Boris Dežulović – Jebo sad milion evra

Autor: Boris Dežulović, Ugovor s đavlom, Izor Novosti

Ove nedjelje predvečer cijeli je onaj, kako se zove, da, Region, cijeli je dakle Region bez daha pratio vijesti iz Srbije i čekao rezultate izvanrednih lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću. Zaječar je gradić na istoku zemlje, po prilici veličine Velike Gorice, niti u dvadeset najvećih u Srbiji, a Kosjerić mala općina na njenom jugozapadu, naselje manje od Korčule, i u normalnim okolnostima prosječni stanovnik Regiona pojma ne bi imao ni gdje je uopće Zaječar, a kamoli taj, kako ste rekli, Koserić. Da, Kosjerić. Ovo, međutim, nisu bile normalne okolnosti: bili su to prvi izbori od početka studentskih protesta prije pola godine, prvi u toj egzotičnoj balkanskoj državici na koje je ujedinjena opozicija Aleksandru Vučiću na crtu izašla s podrškom studentskog pokreta i pobunjene Srbije, i izbori u maloj općini Kosjerić pratili su se kao predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama, sa sve reporterima na terenu, analitičarima u televizijskim studijima, grafikama, anketama i istraživanjima javnog mnijenja.

Cijeli Region bez daha je pratio dramu koja je trajala danima, Aleksandar Vučić dovukao je tamo interventnu policiju i pune autobuse svojih batinaša, fudbalskih navijača, zakukuljenih bildera i tetoviranih parapolicijskih snaga, svoje pristalice mobilizirali su onda i studenti i opozicija, muvali su se Zaječarom i Kosjerićem automobili svih mogućih registracija ili bez njih, turirali su bajkeri i marširali ratni veterani s crvenim beretkama, osjećao se upravo električni napon, dvjesto dvadeset volti pucketalo je u vazduhu i da je kojim slučajem pala kiša bilo bi više mrtvih nego u Prvom srpskom ustanku.

Onda su u osam sati zatvorena birališta i već nekoliko minuta kasnije svoje su blistave pobjede proglasili i Srpska napredna stranka i ujedinjena opozicija, slavilo se i na trgovima i u tajnim štabovima naprednjaka, sve dok se oko deset i pol na televiziji nije ukazalo Njegovo Veličanstveno Veličanstvo Aleksandar Prvi i Poslednji, objavivši naciji kako je veliku i veličanstvenu pobjedu iznijela, dabome, njegova Srpska napredna stranka. U Zaječaru za pišljivih par hiljada glasova, u Kosjeriću za jedva pedeset, ali utoliko veće i veličanstvenije.

Nedjeljnim izvanrednim izborima u Zaječaru i Kosjeriću zaokruženi su tako lokalni izbori održani prije godinu dana, i od ukupno stotinu šezdeset i osam gradova i općina u Republici Srbiji Aleksandar Vučić kao nositelj svih lista Srpske napredne stranke, ako sam dobro izračunao, sada drži vlast u njih, samo trenutak da još jednom provjerim, pišem Zaječar i Kosjerić, pamtim Pčinjski okrug, ukupno dakle u njih stotinu šezdeset i četiri. Ili, ako vam je tako lakše, od stotinu šezdeset i osam lokalnih samouprava Vučićev SNS nije na vlasti samo u njih tri ili četiri, u kojima žive Mađari, Bošnjaci i Šiptarski Teroristi.

Uz uvjerljivu i stabilnu natpolovičnu većinu u parlamentu, te potpunu kontrolu nad vojskom, policijom, pravosuđem i stranačkim paravojnim milicijama, kao i svim javnim poduzećima i mainstream medijima – stotinu šezdeset četiri od stotinu šezdeset osam gradova i općina, to je prilično točna matematička definicija apsolutne vlasti, onoga što se kolokvijalno naziva diktaturom: tri-četiri, to zna svaki diktator, ostave se za ukras, kao dokaz da je zemlja demokratska, a demokracija – jer i Narodna Republika Koreja je Demokratska – ipak višestranačka.

I Vučićev guru patrijarh Vladimir Putin, recimo, na izborima prošle godine od dvadeset i jedne oblasti pobijedio je, samo trenutak, da, u dvadeset i jednoj, pa od četrdeset pet moskovskih okruga njih tri-četiri ostavio takozvanoj “kooperativnoj sistemskoj opoziciji”. Ozbiljnim podbačajem Putinove Ujedinjene Rusije tada su ocijenjeni, na primjer, već i izbori u Sankt Peterburgu, gdje je njihov guverner dobio katastrofalnih šezdeset posto glasova, u snažnoj konkurenciji dobre stare Komunističke partije, čiji je kandidat glasačima obećao vraćanje naziva Lenjingrad, te progresivne Liberalno-demokratske partije, čiji je kandidat pak obećavao zabranu strane muzike.

Zato su, eto, izbori u malom Zaječaru i još manjem Kosjeriću bili tako važni. Godinu dana nakon lokalnih izbora stotine hiljada ljudi marširalo je ulicama srpskih gradova, Srbija više nije bila ista i Vučićev jedini cilj bio je da pokaže ljudima i svijetu da je Srbija ipak ista. Ništa stoga nije prepušteno slučaju, više je u malu općinu Kosjerić posljednjih tjedana uloženo nego u sve prethodne četiri godine, asfaltirane su ceste, dijeljeni televizori, bijela tehnika i hrana – jedan se domaćin javno pohvalio da je za glas dobio novu frezu – dovučene su policijske i parapolicijske snage, glasovi su se kupovali u gotovini, pravljeni su dvostruki birački spiskovi, upisivani ljudi koji pojma nisu imali ni gdje je taj, kako ste rekli, Koserić. Da, Kosjerić. Računa se da je u pobjedu u Kosjeriću SNS uložio više od tri milijuna eura, skupljih pedesetak glasova nije viđeno u cjelokupnoj povijesti demokracije.

Ako se, jasno, složimo da je ovdje uopće riječ o demokraciji.

Cijeli Region sada bez daha čeka daljnji razvoj događaja u Srbiji: vrti glavama i čudom se čudi Region toj egzotičnoj istočnoj diktaturi, na Ovim Prostorima neviđenoj još otkako je onomad prije četrdeset godina u čabar prdnuo gospodar Narodne Socijalističke Republike Albanije Enver Hoxha, samo se predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković grohotom smije. “Grohotom se smijem”, komentirao je tako Plenković rezultate srpskih izbora, samo što nije bila riječ o izborima u Zaječaru i Kosjeriću, nego o lanjskim srpskim parlamentarnim izborima, u prosincu, kada je Vučićev SNS hametice poharao srpsku Skupštinu, zlonamjernici onda usporedili Srbiju s Hrvatskom, a premijer Plenković grohotom se nasmijao: “Grohotom se smijem kad čujem smiješne usporedbe situacije u Hrvatskoj i Srbiji.”

Onda su šest mjeseci kasnije, svega tjedan dana prije izbora u Zaječaru i Kosjeriću, lokalni izbori održani i u Hrvatskoj, i Plenkovićeva je Srpska napredna stranka – pardon, Hrvatska napredna stranka, pardon, Hrvatska napredna zajednica, pardon, Hrvatska demokratska zajednica – bezbroj i četrnaesti put potukla konkurenciju, hametice osvojivši polovicu gradova i petnaest županija, i Osijek i Slavoniju i sve dalmatinske gradove.

I naravno da se Plenković grohotom smije. Koja je razlika između Srbije i Hrvatske, u kojoj on i Vučić jednako drže potpunu i apsolutnu vlast? Golema: Srbija je kužna despotska diktatura i ruska gubernija, a Hrvatska moderna demokratska država i članica Europske unije. Vučić je apsolutistički autokrat srednjovjekovnog tipa koji već desetak godina Srbijom vlada uz pomoć policije, stranačkih milicija i krađama glasačkih listića, a Andrej Plenković zapadni lider luksemburškog tipa koji već desetak godina Hrvatskom vlada demokratski, transparentno i pošteno, bez ljudi na ulicama, policije i zvučnih topova. Distopijska Vučićeva Srbija trese se na rubu građanskog rata, a utopijska Plenkovićeva Hrvatska trese se samo kad Modrić zabije iz penala.

Građani Kosjerića za onih su pedesetak glasova dobili tako asfalt, televizore, frižidere, freze, pakete hrane, sendviče, sokove, novac u gotovini i ukusno dizajnirane upaljače, a građani po prilici jednako velike Korčule, u kojoj je HDZ pobijedio za samo četiri glasa, nisu dobili ni onih par kilometara asfalta do Račišća. Televizore, frižidere i hranu, što da vam kažem, sami kupuju od svojih para.

Tri milijuna eura za pobjedu u Kosjeriću?! S tri puta manje para, manje od milijun eura uloženih u kampanju, Plenković je prošle godine s HDZ-om pobijedio na parlamentarnim izborima! U cijeloj državi! Nekidan, samo još ovaj primjer, HDZ-ov je Tomislav Šuta na izborima u Splitu, drugom gradu u državi, pobijedio s uloženih četrdeset hiljada eura, koliko Vučić u Kosjeriću potroši samo na sendviče i sokove. Zato se, eto, Andrej Plenković grohotom smije.

Moglo bi se, istina, zaključiti kako su Hrvati tuplji od Srba barem onoliko koliko je Vučić tuplji od Plenkovića, ali ja ne bih išao tako daleko.

Taj bih zaključak ipak prepustio hrvatskim glasačima, zapadnim građanima luksemburškog tipa.

Tekst je prenet sa portala Novosti.