači i vladajuća politička garnitura – odluku Visokog prekršajnog suda iz 2019. godine i priopćenje nakon plenarne sjednice tog Suda o izvođenju pjesme „Bojna Čavoglave“.

Sud naglašava da se stav Visokog prekršajnog suda odnosi na primjenu članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a da se u ovom slučaju radi o članku 14. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.

„Ovaj Sud nije vezan razmatranjima prekršajnih sudova o kažnjivosti opisanog ponašanja, nego mora samostalno tumačiti što predstavlja nedopušten sadržaj prema Zakonu o elektroničkim medijima“, stoji u presudi zagrebačkog Upravnog suda.

Pri takvom tumačenju važni su izvori prava poput Ustava, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudska praksa Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

Upravni sud napominje da se Visoki prekršajni sud bavi ujednačavanjem sudske prakse unutar prekršajnog sustava i da to nije obavezujuće za AEM u primjeni Zakona o elektroničkim medijima niti ima ustavnopravnu snagu.

„Agencija za elektroničke medije, kao javnopravno tijelo, ima obavezu tumačiti Zakon o elektroničkim medijima u skladu s Ustavom i Konvencijom, a ne u skladu sa shvaćanjem Visokog prekršajnog suda u prekršajnim predmetima. Dakle, AEM se ne treba oslanjati na praksu Visokog prekršajnog suda, već se prvenstveno oslanja na stajališta Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava kao tumača ustavnih i konvencijskih standarda“, zaključuje sudac Ante Drezga.

Presuda zagrebačkog Upravnog suda još je nepravomoćna. Prema neslužbenim informacijama Z1 televizija uložila je žalbu Visokom upravnom sudu.

Izuzeti od kažnjavanja: Thompson i slogan izrečen u kontekstu Domovinskog rata

Presuda Visokog prekršajnog suda iz 2019. godine, na koju se sada pozivaju vladajući, govori o tome da u slučaju pjevanja pjesme „Bojne Čavoglave“ sa spornim usklikom „Za dom spremni“ ne predstavlja kršenje članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u slučaju kada ju izvodi sam autor Marko Perković Thompson u izvornom obliku. Taj je stav Visokog prekršajnog suda godinu kasnije potvrđen na plenarnoj sjednici sudaca Visokog prekršajnog suda, na kojoj je bilo prisutno 20 od ukupno 23 suca.

Nakon provedene rasprave na plenarnoj sjednici, 15 sudaca je glasalo da je poklič na početku pjesme dopušten ako je izvodi autor u izvornom obliku, četvero je glasalo da je upotreba tog pokliča u svim okolnostima protuzakonita, a jedan sudac je ostao suzdržan.

U priopćenju nakon plenarne sjednice Visoki prekršajni sud pojasnio je da je o slučaju Thompsonovog pjevanja „Čavoglava“ odlučivano na sjednici svih sudaca kako bi se ujednačila sudska praksa s obzirom na stajalište u jednom drugom predmetu u kojem je okrivljenik bio makarski pjevač Mario Roso.

Rosi je, za razliku od Thompsona, Visoki prekršajni sud samo koji mjesec prije Thompsona, u lipnju 2019. godine, potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je proglašen krivim po članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je javno izvodio pjesmu „Bojna Čavoglave“ uz početni poklič „Za dom spremni“.

Iako se radi o gotovo identičnom činjeničnom opisu, i u slučaju kada je pjesmu na javnom mjestu pjevao Roso i kada ju je pjevao Thompson, u priopćenju se objašnjava da postoji bitna razlika. Vijeće Visokog prekršajnog suda u svojoj odluci za Thompsonovo pjevanje obrazlaže i primjenu načela zakonitosti, jer se Marko Perković Thompson branio time da je pjesmu takvog sadržaja izvodio dugi niz godina i da nitko nije osporavao njezin sadržaj niti je slogan s početka pjesme zabranjen zakonom.

Iako u priopćenju nakon plenarne sjednice izrijekom stoji da je poklič „Za dom spremni“ protivan članku 38. Ustava i kažnjava se po članku 5. Zakona o prekršajima, u priopćenju se još upliće i kontekst nastajanja pjesme tijekom Domovinskog rata, da je emitirana često i putem medija te da je potrebno ocijeniti je li njezino izvođenje usmjerena na provokaciju građana ili na obilježavanje sjećanja na Domovinski rat.

U priopćenju se na kraju ne zaboravlja i mišljenje Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kojeg je vodio akademik Zvonko Kusić, o tome da slogan „Za dom spremni“ nije sporan ako se koristi uz događaje vezane za Domovinski rat.

I nakon presude Visokog prekršajnog suda o ustaškom pokliču na početku Thompsonove pjesme kojom se željelo ujednačiti sudska praksa, na prekršajnim sudovima, pa i na Visokom prekršajnom sudu predmeti se i dalje rješavaju od slučaja do slučaja, ovisno o kontekstu u kojem je izrečen sporni slogan „Za dom spremni“.

Tako je Visoki prekršajni sud ukinuo u siječnju 2023. godine oslobađajuću presudu nižeg prekršajnog suda u slučaju narušavanja javnog reda i mira izvikivanjem pozdrava „za dom“ i uzvraćanjem okupljenih uzvikom „spremni“ na prosvjedu udruge „Hrvatski domobran-ogranak Samobor-Sveta Nedjelja“.

Visoki prekršajni sud ukinuo je u svibnju 2024. godine presudu prvostupanjskog prekršajnog suda zato što u jednom slučaju objave slogana za dom spremni na privatnom Facebook profilu nije točno utvrđeno činjenično stanje, radi li se  o otvorenom ili zatvorenom profilu s ograničenim brojem korisnika i da li se korisnici međusobno poznaju.

Nedavno, u svibnju ove godine, Visoki prekršajni sud odbio je žalbu III. policijske stanice PU zagrebačke koja se žalila jer je niži prekršajni sud utvrdio da osoba koja je dva puta u javnosti uzviknula „za dom“ na što su okupljeni uzvratili „spremni“ nije prekršila odredbe o javnom redu i miru. Prema mišljenju općinskog prekršajnog suda, koju je potvrdio i Visoki prekršajni sud, osoba izvikivanjem spornog pokliča nije prekršila Zakon o prekršajima, jer je to izrekla ispred spomenika Žarka Manjkasa Crvenkape u povodu obilježavanja 30. obljetnice osnutka vojne postrojbe HOS-a.

Visoki prekršajni sud tada je posebnim priopćenjem objasnio da je došlo do oslobađajuće presude zbog specifičnih okolnosti u kojima je sporni slogan izrečen i da se „radi o izuzetku od ustaljene sudske prakse o nedopuštenosti korištenja tog pozdrava u javnom prostoru“.

Stvara se pogrešan dojam da ustaški pozdrav više nije protuustavan

Dakle, Visoki prekršajni sud kojem je cilj ujednačavati prekršajno sudovanje, u pravilu i dalje ukida oslobađajuće presude nižih prekršajnih sudova, osim kada se „Za dom spremni“ upotrebljava u kontekstu Domovinskog rata ili ako Thomson, kao autor, sam pjeva „Bojnu Čavoglave“ sa spornim usklikom na početku pjesme.

To je suprotno od teza koje posljednjih dana pokušavaju progurati vladajući zaglušujućom bukom kojom se stvara dojam da ustaški pozdrav više nije protuustavan i da je široko dozvoljen.

Nedavna presuda zagrebačkog Upravnog suda u slučaju Z1 televizije i emisije Bujica još je hrabrija i određenija nego stav Visokog prekršajnog suda: usklik „Za dom spremni“ nedvojbeno je ustaški pozdrav neovisno od konteksta u kojemu je izrečen ili otpjevan.

Tekst je prenet sa portala Faktograf.hr.