Zajedničke komemoracije imaju posebnu snagu

Piše: Tamara Opačić

Usredištu Otočca i obližnjem selu Doljanima gradske vlasti Otočca i Srpsko narodno vijeće zajedno su komemorirali stradanje hrvatskih branitelja i srpskih civila za vrijeme i nakon akcije “Oluja” te poslali poruku o važnosti međusobnog poštivanja stradanja i žrtava, bez obzira na njihovu nacionalnost.

Gradonačelnik Otočca Goran Bukovac, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, načelnik općine Vrhovine Milorad Delić i voditeljica Documente Vesna Teršelič položili su cvijeće kod centralnog spomenika žrtvama Domovinskog rata i braniteljima u samom centru Otočca.

– Ovo je važan iskorak u odnosima hrvatskog i srpskog stanovništva koje živi na području Otočca, Ličko-senjske županije i cijele Hrvatske. Nadam se da je ovo zalog za budućnost, bolji život, toleranciju i mir – kazao je Bukovac.

Nakon skoro 30 godina za zločin u Doljanima nema optužnice, kaznene prijave ni istrage. Samo je ova nijema lipa svjedok. Grane i deblo svjedoče godinama koje su prošle, svaki god je poput ožiljka koji priča priču o vremenu u kojemu je drvo raslo – kazao je Boris Milošević

Milorad Pupovac rekao je kako mu je čast što su zajednički položili cvijeće pred spomenikom poginulim braniteljima te što će isto učiniti u Doljanima, gdje su u “Oluji” stradale žrtve srpske nacionalnosti.

– Tako mi iz SNV-a prakticiramo sjećanja, da izmirimo žive, a da se sjećamo i poštujemo stradanja. Nitko nije smio poginuti. Trebalo je učiniti sve da ne dođe do rata. A kad se već dogodilo da su ljudi stradali, bilo vojnici, bilo civili, treba ih se sjećati, a ne sukobljavati se oko toga, a rasprave o političkim pitanjima možemo onda voditi u mirnijim i razumnijim okolnostima. Ovakve zajedničke komemoracije nisu česte, ali kad se dogode, imaju posebnu snagu – dodao je Pupovac.

Nakon toga je u Doljanima zajednički odana počast i srpskim žrtvama. Podsjetimo, u periodu od 4. d 9. kolovoza 1995. u tom je selu ubijena nekolicina civila, mahom starijih žena: Milka Čurčić (1912.), Zorka Hrkalović (1915.), Marija Jović (1910.), Staka Jović (1908.), Jela Mandić (1912.), Danica Narančić (1913.), Stojan Vukmanović (1920.), Petar Hrkalović (1939.) i Nikola Stojanović (1927.).

Nakon pomena služenog u nedovršenoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, okupljenima ispod stabala lipe smještenog u centru sela, među kojima su uz gradonačelnika Otočca bili i potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga, predstavnici Ambasade Srbije, manjinskih vijeća, dožupani iz redova srpske manjine i cijele Hrvatske te mještani Doljana, obratila se Vesna Teršelič.

– U Otočcu smo svjedočili što je izgradnja povjerenja i što bi mogla značiti izgradnja tog procesa na djelu. Godinama radimo takve korake i nadamo se da će ih biti sve više. Zajedničko polaganja cvijeća gradonačelnika i predsjednika SNV-a svima daje nadu da će u godini pred nama biti više iskoraka, više gesti priznavanja patnje i činjenica o svim ratnim zločinima – rekla je Teršelič.

Podsjetila je da u prošloj godini nije bilo novih optužnica za zločine počinjene nad civilima tokom i nakon “Oluje” te da u aktualnoj primjeni Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, donesenog 2021., postoje poteškoće, posebno u slučaju onih stradalih 1995. godine.

– Nadam se da nije tako daleko dan kad će neke od činjenica biti prihvaćene i to ne samo od strane nas ovdje okupljenih, nego u širem društvu. Također se nadam da nije tako daleko dan u kojem će neke od tih činjenica, kako o oslobađanju područja RH u vrijeme “Oluje”, tako i stradalima, moći dospjeti i u udžbenike za srednje i osnovne škole. Svi stradali zaslužuju pomen, civili zaslužuju naše pamćenje, a njihove obitelji našu podršku. Nadam se da će se i Zakon o civilnim stradalnicima primjenjivati na taj način – kazala je Teršelič i izlazila želju da zajedničke komemoracije održavaju i na drugim mjestima.

Boris Milošević istaknuo je važnost održavanja sjećanja na stradale sunarodnjake, ali i na sve pripadnike srpskog, hrvatskog i drugih naroda koji su privremeno ili trajno ostali bez svojih zavičaja, svojih bližnjih i svoje imovine u ratnim godinama.

– Okupili smo se u hladu ove raskošne lipe da dostojanstveno odamo poštu civilima ubijenima u Doljanima, mještanima većinom starije životne dobi koji nisu napuštali svoje domove, misleći da su im starost i nemoć dovoljna zaštita pred oružjem – rekao je Milošević.

Podsjetio je da “njihova tijela nisu, kako se to stručno kaže, humano asanirana, pokopana na zajedničko groblje, kako je to znalo biti tih dana 1995.”

– Nakon skoro 30 godina za zločin u Doljanima nema optužnice, kaznene prijave ni istrage. Samo je ova nijema lipa svjedok. Grane i deblo svjedoče godinama koje su prošle, svaki god je poput ožiljka koji priča priču o vremenu u kojemu je drvo raslo. Lipa je bila svjedokom sastanaka, proslava, okupljanja i održavanja važnih događaja u selu. Pod njenom hladovinom donosile su se odluke, sklapali sporazumi i slavili uspjesi. Kad bi lipa samo mogla govoriti…

Ali to što ona ne govori, što državni aparat ne vodi postupak da pronađe krivca, što nema osude ni spomenika za stradale, ne znači da ovaj zločin smije biti prikriven zaboravom. On mora biti priznat kako takav da bi se barem osiguralo dostojanstvo za žrtve i njihove obitelji – rekao je saborski zastupnik SDSS-a.

– Priznanje srpskih civilnih žrtava u Hrvatskoj je važno za obnovu povjerenja između Hrvata i Srba, za dostojanstvo Srba u Hrvatskoj, a to ne znači umanjenje patnje hrvatskog naroda. Mi ovdje ne zaboravljamo zločin počinjen u Dabru 1991. nad hrvatskim civilima, naprotiv, sjećamo se tih žrtava, osuđujemo zločin i tražimo za njih pravdu. Ne želimo da se žrtve dijele u kulturi sjećanja ni u postupanju prilikom traženja pravde. Samo tako, kao Srbi i Hrvati možemo raditi zajedno na izgradnji boljeg sutra u našoj domovini i graditi mostove između država – poručio je.

Okupljenima se obratila i Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, udruge koja je još 2016. uputila ispriku svim žrtvama i obiteljima žrtava ratnih zločina i kršenja ljudskih prava koji su se dogodili za vrijeme i neposredno nakon završetka “Oluje”.

– Ovom prilikom želimo se ispričati i vama ovdje u Doljanima koji ste tog ljeta izgubili najbližu rodbinu, vama koji ste bili primorani napustiti kuće, gradove i sela u kojima ste odrasli, živjeli, imali prijatelje i obitelji. Vama, čija je imovina opljačkana, a kuće u kojima ste generacijama živjeli spaljene i razrušene tako da se niste imali kamo vratiti. Vama, koji ste se unatoč svemu pokušali vratiti na svoja imanja, ali ste od strane državnih tijela RH bili spriječeni. Vama, kojima je RH obećavala mir ukoliko ostanete, a umjesto toga donijela nasilje, ubojstvo, rušenje i palež – rekla je Šimek.

– Želimo doprinijeti izgradnji drugačije Hrvatske, želimo da ona bude zajednica temeljena na vladavini prava, pravnoj sigurnosti, istini, jednakosti i demokraciji. Želimo da RH bude društvo pomirenja koje se ne boji svoje prošlosti, već iz nje uči lekcije za budućnost – dodala je.

– To društvo uskoro će činiti ljudi koje danas opisujemo kao mlade, ljudi koji neće imati direktno iskustvo rata. Ja sam jedna od tih osoba, rođena nakon rata, čak i procesa mirne reintegracije i, nažalost, ne mogu stajati ovdje i govoriti u ime svih svojih vršnjaka, ali na sreću, ne mogu ni oni koji negiraju zločine, ustraju u podjelama i hrane nacionalizam govoriti u ime svih nas. Neka nam snagu za otpor nacionalističkoj isključivosti da istina, a utjehu žrtvama mladi koji će ustrajati da se ona ne zaboravi – istaknula je Senna Šimek.

Tekst je prenet sa portala Novosti.