Veličanstvena tekovina NOB-a

Piše: Nenad Jovanović

Drugo dopunjeno izdanje knjige “Bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata – temelj nove Jugoslavije”, koje na 78 stranica govori o razvoju i praktičnoj primjeni te najveličanstvenije tekovine Narodnooslobodilačke borbe (NOB), nedavno je objavljeno u izdanju Srpskog narodnog vijeća – Arhiva Srba i Jesenski i Turka.

Promocija će biti održana u okviru Subversive Festivala u petak, 26. svibnja s početkom u 17 sati u Multimedijalnom institutu MAMA u Zagrebu. Uz moderaciju urednika Nikole Bajte, o knjizi, značaju i sudbini Titovog koncepta bratstva i jedinstva te o mogućnostima njegove reafirmacije u današnjem regionalnom i evropskom političkom kontekstu, govorit će historičari Hrvoje Klasić i Milan Radanović.

Knjižica autora Moše Pijade, Bogdana Oreščanina i Borisa Ziherla sadržavala je osam tekstova o bratstvu i jedinstvu, a objavilo ju je Propagandno odelenje Druge armije NOVJ u momentu kad armija kreće u završne borbe za oslobođenje zemlje. Novim borcima iz Srbije koji su se uskoro trebali susresti sa svojim suborcima iz Hrvatske trebalo je protumačiti smisao antifašističke borbe, a sve vojnike Druge armije upoznati s velikim žrtvama koje su Hrvati i Srbi podnijeli u borbi protiv zajedničkog neprijatelja oba naroda – fašističkim okupatorima i njegovim ustaškim i drugim slugama.

Bilo je potrebno, piše u uvodu, “da vide na delu najveličanstveniju tekovinu naše svete borbe – bratstvo i jedinstvo, izgrađeno na krvi i kostima najboljih sinova bez kojeg nikad ne bi bilo ni pobeda ni slobode ni sreće našim narodima”.

U uvodnom, nepotpisanom tekstu prikazan je razvoj antifašističkog ustanka u Hrvatskoj, uz naglasak na ulogu komunista, radnika i napredne inteligencije u diverzijama i osnivanju prvih odreda sve do masovnog učešća i Srba i Hrvata u NOB-u.

Knjižica sadrži dva teksta Moše Pijade, predratnog komuniste, člana Vrhovnog štaba, potpredsjednika AVNOJ-a i jednog od najbližih Titovih suradnika. Narodnooslobodilački pokret zasnivao se od prvog dana borbe na srpsko-hrvatskom bratstvu, navodi se u Pijadinom tekstu “Srpsko-hrvatsko bratstvo osnova nove Jugoslavije”.

U tekstu “Ravnopravnost Srba i Hrvata u Hrvatskoj”, pozivajući se na odluku ZAVNOH-a o ravnopravnosti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, Pijade ističe da Srbi u Hrvatskoj nisu nacionalna manjina, da cjelina federativne Jugoslavije garantira ravnopravnost Hrvata i Srba u Hrvatskoj, da federativno uređenje ne razbija nacionalno jedinstvo Srba, da federalna Srbija ne može obuhvatiti sve Srbe niti Hrvatska sve Hrvate te da jedino federativna Jugoslavija rješava cjelokupno nacionalno pitanje.

“Sa stvaranjem demokratske federativne Jugoslavije završava se vekovna istorija pocepanosti, razdora i međusobnih borbi južnoslavenskih naroda, a sa time i istorija njihovih slabosti i potčinjenosti tuđim nacijama, njihova predistorija”, napisao je tada Pijade.

Tekst “Ustanak u Hrvatskoj – zajedničko djelo Hrvata i Srba” Bogdana Oreščanina, prvoborca partizanskog pokreta u Hrvatskoj koji je u vrijeme pisanja teksta bio član Vrhovnog štaba, a nakon rata ostvario vojnu i diplomatsku karijeru, bavi se historijatom ustanka u Hrvatskoj. Piše se o masovnom ustanku Srba protiv ustaškog terora i prvim odredima na Velebitu, Kapeli, Plješivici, Petrovoj gori, Šamarici, Psunju i Papuku, te prvim hrvatskim odredima u Dalmaciji, Gorskom kotaru i Primorju koji zajedno sa Srbima vode borbe u Drežnici, Brinju i oko Ogulina, a onda o razvoju zajedničke borbe i širenju i jačanju partizanskih jedinica. “Tako je i pored okupatorskog terora i smicalica, usprkos ustaških pokolja, laži i obmana, hrvatski narod u cjelini ušao u zajedničku borbu s braćom Srbima protiv ustaša i četnika i okupatora,”, napisao je Oreščanin.

Boris Ziherl, jedan od osnivača Osvobodilne fronte Slovenije, jedan od vodećih propagandista KPJ i marksističkih teoretičara, u tekstu “Veliki prethodnik naše borbe” pozabavio se Matijom Gupcem koji je 1573. “poveo hrvatske i slovenačke seljake u borbu za one iste velike ciljeve radi kojih su narodne mase Pariza 1789. rušile Bastilju i radi kojih je srpski narod 1804. digao ustanak protiv Turaka”, a onda i razvojem društvenih odnosa u kojima se “od upropašćenih seljaka, proteranih sa svoje rodne grude u gradove i u fabrike, rađala i rodila nova društvena snaga, najnaprednija klasa u istoriji”.

Objavljena su i tri nepotpisana teksta preuzeta iz “Borbe” koja se bave ustankom i oslobađanjem Like, bratstvom i jedinstvom naroda Slavonije, a treći ima naslov “Izdajnički rad pokvarene klike oko Vlatka Mačeka“.

Urednik knjige Nikola Bajto prethodno je započeo istraživački projekt “bratstvo-jedinstvo” i nakon iščitavanja zaključio da literature o toj temi baš i nema.

– Prilikom istraživanja naišao sam na spominjanje te knjižice i ustanovio da je to jedna od prvih publikacija u cijelosti posvećena toj temi. Koliko god se pojam “bratstvo i jedinstvo” koristio u NOB-u i koliko god se u Jugoslaviji govorilo o bratstvu i jedinstvu i po tome nazivale škole i druge institucije, autoputevi i sportska društva, sama tema nije bila predmet istraživanja, pa ni publikacija nije bilo puno – rekao je Bajto.

– Pošto ta knjižica nije sačuvana ni u zagrebačkoj ni u beogradskoj centralnoj biblioteci, nedostupna je i ne može se nigdje posuditi, došao sam na ideju da se objavi drugo izdanje kako bi taj vrijedan dokument NOB-a bio ponovo dostupan zainteresiranoj javnosti. Uz to izdanje, napisao sam tekst koji se bavi genezom i razvojem ideje bratstva i jedinstva te koji obrađuje okolnosti nastavka ove knjižice krajem Drugog svjetskog rata i njene glavne teme, a to je odnos Srba i Hrvata kao temeljni za odnose u regiji i, u ono vrijeme, temeljan za opstanak nove Jugoslavije. Osim toga, u knjižici su i opširnije biografije Bogdana Oreščanina, Moše Pijade i Borisa Ziherla – kazuje nam urednik.

– Tražeći po raznim oglasima literaturu o bratstvu i jedinstvu, pretražio sam i kataloge brojnih institucija. Na upit Vojnom muzeju u Beogradu doznao sam da je imaju, ali je nedostupna za posudbu, što znači da se jedan primjerak ipak čuvao na području bivših jugoslavenskih republika. Dobio sam skeniranu kopiju knjižice i sada je ovim izdanjem vraćena u institucije. Ona se može ponovo posuditi u zagrebačkoj biblioteci, a dobile su je i splitska, riječka i osječka biblioteka – zaključuje Bajto.

Pojasnio je i da se tih osam briljantnih tekstova bavi razvojem antifašističke borbe u Hrvatskoj te potrebom da se, osim ustanka koji je planuo među Srbima kao otpor ustaškom teroru, rasplamsa i ustanak među Hrvatima kao i da to postane zajednička borba.

– Knjiga pokazuje kako je do toga došlo, kojim metodama je postignuta zajednička borba i već 1945., kad ova knjiga izlazi, govori o tekovini NOB-a koja je stvorena u zajedničkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo. Ona u prvi plan stavlja odnos Srba i Hrvata u Hrvatskoj kao temelj bratstva i jedinstva, a u tekstu gdje sam se bavio genezom pojma, utvrđeno je na koji način i u koje vrijeme bratstvo i jedinstvo kao sintagma ulaze u upotrebu, kako se dolazi do formaliziranja te sintagme, koje je puno značenje te Titove ideje i zašto je on do kraja života inzistirao na bratstvu i jedinstvu kao najvrjednijoj tekovini proizišloj iz NOB-a – zaključio je Bajto.

Tekst je prenet sa portala Novosti.