N jedan, ali vrijedan

27. February 2025.
Kad bi bio mudar, premijer Plenković bi negdje u EU-u našao novac za nastavak rada televizije N1, koja je Hrvatsku činila boljom zemljom. Tomu se ipak ne možemo nadati. Hrvatska medijski sve više nalikuje na "ancien regime". Eliminacija kritičkih sadržaja i ubijanje debatnih formata, uz pad utjecaja tiskanih medija, vode lobotomiji
N1-generic-1000x560.jpg

Autor: Boris Rašeta, TV rašetanje, Izvor: Novosti

N1

Pod egidom “N1” često smo pisali u ovoj rubrici, ali čini se da su se napisi prorijedili. Masovni otkazi novinarima zbog poslovnih problema doveli su do ukidanja najvrednijeg resursa ove televizije, autorskih emisija koje su vodili vrhunski novinari. Vrh kuće traži održiv poslovni model, što je u ovim okolnostima vrlo teška misija, pa im treba poželjeti svu sreću svijeta. N1 je stvorio dragocjenu platformu koja je koristila i javnosti i medijima. Jutarnje su emisije bile promenada relevantnih sugovornika, “Pressing” je ugošćivao sugovornike koji u sat vremena imaju što reći, u TNT-u su propitivani temelji hrvatske politike, raskrinkavane muljaže, live su ispitivani, katkad i isljeđivani, moćnici.

U “Newsroomu” smo gledali hard talksIvana Dragičević vodila nas je u Europu i svijet, “Crvena linija” povezivala je regiju. Većina sadržaja je potom transkribirana, postajući dragocjeno vrelo za sve druge medije u zemlji i šire. U pogledu rata u Gazi N1 je bila objektivnija od svih drugih televizija, iako je riječ o afilijaciji CNN-a (koji također otpušta ljude jer televizije uzmiču pred novim medijima, a i kvaliteta programa im je rapidno pala).

Finski predsjednički kandidat Pekka Haavisto tijekom svoje kampanje otvoreno je dijelio komentare i kritike građana, naglašavajući vlastite greške. Cilj mu je bio demonstrirati transparentnost, priznati ljudske slabosti i time približiti političare javnosti. Kad bi bio mudar, premijer Plenković bi, na Haavistovom tragu, negdje u EU-u našao novac za nastavak rada ove medijske kuće, koja je Hrvatsku činila boljom zemljom. Trošeni su EU milijuni na Tolušićeva vina, na preplaćene snimke oštećenih zgrada, na softvere, pa zar ne bi bilo pametno nabaviti koji milijun – preciznije, dva godišnje – i za demokraciju?

Tomu se, naravno, ipak ne možemo nadati, ni zrna žita neprijatelju, pa ostaje samo vjerovati da će Tihomir Ladišić naći voljnog ulagača. Je li politika kumovala ovakvom ishodu? Nova TV čeka produženje koncesije, šuška se po gradu, pa je vlasnik United Grupe Dragan Šolak možda odlučio izaći u susret željama Vlade. Ako je to, operacija je izvedena prema formuli “pazi, tako da ostanem nevina”. Hrvatska medijski sve više nalikuje na ancien regime. Eliminacija kritičkih sadržaja i ubijanje debatnih formata, uz pad utjecaja tiskanih medija, vode lobotomiji. Uz moćni Trumpov desničarski vjetar u leđa, samo je pitanje kad će se i u Hrvatskoj pojaviti neki radikalni Izbavitelj, veliki gvinejski štakor iz Papićeva filma. A tad, tko živ, tko mrtav…

 

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Click