Svoju povijest ne smijemo zaboraviti

Autor: Vladimir Jurišić, Izvor: Novosti
U Srpskom kulturnom centru u Glini, u organizaciji glinskih antifašista i SNV-a, obilježena je godišnjica formiranja Sedme banijske udarne divizije o čijem je ratnom putu, pred punom dvoranom, govorio Šimun Cimerman, autor knjige „Bitka na Sutjesci – pakao u raju“.
– Veliko mi je zadovoljstvo da ovdje, usred Banije, mogu predstaviti svoju knjigu jer je Sedma banijska divizija osnovana upravo na današnji dan, odigrala važnu ulogu u bitkama na Sutjesci i Neretvi. Zanimljiv je put koji me je doveo do pisanja ove knjige. Kao pasionirani planinar obilazio sam prostore Durmitora, Sutjeske, Sandžaka i Prokletija što me je u velikoj mjeri fasciniralo. Kako sam politolog posebno me je zanimala historiografija i pitao sam se kako je netko mogao u to vrijeme preživjeti na tim prostorima od gotovo 10 tisuća četvornih kilometara možda i najdivljijeg terena u Evropi i to uz svakodnevne krvave borbe. Tada sam počeo istraživati i umjesto planiranog planinarskog vodiča rodila se ova knjiga, koju sam posvetio Vjeri Andrijić Ivanišević, preživjeloj partizanki Prve dalmatinske brigade, koja se borila na Sutjesci. Knjiga je izašla iz tiska na njen 101. rođendan, 24. marta 2025. – rekao nam je Cimerman.
– Ugodno sam iznenađen načinom na koji je Cimerman predstavio svoju knjigu približivši prisutnima čuvenu bitku na Sutjesci pa su, gotovo dva sata protekli u jednom dahu, kako kod autora, tako i kod okupljenih antifašista. – rekao nam je posjetilac Siniša Glušac i pojasnio:
– Sve je bilo izuzetno zanimljivo, precizno, profesionalno i nadasve zabavno. Uživao sam, a dva sata su naprosto proletjela. Ovakva predavanja potrebna su, ne samo gradu Glini već i šire jer se u posljednje vrijeme, čini mi se, ove stvari sve više marginaliziraju. To su bitni dijelovi naše prošlosti. Veliki je problem što se u školskim udžbenicima nerijetko potiskuju u čemu važnu ulogu imaju i roditelji. Na kraju, ipak, sve dolazi od kuće. Svoju povijest ne smijemo zaboraviti – rekao je Siniša Glušac.
Obilježavanje godišnjice osnivanja Sedme banijske udarne divizije nije htio propustiti ni Miroslav Delić, potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske:
– U posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg napada na antifašizam i tekovine NOB-a. Odavno ta mržnja tinja, agresivnije je krenula početkom prošlog ljeta u Imotskom kad su crnokošuljaši ogrnuli Tina Ujevića ustaškom zastavom i grafitima mržnje. Nastavilo se koncertima na kojima se vrlo jasno i nedvosmisleno podržavao i slavio ustaški režim. Slijedio je slučaj Benkovac i Vodice, pa Zagreb i Šibenik. Zabrinjava me broj mladih ljudi u crnom koji iskazuju pripadnost ustaškoj ideologiji, a zapravo pojma nemaju što rade. Svi odreda prekriveni su kapuljačama da im se ne vidi lice, što je pouzdan znak kukavičluka. Još više me brine indolentnost hrvatske Vlade, pogotovo od dolaska novih koalicijskih partnera kojima se članovi vladajuće stranke „dodvoravaju“ kako bi imali glas više u Saboru. Zanimljivo je da je ustašovanje krenulo iz Splita, grada iz kojeg se većina priklonila partizanskom pokretu. Tisuće Dalmatinaca ostavili su svoje kosti na Sutjesci. Osamdeset godina kasnije njihovi potomci uzvikuju „Za dom spremni“ što je potpuno neshvatljivo. Nakon što su nacisti došli u Njemačkoj na vlast, jedan protestantski svećenik je napisao: „Kad su hapsili komuniste nisam reagirao, jer nisam bio komunista, kad su došli po socijaliste nisam reagirao, jer nisam bio socijalista, kad su odvodili Židove nisam reagirao, jer nisam bio Židov, a kad su došli po mene, nitko se više nije imao buniti“. Nad ovim se moramo zamisliti – rekao nam je Delić.
Sedma banijska udarna divizija NOVJ-a formirana je naredbom Vrhovnog komandanta NOV-a i POJ-a Josipa Broza Tita od 22. studenog 1942. godine. Pri osnivanju u njen sastav su ušle 7. i 8. banijska brigada i 13. brigada „Josip Kraš“. Ta brigada je, međutim, bila udaljena i operirala je samostalno, tako da je umjesto nje u sastav divizije 26. prosinca 1942. godine ušla 16. banijska brigada.
Po osnivanju divizija je sudjelovala u operacijama u donjem toku rijeke Une. Tijekom operacije „Weiss II“, odnosno bitke na Neretvi divizija je bila angažirana u iscrpljujućim obrambenim borbama radi sprječavanja prodora njemačko-ustaške grupacije „Vogel“ prema Prozoru.
Za vrijeme bitke na Sutjesci divizija je od 3. lipnja 1943. godine bila u sastavu Južne grupe, sa zadatkom da se, zajedno sa Trećom divizijom i Centralnom bolnicom, prebaci preko Tare u Sandžak. Kako se to pokazalo nemogućim, diviziji je 8. lipnja naređeno da se hitno, usiljenim maršem, prebaci preko Sutjeske i poveže sa Sjevernom grupom. Divizija je Sutjesku prešla u posljednji tren, a napad njemačke borbene grupe „Gertler“, kojim su Nijemci konačno zatvorili obruč na Sutjesci, zahvatio je začelje divizijske kolone. Nijemci su zarobili oko 200 ranjenika, članova bolničkog osoblja i osiguranja, i gotovo sve ih strijeljali na licu mjesta.
Nakon proboja preko Zelengore, divizija je do kraja kolovoza vodila borbe u istočnoj i središnjoj Bosni pod neposrednim zapovjedništvom Vrhovnog štaba. Početkom rujna 1943. vratila se na Baniju, gdje je reorganizirana.
Tekst je prenet sa portala Novosti.


