Zajedno na komemoraciji u Jasenovcu
Piše: G. Borković
Rano ujutro, 22. travnja 1945. godine, posljednjih 600 zatvorenika, od više od tisuću preostalih logoraša koji zbog bolesti i teškog stanja nisu mogli u bijeg, krenulo je u proboj iz koncentracijskog logora Jasenovac u koji su ustaške vlasti zatvarale i u njemu ubijale ljude zbog njihove vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti. Proboj je preživjelo stotinjak logoraša, među kojima nijedna žena.
Povodom 78. obljetnice proboja, kod spomenika Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića, održana je u nedjelju komemoracija, a nakon više godina prekida pa povratka 2020. godine i onda opet odvojenih dolazaka, predstavnici vlasti opet su u jednoj koloni došli odati počast, što je pozdravio predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin, kazavši da za političke rasprave i svađe postoje svi ostali dani u godini, a da ovaj treba biti posvećen odavanju počasti stradalima. Na komemoraciji je bila i najstarija preživjela logorašica Nevenka Končar.
Cvijeće i vijence položili su predsjednik Republike Zoran Milanović, Sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, potpredsjednica Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Anja Šimpraga, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Terezija Gras, kao i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, Saveza antifašističkih boraca Franjo Habulin, Koordinacije židovskih općina Ognjena Krausa koji su prošle godine počast odali sasvim van protokola, romske udruge Kali Sara s Veljkom Kajtazijem, kao i bivši predsjednik Stjepan Mesić te predsjednik SDP-a Peđa Grbin.
Kao jedan od razloga zajedničkog dolaska, između ostalog, navode se izmjene Zakona o prekršajima javnog reda i mira kojima su znatno povećane kazne za isticanje neprimjerenih simbola i pozdrava, poput ustaški „Za dom spremni“. Izmjene su pozdravili i židovski čelnici, ali kako je rekao Kraus u nedjelju, to još uvijek nije dovoljno kvalitetno rješenje, nego se propagiranje govora mržnje treba uvrstiti u kazneni zakon i jasno naznačiti.
Na komemoraciji su čitana pisma zatvorenika i njihova svjedočanstva, a predstavnici vjerskih zajednica molili su za stradale. Dramski umjetnici čitali su i potresne molbe članova obitelji da se puste njihovi bližnji poput onog Rudolfine Brecher koja je 1941. tražila puštanje kćeri Sidonije i unuke Verice.
Elza Kunec Kolarić tražila je pak puštanje sina Juliusa, inače muzičara. Vapeći kako je u logor krajem 1941. otpremljen zdrav, a da je vrlo brzo potom obaviještena je umro, molila je da joj barem dopuste da njegove ostatke, s obzirom da je još prije deset godina prešao na kršćanstvo, prenese u Zagreb.
Preživjeli zatočenik Đuro Švarc ostavio je zapis o mukama i strahotama kojima je bio izložen od hapšenja u kolovozu 1941. godine. Bilješke iz tog vremena skrio je u cipeli i pročitao ih tek tri godine nakon oslobođenja.
„Kad nas odveli pred logor, vidjeli smo izgladnjele i jadne ljude, najviše Srbe, ne shvaćajući da ćemo i sami uskoro tako izgledati. Od nas tridesetak, koje su odveli u Jasenovac, ostalo nas jedva dvoje ili troje“, zapisao je Švarc, naglasivši da je glad bila nepodnošljiva i da je dnevno umiralo više od dvadeset ljudi. Posebno je potresno svjedočanstvo strijeljanja po naredbi ustaše Ljube Miloša.
Političari nisu davali izjave na samoj komemoraciji.
Tekst je prenet sa portala Novosti.
