S izbora na izbore

Piše: Zoran Daskalović

Srpska opozicija će izgleda već za nekoliko mjeseci dobiti novu priliku da pokuša preuzeti vlast u Beogradu. Njezini lideri pritom bi htjeli da se novi izbori za Gradsku skupštinu Beograda održe nakon što bi Ustavni sud Srbije prihvatio njihovu tužbu zbog SNS-ove “brutalne krađe” na netom održanim prosinačkim izborima i poništio izbore, a vladajući naprednjaci im poručuju da će novih izbora biti tek ako pokret “Mi – Glas naroda” doista odbije njihov poziv da im se pridruži u formiranju vlasti u Beogradu jer bez podrške barem dvoje od njihovih šest gradskih vijećnika SNS i SPS ne mogu formirati većinu i nastavitI upravljati Beogradom.

Iako predvođeni Aleksandrom Vučićem lideri naprednjaka redom ponavljaju da ključeve novih izbora u svojim rukama drže gradski vijećnici Nestorovićevog pokreta, ipak se pritom previše i ne trude da ih nagovaraju i pritišću da im se priklone. Djeluje kao da su se pomirili s novim gradskim izborima u paketu s onima lokalnima u svih 17 beogradskih općina koji se u redovnom roku moraju održati ovoga proljeća. Među njima je donekle izuzetak naprednjački kandidat za gradonačelnika Aleksandar Šapić koji najavljuje da će nakon konstituiranja gradske skupštine na razgovor o sklapanju koalicije pozvati vijećnike pokreta “Mi-Glasa naroda”, ali i one iz DSS-POKS-ove koalicije NADA. Pa tko voli nek’ izvoli.

I dok se SNS zapravo već počeo pripremati za nove beogradske izbore, opozicija se još uvijek bavi prošlima, sve manje parlamentarnima, a sve više beogradskima. S druge strane, Vučićevim naprednjacima prosinački izbori već su postali lanjski snijeg jer nakon što su na parlamentarnim izborima osvojili apsolutnu većinu zacementirali su svoju vlast na razini države, a time i osigurali čvrsto zaleđe realizaciji svojih najvećih projekata u Beogradu jer se redom radi o nacionalno-beogradskim, pa i međunarodnim projektima. Tko god preuzme vlast u Beogradu praktično više ne može zaustaviti izgradnju objekata za održavanje Beograd EXPO 2027, nastavak izgradnje Beograda na vodi, metroa, željezničke stanice Prokop (Beograd Centar), novog autobusnog kolodvora na Novom Beogradu, BIO4 kampusa na Voždovcu, završetak sanacije smetlišta u Vinči i rad u punom kapacitetu spalionice i elektrane koje su na njemu lani započele s radom…

Istovremeno, većina stranaka opozicijske koalicije “Srbija protiv nasilja” proteklih su desetak godina svoju beogradsku politiku gradili upravo na osporavanju i protivljenju realizaciji većine tih naprednjačkih projekata, od Beograda na vodi preko zatvaranja stare željezničke stanice i njezinog seljenja u Prokop do najnovijeg suprotstavljanja preseljenju Beogradskog sajma u objekte koji će se graditi za EXPO. No u izbornoj kampanji za prosinačke gradske izbore čak i one stranke iz koalicije “Srbija protiv nasilja” koje su nastale buneći se protiv naprednjačkih projekata uglavnom su papagajski ponavljale svoje stare zloguke priče o njima, ali biračima nisu otkrivale što će s njima raditi ako preuzmu vlast u Beogradu.

Ponešto su ipak procjedili kroz zube, pa je tako kandidat Đilasove koalicije za beogradskog gradonačelnika Vladimir Obradović obećavao da će tisuću stanova izgrađenih u Beogradu na vodi izdvojiti i dodijeliti mladim ljudima. Osim što je isprovocirao brojna začuđena pitanja, Obradović je zapravo poručio da što se i opozicije tiče Beograd na vodi ide dalje. Kako su se, međutim, prosinački beogradski izbori održavali u paketu s parlamentarnima, predizborne beogradske priče bile su u dubokoj sjeni borbe za prevlast u državnoj vlasti. Beogradska izborna utakmica igrala se tada na pomoćnom igralištu pa su je pažljivo promatrali samo najzagriženiji stranački fanovi i izborni šmekeri. Novi gradski izbori igrat će se pak na centralnom gradskom igralištu na kojemu i opozicija mora pokazati što će ponuditi beogradskim biračima kad i ako osvoji vlast.

Hoće li zaustaviti daljnju izgradnju Beograda na vodi, promijeniti trase metroa koje je zacrtala naprednjačka vlast, vratiti vlakove na staru željezničku stanicu, spriječiti preseljenje Beogradskog sajma i izgradnju Nacionalnog stadiona u Surčinu, odustati od izgradnje željeznice od Zemuna preko Aerodroma Nikola Tesla do Surčina, odnosno od svih onih projekata na koje su se nabacivali drvljem i kamenjem i pozivali građane na ulične prosvjede kako bi spriječili njihovu realizaciju? No i skoro mjesec dana nakon izbora, kad je sve izvjesnije da će u Beogradu biti novih izbora, opozicijske stranke tek najavljuju da će već sljedećeg tjedna nastaviti organizirati prosvjede na kojima će tražiti podršku građana za poništavanje prosinačkih gradskih izbora. Najavljuju i da će od Ustavnog suda tražiti da zbog “brutalne krađe” poništi održane izbore, barem one beogradske, a očekuju da će se i Europska unija umiješati i natjerati Vučićeve naprednjake da priznaju krađu i raspišu nove izbore.

Nedavna beogradska izborna utakmica igrala se na pomoćnom igralištu pa su je pažljivo promatrali samo najzagriženiji stranački fanovi i izborni šmekeri. Novi gradski izbori igrat će se na centralnom igralištu na kojemu i opozicija mora pokazati što će ponuditi beogradskim biračima kad i ako osvoji vlast

Za to vrijeme Vučić i njegovi naprednjaci nastavljaju gurati dalje. Nakon što su uoči izbora otvorili novu zgradu željezničke stanice, odmah poslije izbora započeli su s izgradnjom BIO4 kampusa u kojem će smjestiti 1500 znanstvenika i 4500 studenata te počeli osnivati poduzeća koja će realizirati izgradnju objekata za EXPO 2027. Dok se Dragan Đilas, koji se kao lider “Srbije protiv nasilja” u izbornoj kampanji uglavnom držao po strani, nakon izbora počeo probijati u prve redove opozicijske borba za poništavanje izbora pišući pisma na međunarodne adrese i javnim mahanjem navodnim dokazima o “brutalnoj izbornoj krađi”, Vučić obilazi naprednjačka beogradska gradilišta, ali i ona koja se tiču Novog Sada, Niša i drugih gradova i općina u kojima se ovog proljeća održavaju redovni lokalni izbori.

Vučićevi naprednjaci nisu se osvrtali ni na opozicijske prijetnje da će vratiti parlamentarne i beogradske mandate i bojkotom delegitimirati njihovu vlast. Šutke su gledali kako se opozicija sama sa sobom muči međusobno se uvjeravajući je li bolje boriti se protiv vladajućih u državnom i gradskom parlamentu i na ulici, ili samo na ulici i vukući strance za rukav kako bi im pomogli da sruše Vučićevu vlast. Na koncu je većina u opoziciji odlučila da će ipak uzeti mandate i nastaviti se i institucionalno boriti za svoje mjesto pod političikim suncem.

Analitičari uglavnom procjenjuju da opozicijska koalicija i nije imala previše izbora. Bojan Klačar iz Cesida u izjavi za Blic kaže da opozicija mora nastaviti s prosvjedima jer to “očekuje najtvrđi kor birača. Opozicija neće smeti da odustane, jer bi to bila razočaravajuća odluka za njih. Mislim da se neće organizovati svakodnevno protesti, već u nekim vremenskim intervalima, ali i da će ih organizovati više aktera, a ne samo opozicija”. Klačar smatra i da “obraćanje Ustavnom sudu ima smisla jer niko ne zna kako će vlast da reaguje, kakvu će odluku doneti. Drugo, uvek je dobro koristiti dostupne pravne mehanizme i ostavljati pisane tragove, jer onda imate potvrdu da ste uradili sve što je domaće zakonodavstvo stavilo na raspolaganje. Pitanje je, međutim, što nisu to uradili odmah iako je u startu bilo jasno da RIK i GIK nisu prava instanca, već Ustavni sud”.

I opozicijsko zazivanje pomoći iz Europe logično je, smatra Klačar. Štoviše, dodaje da mu se “u ovakvom kontekstu čini da veći pritisak može da dođe od međunarodnih institucija nego od građana, jer okupljanje na ulicama nije bilo masovnog karaktera. Srbija je u pregovorima sa EU i osetljiva na bilo kakve kritike o sprovođenju izbora, jer je to segment bez kojeg ne može da postane članica”. Zaključuje, međutim, da je “previše optimistično očekivati da će se međunarodni akteri tako lako i bez jasnih dokaza založiti za nove izbore. To bi bio poprilično radikalan korak. Mislim da će kritički intonirati izjave i da će insistirati da Vlada pokrene proces poboljšanja izbornog procesa”. Ako je Bojan Klačar u pravu, opozicija će se na koncu morati vratiti kući i na eventualnim novim beogradskim izborima sučeliti se s naprednjačkim beogradskim projektima jer oni su s njima već krenuli u izbornu kampanju.

Članak je prenet sa portala Novosti.