Čovjek razumijevanja i dijaloga

Piše: Nenad Jovanović

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije novi je, 46. po redu, patrijarh Srpske pravoslavne crkve, odlučeno je na Svetom Arhijerejskom Saboru održanom 18. februara u kripti hrama Sv. Save u Beogradu, tri mjeseca nakon smrti dosadašnjeg patrijarha Irineja koji je umro od korona virusa.

Pozitivnu ocjenu na izbor mitropolita zagrebačko ljubljanskog Porfirija na mjesto patrijarha SPC-a u izjavi za Novosti dao je i predsjednik SDSS-a i SNV-a, saborski zastupnik Milorad Pupovac.

– Mitropolit Porfirije, danas izabrani patrijarh SPC-a, zajedno s drugim episkopima na području Hrvatske uticao je i dao značajan doprinos tome da je položaj pravoslavnih Srba bio olakšan, kao i da odnosi između rimokatoličke i pravoslavne crkve u Hrvatskoj budu bolji nego što su bili prije njegovog dolaska. To je njegova ostavština u Hrvatskoj, kazao je Pupovac.

– Vjerujemo da će to učiniti i kad je u pitanju srpsko društvo, Srbija i religijski odnosi u njoj, ne samo između pravoslavne i rimokatoličke crkve, nego i između pravoslavnih, muslimana i drugih religijskih zajednica.

– Jednako tako vjerujem da će kao čovjek dijaloga i razumijevanja raditi u srpskom društvu koje trpi od podjela, doprinijeti da se te podjele smanje, ali i da se između dvije vodeće crkve na prostoru bivše Jugoslavije, SPC i Katoličke, stvara atmosfera dijaloga i pretpostavka ekumenskog duha. Vjerujem da bi to moglo obilježiti njegov partrijarhat, unatoč činjenici da na čelu SPC dolazi u vrijeme bremenito odnosima unutar Srba i Hrvata, ali i hrvatskog i srpskog društva.

U Zagrebu i Hrvatskoj se pokazao kao čovjek koji je doprinio zacjeljivanju ratnih rana;  vjerujemo da će to moći i s pozicije srpskog patrijarha. Vjerujem da će kao čovjek tolerancije, dijaloga i društva u kojem ima mjesta za svakog, dati doprinos dijalogu u crkvenom i svjetovnim smislu, zaključio je Pupovac.

Izbor mitropolita Porfirija za novog srpskog patrijarha izazvao je mnogo radosti u srpskoj zajednici u Zagrebu i Hrvatskoj, ali i svima koji se zalažu za što bolje odnose Srpske pravoslavne i Rimokatoličke crkve, te hrvatskog i srpskog naroda. Naši sugovornici iskazali su nedvosmisleno zadovoljstvo, ali i očekivanja u smislu jačanja dobrih odnosa i razumijevanja između naših crkava, naroda i država.

– Izuzetno smo sretni i zadovoljni izborom mitropolita Porfirija za novog srpskog patrijarha. Smatram da je njegov izbor doneo mnogo toga dobrog za srpsku zajednicu u Zagrebu. Verujem da je njegovim izborom došlo novo doba u SPC i da će mitropolit Porfirije svojim radom s pozicija srpskog patrijarha dati značajan doprinos aktivnostima i boljem položaju srpske zajednice  u hrvatskoj, ali i boljem razumevanju hrvatskog i srpskog naroda, rekao nam je generalni sekretar Prosvjete Slobodan Živković.

Iako smo vrlo sretni zbog izbora mitropolita Porfirija za patrijarha, žao mi je što ga nećemo više susretati u Zagrebu. On je mudar i vrlo obrazovan čovjek otvoren za dijalog s ljudima drugih vjera. Izbor čovjeka koji zna karakter hrvatsko srpskih odnosa može dovesti do otvaranja crkve, ali i jačanju  međusobnog povjerenja građana., rekao je sveučilišni profesor i predsjednik Savjeta SNV-a Dejan Jović.

Po riječima teologa i publiciste Drage Pilsela, izbor mitropolita Porfirija je za Zagreb i dobitak i gubitak. – Gubitak je zato što smo imali izvanrednog pastira i sad se svi pitamo tko je dostojan da ga naslijedi. Dobitak jer će u Beogradu stolovati nadpastir koji i razumije i voli Hrvatsku. Nekoliko dana prije izbora ja sam mu govorio da ni nadbiskup Bergoglio nije htio biti izabran za papu, ali eto ga na mjestu rimskog biskupa. Rekao sam mu da mislim da će biti kandidat i znali smo onda da su šanse nakon toga 33,33 posto, “a na Bogu je da te hoće. A on tebe hoće”. To govorim kao vjernik jer tu vidim Božje djelo što će nevjernici vidjeti na drugačiji način. Vidim da je Bog u jasnim crtama pripremao ovog čovjeka, čovjeka dijaloga i čovjek koji će imati unutarnje i vanjske snage da sasluša i sabire.

SPC nije monarhija i patrijarh nije Papa nego prvi među jednakima. Vjerujem da će znati sabrati Arhijerejski Sabor u kojem se prepoznaju znakovi razdvajanja ali sve to nije katastrofično i da se sanirati, iako ne preko noći, rekao je Pilsel.

Svoije zadovoljstvo ne skriva ni teologinja Anna Maria Gruenfelder. – Izuzetno mi je drago što je za patrijarha izabran Porfirije kao vrhunski intelektualac koji je oko sebe skupljao vrhunske intelektualce i bavio se širokim spektrom društvenih tema. Nažalost, mi u Katoličko crkvi nemamo nekog tko bi kao Porfirije mogao razgovarati o brojnim i često osjetljivim temama. Odnosi dviju crkava su i do sada bili dobri na formalnom nivou, a nadam se da će iz one formalističke prisnosti preći u onu stvarnu  i da će crkve i vjernici u još većoj mjeri nego ranije naći zajednički jezik, rekla je i naglasila da se ovim izborom stvaraju uslovi  za još bolju komunikaciju i bavljenje pitanjima koja su dugo bila zapostavljena zbog isticanja nekih politiziranih tema.

Rođen u Bečeju

Mitropolit Porfirije rođen je 22. jula 1961. godine kao Prvoslav Perić u Bečeju kao prvo je od troje djece Radivoja i Radojke Perić, koji su se nakon Drugog svjetskog rata doselili u Vojvodinu. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Čurugu, a gimnaziju “Jovan Jovanović Zmaj” završio je u Novom Sadu 1980. godine.

Pohađao je studije arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ubrzo je počeo da studira i na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve, na kojem je i diplomirao 1987. godine.

Zamonašio ga je 11. aprila 1986. godine tada jeromonah Irinej sadašnji episkop bački. Iste godine, episkop raško-prizrenski Pavle, kasniji patrijarh srpski, rukopoložio je monaha Porfirija u čin jerođakona u manastiru Svete Trojice u Mušutištu 23. juna 1986. godine.

Postdiplomske studije pohađao je na Bogoslovskom fakultetu Nacionalnog i Kapodistrijskog univerziteta u Atini, gdje je 2004. stekao i zvanje doktora nauka.

Za Episkopa jegarskog, vikara Eparhije bačke, izabran je na zasedanju Svetog Arhijerejskog Sabora 14. maja 1999. godine, a za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog izabran 26. maja 2014. godine, a u dužnost je uveden 13. juna iste godine.

Izvanredni je profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Govori grčki i engleski, a služi se ruskim jezikom.

Od 1990. do 2014. bio je iguman manastira Kovilj, koji je tokom njegove uprave doživio preporod.

Bio je prvi arhijerej SPC-a kome je povjereno staranje nad organizacijom vjerskog života u Vojsci Srbije, a od 2002. godine, vladika Porfirije je i predsednik Upravnog odbora Srpskog privrednog društva “Privrednik” u Novom Sadu, gdje se posebno angažirao u prikupljanju sredstava za stipendiranje darovitih srpskih đaka i studenata.

Epidemiološka situacija umnogome je uticala na zasjedanje SPC-a: umjesto u zgradi Patrijaršije kao što je to bio slučaj svaki puta do sada, a iako razlog za novu lokaciju nije službeno dat, u javnosti se nagađalo da se radi o pandemiji. Osim toga, radnim, odnosno izbornim dijelom Sabora predsjeda najstariji vladika po hirotoniji, odnosno ustoličenju. To je trebao biti episkop šabački i administrator eparhije valjevske Lavrentije ali je, dan uoči zasjedanja hospitaliziran u Кliničkom centru Srbije u Beogradu, kako je saopćila Informativna služba SPC-a.

Osim što je ispoštovan rok održavanja Sabora, ispunjen je i uslov da Saboru lično prisustvuje dvije trećine episkopa i mitropolita, s tim da vladike koje ne mogu prisustvovati Saboru svoj glas povjeravaju drugom vladiki.

Na početku rada, utvrdi se lista imena vladika koji imaju pravo da budu izabrani, pri čemu je uslov da upravljaju eparhijom barem pet godina, a takvih je 30. Prema pravilima koja su važila i za vrijeme izbora patrijarha Irineja, a prije njega patrijarha Pavla, glasa se tajno dok se ne izaberu tri kandidata koji imaju po više od polovine glasova. Njihova imena stavljaju se u tri koverte u Jevanđelje od kojih jednu izvlači, za tu priliku, pozvan netko od najstarijih igumana koji je predaje predsjedavajućem koji je otvara i čita ime novog patrijarha.

Takav način izbora žrijebom, predviđen Ustavom SPC-a, koja je jedina među pravoslavnim crkvama koja svog poglavara bira na takav način, uveden je 1967. kad je patrijarh German, vjerovatno u namjeri da smanji uticaj tadašnjih vlasti na izbor sljedećeg patrijarha, odlučio da se primijeni takav način izbora.

Tekst je prenet sa portala Novosti.