Sveti križ i svjetska kriza

Piše Boris Dežulović

Što bi rekao ministar obrane Damir Krstičević, domovinska sigurnost. Ili, preciznije, proaktivna sinergija vojske i policije kao ključnih sastavnica integriranog sustava domovinske sigurnosti.
Zvuči jasno i zaokruženo, ali to je zato što ste civilni domovinskosigurnosni laik i ne vidite što nedostaje. A što nedostaje, lijepo je ministar Krstičević u proaktivnoj sinergiji s ministrom unutrašnjih poslova Davorom Božinovićem objasnio prije neki dan na prvoj međunarodnoj konferenciji ‘Domovinska sigurnost i upravljanje u krizama’ u zagrebačkom hotelu Esplanade. ‘Potrebno nam je nacionalno situacijsko/križno središte’, objasnio je ministar Krstičević, ‘analitičko-informacijsko-komunikacijsko tijelo za pomoć Koordinaciji i križnim stožerima što se ustrojavaju na državnoj razini u različitim vrstama križa.’
‘Mislite, kriza?!’ zbunjeno ćete na to vi. ‘Što ‘kriza’?’ zbunjeno će onda ministar. ‘Rekli ste, ‘križno sjedište za pomoć križnim stožerima u različitim vrstama križa’?!’ ‘Ne, ne, ‘kriza”, odmahnut će rukom ministar obrane. ‘Krizno sjedište. Za pomoć kriznim stožerima. U različitim vrstama kriza.’
Zvuči jasno i zaokruženo, ali s obzirom na to da ste i dalje civilni domovinskosigurnosni laik, ne vidite kako bi takav sinergetski sustav ‘Domovinske sigurnosti i upravljanja u različitim vrstama kriza’ trebao izgledati ni u mirnodopskim uvjetima, a kamoli – daleko bilo – u onim ratnodopskim. A kako bi to trebalo izgledati u mirnodopskim, ili – daleko bilo – ratnodopskim uvjetima, lijepo su nam ministar obrane i ministar policije u svojoj proaktivnoj sinergiji pokazali istoga tjedna, pokaznom vježbom ‘Domovinska sigurnost i upravljanje u različitim oblicima križa’. Da, pardon, ‘kriza’.
Već sutradan nakon konferencije, novine su javile kako su na državnoj granici kraj Dubrovnika uhapšene četiri osobe, pritvorene u pograničnoj policijskoj stanici Gruda, gdje ih je čuvao slovima i brojkom jedan jedini policajac. Ostatak posade, četvorica policajaca – saznali smo iz novinskih izvještaja – bili su u nedalekom Pridvorju, na svetkovini blagdana Uzvišenja Svetog Križa! Jesu li tamo bili u slobodno vrijeme? Ne: otišli su za radnog vremena, u policijskom vozilu i propisno ispeglanim policijskim uniformama. Jesu li onda tamo otišli zato što je blagdan Uzvišenja Svetog Križa događaj visokog rizika? Ne: u Pridvorje su otišli da na procesiji nakon svete mise u franjevačkom samostanu Svetog Vlaha u punoj policijskoj opremi nose – križ!
– Oče, oče, zašto si me ostavio? – otimao se, tvrde očevici, dugokosi tip na križu. – Kamo me vodite? Nisam ništa napravio!
– Nisi? – rekao mu je krupniji jedan policajac iz Grude. – A šta je ovo na križu, A.C.A.B.?
– Ne, ne, to je nesporazum, krivo ste pročitali! – vikao je dugokosi. – To piše I.N.R.I. ‘Kralj židovski’.
– ‘Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!’ – podviknuo je policajac što mu je pridržavao noge.
– Dobra ti je ta! – nasmijao se kolega.
– Nije moja, to je Evanđelje po Luki, 23:37.
– Oče – uto je opet zavapio raspeti – oprosti im, ne znaju što…
– Gospodine! – iznervirano ga je prekinuo onaj krupniji policajac. – Gospodine, molim vas. Mi samo radimo svoj posao.
– Samo radite svoj posao?! – zaprepastio se, vele, Isus.
Da, četiri policajca samo su radila svoj posao: raspetoga Krista u procesiji Uzvišenja Svetog Križa policajci iz Gruda nosili su, naime, na zahtjev kapelana Policijske kapelanije svetoga Vlaha i izričitu zapovijed načelnika Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske! Štoviše, načelnik Policijske uprave tražio je od načelnika postaje očitovanje zbog toga što su četvorica policajaca kasnila na misu, dobivši odgovor kako su kasnili ‘zbog radnih obaveza’. S obzirom na to da kao civilni domovinskosigurnosni laik niste najbolje shvatili, ponovit ću: kašnjenje na misu u radno vrijeme četvorica su policajaca morala pravdati redovnim policijskim radnim obavezama!
Nakon što je policija tako demonstrirala spremnost ‘u različitim vrstama Svetog Križa’ – pardon, jasno, ‘svjetskih kriza’ – na red je došla i druga ključna sastavnica integriranog sustava domovinske sigurnosti: vojska.
Samo koji dan kasnije, prošle nedjelje, stotinu dvadeset kadeta Hrvatskog vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman’ u Kninu je polagalo svečanu zakletvu Domovini. Prije polaganja prisege, ministar obrane Damir Krstičević osobno im je na kninskoj tvrđavi uručio beretke, nakon čega su mladi kadeti Hrvatske složno i gromko, ponavljajući za zapovjednikom Kadetske bojne – izmolili kadetsku molitvu!
‘Gospodine Bože moj, stvoritelju neba i zemlje!’ gledali smo na televiziji kako urla satnik, ‘gospodine Bože moj, stvoritelju neba i zemlje!’ ponovilo je stotinu dvadeset unjkavih kadetskih glasića, pa onda redom, sve ponavljajući ‘gospodine Bože moj’, zahvalili Mu ‘što ih je stvorio da postanu dio stoljetne hrabrosti svojih pradjedova’ te zamolili gospodina Boga svog da im ‘izgradi karakter, um i tijelo’, ‘blagoslovi ih razumom i znanjem’, i – ovaj dio mi je najdraži – ‘podari dio nebeskog bijesa da prognaju svaki oblik zla i odupru se mržnji’.
– Jesu li to oni tvoji iz Pridvorja? – upitao je, kažu očevici, Gospodin Bog, gledajući odozgo neobični ritual na kninskoj tvrđavi.
– Ne, ne – odgovorio je onaj dugokosi, još masirajući rane na nogama. – Ono je bila policija, ovo je vojska.
– Vojska?! Čekaj, vojska me moli da im izgradim um i blagoslovim ih razumom? – vidno se zaprepastio Vrhovni Zapovjednik.
– I nebeski bijes – oprezno ga je ispravio Sin. – ‘Dio nebeskog…’
– Kao prvo – prekinuo ga je Otac s povećim dijelom nebeskog bijesa u glasu – otkud im ideja da od mene, koji od njih zahtijevam apsolutno i bespogovorno vjerovanje isključena uma i razuma, traže da im izgradim um i blagoslovim ih razumom?!
– Oče, oprosti im, vidiš da ne znaju što…
– Kao drugo – opet ga je prekinuo Otac – otkud im ideja da će im um i razum trebati u vojsci, koja od njih zahtijeva apsolutnu i bespogovornu poslušnost isključena uma i razuma?! Jel’ to neka zajebancija, šta je ovo? Jel’ to netko mene zajebava?
Nije, naravno, bila zajebancija. To su kadeti Oružanih snaga Republike Hrvatske ove nedjelje zaista mrtvi ozbiljni polagali zakletvu zborno urlajući molitvu Bogu, onako kako vojska obično urla one kretenske sedmerce koje su vidjeli u američkim filmovima. S obzirom na to da kao civilni domovinskosigurnosni laik ni ovo niste najbolje shvatili, ponovit ću: kadeti Oružanih snaga Republike Hrvatske, dakle Republike, dakle jedne sekularne europske države, na zakletvi su se morali moliti ‘Gospodinu Bogu, stvoritelju neba i zemlje’.
Nakon čega se, eto, čak i vama, civilnim domovinskosigurnosnim laicima, kazalo koje je to ‘nacionalno situacijsko/krizno središte’ kakvo Hrvatskoj treba, koje je to dakle ‘analitičko-informacijsko-komunikacijsko tijelo za pomoć Koordinaciji i kriznim stožerima što se ustrojavaju na državnoj razini u različitim vrstama kriza’.
– Da im vodim situacijsko/krizno središte?! – grmio je odozgo Vrhovni Zapovjednik Neba i Zemlje. – Ja da im budem analitičko-informacijsko-komunikacijsko tijelo?! Pa šta oni misle, da ja imam vremena za te njihove zajebancije?!? Brzo, donesi mi krizni šrafciger.
– Misliš, križni? – pitao je Sin.
– Rekao sam ‘krizni’, onaj za različite vrste kriza. I zovi Vakulu. Odmah.
– Oče, oprosti im, ne znaju…
– Začepi više!