Govor Milorada Pupovca na komemoraciji žrtvama u Varivodama i Gošiću
![IMG_6393](https://javniservis.net/wp-content/uploads/2020/09/IMG_6393.jpg)
Prije 25 godina, gotovo 2 mjeseca nakon operacije „Oluja“ u Varivodama je ubijeno 9 njegovih mahom starih mještana. Mjesec dana prije toga u obližnjem Gošiću ubijeno je 8 također mahom ostarjelih mještana toga sela. Zločin nije zaobišao ni ostala sela općine Kistanje, same Kistanje 12, Đevrske 2, Ivoševci 14, Parčići 4, Kakanj 4, Zečevo 4 ubijenih. Na području općine Kistanje prema sadašnjim podacima ubijeno je 57 osoba. Ubijalo se i u drugim mjestima okolice Knina. Tako je u Golubiću za vrijeme i neposredno nakon „Oluje“ ubijeno najmanje 18 civila i 5 ratnih zarobljenika, Uzdolju 7 ubijenih i jedna ranjena, Mokrom Polju 9 ubijenih, Orliću, Markovcu, Biskupiji, Vrbniku ubijenih ne manje od 10, u Plavnu također ne manje od 24 ubijenih.
Svim ovim civilnim žrtvama žrtvama zajedničko je to da su ostali u svojoj kući, na svojem kućištu, u svojem zavičaju i u svojoj zemlji. Što je najvažnije, vjerovatno su ostali u svojem uvjerenju ili nadi da se njima ni od koga ništa neće dogoditi kao što se ni od njih ništa tokom ratnih godina nikome drugome nije dogodilo.
![](https://javniservis.net/wp-content/uploads/2020/09/IMG_2285-rotated.jpg)
Svima njima bilo je zajedničko i to da ih nije imao tko zaštiti od onih koji su i nakon rata nastavljali rat ubijanjem, pljačkom, rušenjem i paljenjem. Oni koji su se u ime države pred našom i svjetskom javnošću obavezali da će to učiniti, da će zaštiti stanovništvo, nisu to učinili ni u ovim mjestima ni u brojnim drugim mjestima Dalmacije, Like, Banije, Korduna.
Velikoj većini njih, tako velikoj da bi se i ovdje moglo reći svima ili gotovo svima njima zajedničko je i to da njihovi ubice ili nisu ni tražene, ili ukoliko jesu, onda nisu procesuirane, a ukoliko jesu bile procesuirane, onda nisu bile osuđene. Ni za ubojstva, a kamo li za pljačku imovine i paljenjenje kuća i naselja.
Sve ovo govorim zato što pretpostavljam da mnogi od okupljenih a pogotovo naša javnost nemaju saznanja ni o ovoliko činjenica koliko sam ih ovdje iznio. Govorim zato što znam da u našoj javnosti nema potrebne svijesti o ovim zločinima, o stradanjima, bolima i posljedicama koje su oni izazvali kod pripadnika srpske zajednice . Pri tome sam na ovom mjestu, kao i na svakom drugom sličnom mjestu, svjestan da su ovakvi zločini počinjeni, stradanja uzrokovan, boli nanešene i posljedice proizvedene i brojnim našim susjedima ili sugrađanima hrvatske nacionalnosti u godinama do „Oluje“. I to ne samo zato što o tome postoji javna svijest već zbog toga što mi to nalaže moja moralna savjest.
Kad smo prije nepuna 2 mjeseca donijeli odluku da prihvatimo poziv predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da zajedno, mi predstavnici Srba i predstavnici državnog vrha, napravimo zaokret u politici sjećanja na stradanja i komemoriranja za žrtve, učinili smo to zato što jasno imamo u svijesti da ratovi započinju već s otvaranjem grobnica stradalih iz nekog prethodnog rata ili sukoba, a završavaju tek sa zatvaranjem grobnica stradalih u posljednjem ratu ili sukobu. Dolazak Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade i govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića u Kninu, geste predsjednika Rpublike, Zorana Milanovića i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, u Plavno-Gruborima, te današnje prisustvo predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ovdje u Varivodama razumijemo kao nacionalno odgvorne i politički hrabre, a nadasve neophodne da se svi i svatko u miru i uzajamnom poštovanju sjećamo svojih stradalih. Bilo svatko za sebe bilo zajedno.
Dakle, prije 2 mjeseca donijeli smo odluku o završavanju sukobljavanja u politikama sjećanja i obnavljanju suradnje u tome da se utvrdi sudbina nestalih i da svi nedužno ili protuzakonito stradali budu priznati i poštovani u njihovu stradanju. Na ovom mjestu, kao i na svim drugim sličnim mjestima, neizbježno je posjetiti na potrebu suradnje u razvoju osjećaja pravednosti, pravnim ili političkim sredstvima, pravnim ili političkim pravorijekom.
Na kraju, kao što ratovi počinju otvaranjem grobova a završavaju njihovim zatvaranjem tako ratovi započinju ispaljivanjem ubojitih riječi, riječi koje potiču na neprijateljstvo i mržnju tako oni i završavaju kad takve riječi utihnu, kad ih se više u javnom prostoru ne čuje. Nadam se da sam tako danas i ovdje govorio, u prostoru svojeg šireg zavičaja, spominjući imena mjesta i imena stradalih koji su dio moje biografije i moje zavičajnosti. Dio mene. Nadam se da će se nakon 25. godina riječi koje su raspirivale rat i održavale ga biti zamijenjene riječima stvaranja, jer ukoliko se okrenemo i pogledamo oko sebe ne samo na ovom mjestu nego na mnogim mjestima u našoj zemlji, još uvijek ćemo vidjeti posljedice razaranja.
Neka je vječni pomen žrtvama ovdašnjeg zločina!
![](https://javniservis.net/wp-content/uploads/2020/09/IMG_2275.jpg)