Svjedočanstva o dva logora

18. April 2025.
Izložbom o logorima Dachau i Jasenovac, otvorenoj u SKC-u u Zagrebu, želimo osvježiti sjećanje na politike smrti i s njima ojačati svijest o potrebi otpora prema politikama logora koje možemo prepoznati oko sebe, kazao je autor koncepta izložbe Milorad Pupovac
large_izl1_pupovac
Milorad Pupovac, autor koncepta izložbe Foto: Sandro Lendler

Autor: B. Lazarin, Izvor: Novosti

Izložba “Dva logora – dva svjedočanstva”, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV), otvorena je jučer 17. travnja u Srpskom kulturnom centru Zagreb, Preradovićeva 21. u povodu Dana pobjede nad fašizmom, 80. godišnjice oslobođenja prvog nacističkog logora u Europi Dachau i najvećeg ustaškog logora Jasenovac. Izložene su grafike slovenskog slikara i bivšeg logoraša u Dachauu Zorana Mušiča (Bukovica kod Nove Gorice 1909. – Venecija 2005.) i fragmenti teksta „Oslobođeni Jasenovac“ iz knjige crnogorsko-bosanskohercegovačkog književnika Ćamila Sijarića (Šipovice kod Bijelog Polja – Sarajevo 1989.).

Na svečanosti otvorenja govorili su, redom, autor koncepta izložbe Milorad Pupovac, pjesnik, prevoditelj i kolumnist Novosti Sinan Gudžević, novinar i urednik kulture u Novostima Lujo Parežanin i predsjednik SNV-a Boris Milošević.

– Izložba koju smo povodom oslobođenja logora Dachau i Jasenovac te povodom obilježavanja 80. godišnjice Pobjede nad fašizmom organizirali ovdje u Srpskom kulturnom centru nastoji dvama umjetničkim svjedočanstvima osvježiti sjećanje na politike smrti i s njima ojačati svijest o potrebi otpora prema politikama logora koje možemo prepoznati oko sebe – rekao je Pupovac, naglasivši da osamdeseta obljetnica obilježavanja „nije nalik ni na 70. a kamoli na 60. godišnjicu obilježavanja Pobjede nad fašizmom.

Boris Milošević, Milorad Pupovac i Sinan Gudžević Foto: Sandro Lender

 

I to je, kaže Pupovac, „najviše zato, što su nas politike i ratovi koji su u Evropi i oko nje vođeni od 1991. do danas međusobno podijelili i kao pojedince i kao narode, a sve zajedno udaljili od smisla tadašnjeg oslobođenja i pobjede. Taj nam smisao sve više izmiče, jednako kao što nam izmiče broj onih koji sve više nalaze smisao u ideologijama, politikama i njihovim ciljevima od kojih je Evropa oslobođena u aprilu i maju prije osamdeset godina. Stoga mi, kao građani ovog grada i ove zemlje i kao preostali pripadnici srpskog naroda u ovom gradu i ovoj zemlji, Mušičev i Sijarićev dijalog sjećanja i dijalog otpora prilažemo kao svoj doprinos tome da Zagreb i Hrvatska sačuvaju istinski smisao sjećanja na strašne žrtve Drugog svjetskog rata i još jednom obnove snagu otpora prema glasovima koji politike slobode pretvaraju u politike logora“, kazao je Pupovac.

S otvorenja izložbe Foto: Sandro Lendler

 

Sinan Gudžević prisutnima na otvorenju izložbe obratio se kao „onaj koji je poznavao Ćamila Sijarića“.

– Danas bih mogao reći da smo, unatoč razlici u godinama, čak bili i prijatelji – rekao je Gudžević govoreći o sudbini Sijarićeve knjige „Oslobođeni Jasenovac“(1983.) koja 1991. godine nije uvrštena u izdanje Sijarićevih sabranih djela; i o historijskoj činjenici kad je Ćamil Sijarić kao sekretar Suda narodne časti u Banja Luci dobio zadatak da ode u logor Jasenovac i napravi izvještaj o onome što je ondje vidio.

– Samo jednom sam od njega čuo da govori o Jasenovcu. Znam da godinu dana nije mogao doći sebi nakon što je 1. maja 1945. došao u Jasenovac – rekao je Gudžević.

– Knjige o logorima su nemila štiva. Ali mi iz iskustva logora ne učimo, jer danas imamo logor u kojemu se mučenja mogu vidjeti svakodnevno. To je logor u Gazi i na Zapadnoj Obali, koji ima podršku najvećih svjetskih sila. Dakle, mi iz logora ništa nismo naučili – upozorio je Gudžević.

Sinan Gudžević Foto: Sandro Lendler

 

Lujo Parežanin govorio je kao unuk bivšeg logoraša u Dachauu.

– Moj djed Danilo Parežanin proveo je ondje kao tinejdžer nekoliko posljednjih mjeseci rata, dočekavši i samo oslobođenje logora krajem aprila 1945. Njegovo se zatočeništvo preklapa sa zatočeništvom Zorana Mušiča, čije grafike ovdje gledamo – rekao je Parežanin.

– Ja o njegovom iskustvu u Dachauu nemam gotovo ništa da vam kažem. Ali upravo se o tome i radi – kao što znamo, šutnja nije izostanak svjedočanstva, nego njegov kondenzat – govorio je Parežanin.

– Jedna od rijetkih stvari koje mi je djed ispričao o svojem zatočeništvu vezana je za trenutak oslobođenja. To se i čini logičnim – što može biti važnija uspomena od spasa iz pakla? Međutim, suprotno onome što biste očekivali, to nije bila priča o spasenju, o trijumfu života, nego o finalnom plesu smrti – jedini detalj koji je izdvojio je agonija pregladnjelih logoraša kojima su američki vojnici u neznanju prebrzo dali krutu hranu – ispričao je Parežanin.

Boris Milošević na otvorenju izložbe Foto: Sandro Lendler

 

Konačno, predsjednik SNV-a Boris Milošević otvorio je izložbu objedinjujući poante govora svojih prethodnika, u kratkom podsjećanju na činjenicu da „sve ono što je bilo u Jasenovcu, moglo je biti u Dachauu i obratno“.

– Lakše se nosimo s činjenicom logora koji nam je dalje, nego s onim kojim nam je blizu. Ovaj logor koji nam je bliži, teže se osuđuje i teže ga se posjećuje. Ova je izložba zato da se Jasenovac ne zaboravi, tako da ga se više posjećuje – zaključio je Milošević.

Otvorenju izložbe nazočili su veleposlanici Njemačke i Velike Britanije, predstavnici veleposlanstava Crne Gore, Slovenije i Srbije i kustos Romskog memorijalnog centra Uštica Danijel Velić. Izložba ostaje otvorena do 30. travnja.

 

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Click