Bitka za Beograđane

11. March 2024.
Nakon što je objavljeno da će se u Beogradu održati novi izbori za gradski parlament naprednjačko-socijalistički blok objavio je da će na njih izaći sa zajedničkom listom, a lider Srbije protiv nasilja također je krenuo u udruživanje snaga sa svim "pravim" opozicijskim strankama
1709454220-20240303_085800-1200x800
Novi izbori u glavnom gradu Srbije raspisani su nakon što je istakao rok za formiranje vlasti. Foto. N1

Piše: Zoran Daskalović

April će u Beogradu ove godine obilježiti i politički naelektrizirani novi izborni okršaj vladajućeg naprednjačko-socijalističkog i višestranačkog opozicijskog političkog pokreta. Ono što je srpska opozicija tražila, to je i dobila – nove izbore za Gradsku skupštinu Beograda. Nije ih dobila zato što su na njezin zahtjev zbog izborne krađe poništeni beogradski izbori održani 17. prosinca prošle godine, već zato što ni vladajuća koalicija, ali ni opozicija nisu uspjele prikupiti natpolovičnu većinu vijećnika u gradskom parlamentu. Koaliciji Vučićevog SNS-a i Dačićevog SPS-a za većinu su nedostajala dva vijećnika, a Đilasovoj “Srbiji protiv nasilja” i Jovanovićevoj NADA-i šest. Šest vijećnika koji su mogli odlučiti tko će upravljati Beogradom u svom je političkom portfelju držao pokret “Mi – Glas iz naroda”, ali se u međuvremenu raspao na tri frakcije i zapravo presudno utjecao na odluku da se raspišu novi gradski izbori.

Jedna od tri dvočlane beogradske frakcije bila je sklona prikloniti se naprednjačko-socijalističkoj koaliciji, ali je Vučićev SNS zaključio da im je bolje pokušati na novim izborima osvojiti stabilnu većinu, nego se izložiti rizicima koje bi im donijela tanka postizborna većina skrpljena s prebjezima iz pokreta koji je predizborno tvrdio da poslije izbora neće koalirati ni s vladajućima ni s opozicijom. Za takvu odluku naprednjaci su uporište imali i u rezultatima prosinačkih gradskih izbora. Na tim su izborima birači bili više nego solidno motivirani: od nešto preko milijun i 600 tisuća upisanih birača na njima je glasalo njih oko 940 tisuća (58,4 posto). Od važećih oko 920 tisuća glasova koalicija Vučićevih naprednjaka dobila je oko 367 tisuća glasova (44,5 posto) i 49 mandata, a opozicijska koalicija “Srbija protiv nasilja” oko 325 tisuća glasova (34,6 posto) i 43 mandata. Dačićevi socijalisti dobili su oko 45 tisuća glasova (4,7 posto) i pet mandata, a Jovanovićeva NADA preko 56 tisuća glasova (šest posto) i sedam mandata. Izborni prag prešao je i Nestorovićev pokret “Mi – Glas iz naroda” s preko 50 tisuća glasova (5,4 posto) i šest mandata. Zbog toga što nisu prešli izborni prag najviše glasova prosuli su koalicija Dveri-Zavetnici (oko 24 tisuće glasova – 2,6 posto), Jeremićeva narodna stranka (oko 19 tisuća glasova – dva posto) i Tadićeva koalicija “Dobro jutro Beograde” (14,7 tisuća – 1,6 posto).

Naprednjaci i socijalisti zajedno su dobili 412 tisuća glasova, a “Srbija protiv nasilja” i NADA 381 tisuću glasova. Tri najveće gubitničke izborne liste ukupno su prosule nešto manje od 58 tisuća biračkih glasova. Ako se tim propalim glasovima pridoda i preko 50 tisuća glasova koje je osvojio u međuvremenu raspadnuti Nestorovićev pokret, onda je već sada jasno da u bubanj za novu raspodjelu glasova na novim izborima ulazi barem tih skoro 110 tisuća glasova, odnosno preko 150 tisuća glasova ako im se pridoda četrdesetak tisuća koje su prosule i sve ostale izborne liste koje su ostale daleko ispod izbornog cenzusa.

Odmah nakon što je objavljeno da će se u Beogradu održati novi izbori za gradski parlament, Vučićevi naprednjaci i Dačićevi socijalisti objavili su da će na njih izaći sa zajedničkom izbornom listom, ali i sa svima onima koji im se žele pridružiti u političkom pokretu za narod i državu koji će na beogradske izbore izaći sa svojom izbornom listom na čelu s Aleksandrom Vučićem. Lider “Srbije protiv nasilja” Dragan Đilas odmah je odgovorio pozvavši Jovanovićevu NADA-u da na izbore idu sa zajedničkom listom na koju bi pridodali i sve druge “prave” opozicijske stranke koje im se žele pridružiti. Vučićevom političkom pokretu u nastajanju Đilas bi već na beogradskim izborima suprotstavio još širi opozicijski politički pokret. Oba pokreta imaju namjeru sačuvati glasove birača koje su osvojili na prosinačkim izborima, ali i preoteti što je moguće više od 150 tisuća glasova birača koji su ili propali na tim izborima, ili završili na kontu raspadnutog Nestorovićevog pokreta. Usto su već sada nove beogradske izbore proglasili presudnima za političku budućnost Srbije jer će se na njima navodno o njoj odlučivati, a ne o beogradskim gradskim komunalnim i inim politikama.

Stvaranje mastodontskih političkih duopola već sada u temeljima potkopava višestranačku parlamentarnu demokraciju u Srbiji. Osim Vučićeve Srpske napredne stranke koja je od osnivanja funkcionirala kao stranka-pokret, pa njegovim dodatnim širenjem nastoji zahvatiti još veći krug birača, sve druge političke stranke suočene su s izborom hoće li se odreći svog političkog identiteta i utopiti u amorfne političke pokrete koji ideološko-politički nit’ mirišu nit’ smrde. Tek rijetke političke stranke i njihovi lideri tome se zasad potiho protive. Među Dačićevim socijalistima takvi su glasovi skoro utihnuli nakon njihovog lošeg rezultata na prosinačkim izborima. S druge strane, Đilasovoj inicijativi nešto glasnije su se suprotstavili pojedini lideri Zeleno-lijevog fronta kojima se ne sviđa ideja da se koalicija “Srbija protiv nasilja” ujedini s desno-konzervativnom koalicijom NADA. Zeleno-lijevi front se stupanjem u Đilasovu koaliciju odrekao dijela svoje stranačke prepoznatljivosti i priklonio politikama koje su često suprotne onima koje kao stranka ljevice zagovara, a izbornim spajanjem s NADA-om stupio bi u politički brak sa strankom s kojom ne dijeli skoro ništa više osim želje da smjeni Vučićevu vlast.

Slično su reagirali i lideri koalicije NADA. Dok Zeleno-lijevi front javno predlaže da “Srbija protiv nasilja” i NADA i na nove izbore izađu s posebnim listama, lideri NADA-e zasad inzistiraju da se o eventualnoj zajedničkoj izbornoj listi razgovara tek nakon što se vladajuću Vučićevu koaliciju natjera da primjeni veći dio OESS-ovih preporuka kako bi se izbori održali u ravnopravnijim i slobodnijim uvjetima. Istovremeno, koalicija NADA osluškuje i pozive manjih stranaka desnice (Dveri i Narodna stranka), koje od nje traže da ih okupi na zajedničkoj izbornoj listi kako bi udruženi spasili propale glasove njihovih birača i tako ojačali svoju postizbornu poziciju u Beogradu, a onda i na nacionalnoj političkoj sceni. Sličan pokušaj udruživanja desnice prije prosinačkih izbora nije uspio jer su se osim NADA-e druge stranke protivile postizbornoj suradnji s lijevo-liberalnom koalicijom “Srbija protiv nasilja”.

No sve su to kalkulacije o kojima će završnu riječ izreći beogradski birači. Analitičari procjenjuju da će birači vladajuće naprednjačko-socijalističke koalicije jednako glasati kao na prosinačkim izborima, a ne bi ih iznenadilo i da udruženi naprednjaci i socijalisti poboljšaju svoj izborni rezultat preotevši dio birača izbornih gubitnika s prošlih izbora i razočaranih birača Nestorovićevog pokreta. Slično očekuju da će postupiti i birači “Srbije protiv nasilja” i NADA-e ako i ovaj put samostalno izađu na izvore, ali nisu sigurni kako će reagirati na zajedničku izbornu listu, pogotovo birači Zeleno-lijevog fronta, Novog DSS-a i POKS-a. Najmanje se pak usuđuju prognozirati za koga će ovaj put glasati oko 50 tisuća birača Nestorovićevog pokreta “Mi – Glas iz naroda”, a teško im je procijeniti i hoće li se ponoviti zavidna izlaznost birača ili će veći broj njih dići ruke od izbora i prepustiti se radostima proljeća u Beogradu.

 

Tekst je prenet sa portala Novosti.

Click