Amerika sve bliže Mađarskoj

Piše: Jerko Bakotin

Iskustvo kaže da predviđanje geopolitike i ostalih događaja od svjetskog političkog značaja nije najzahvalnija disciplina. Pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima 2016. godine, pandemija koronavirusa, ruska invazija na Ukrajinu: iako sva tri prijelomna događaja imaju dugotrajne strukturne uzroke – pandemija je izgledno uzrokovana sve agresivnijim ljudskim upadom u staništa divljih životinja zaraženih bezbrojnim nepoznatim virusima – svaki je šokirao i iznenadio svjetsku javnost, uključujući značajan dio stručnjaka.

Ipak, i nepotpuna ili dijelom pogrešna skica pruža kakvu-takvu orijentaciju. Donosimo pregled toga što se na globalnoj društveno-političkoj sceni očekuje u 2024., u kojoj se izbori održavaju u više od sedamdeset zemalja s približno četiri milijarde stanovnika. Izbore održavaju, sumira El Pais, najveća svjetska velesila – Sjedinjene Države, najmnogoljudnija država svijeta – Indija, najveći trgovinski blok – Europska unija, najveća islamska zemlja – Indonezija, najveća hispanofona zemlja – Meksiko, kao i teritorij koji provocira najveći rizik konfrontacije dviju supersila – Tajvan.

Vjerojatno nema razloga za previše optimizma: i dalje traju dva rata u globalnom fokusu, bliskoistočni i rusko-ukrajinski, kao i desetine više ili manje ignoriranih, od meksičkog rata protiv narkokartela do sukoba u Magrebu, Sudanu i Burmi. Dodajmo najave sve okrutnijih antiimigracijskih politika i vjerojatnost novih klimatskih katastrofa, iako na posljednjem polju možda bude i nekog napretka. Poredak izloženih prognoza je abecedan, no s obzirom na značaj SAD-a polazimo od kolokvijalnog naziva te zemlje.

Amerika

Većina građana SAD-a ne želi da predsjednički izbori 5. studenog budu repriza onih iz 2020. s istom dvojicom kandidata. Iako još ništa nije sigurno, najveći su izgledi da će se na njima ipak natjecati upravo Joe Biden i Donald Trump. Trenutno je Bidenov rejting najniži ikad – prema istraživanju Sveučilišta Monmouth, svega 34 posto Amerikanaca njegov mandat ocjenjuje pozitivno. U suvremenoj povijesti to je najgori rejting američkog predsjednika koji namjerava biti reizabran. Ne pomaže ni to što je 81-godišnjak već sada i najstariji predsjednik na dužnosti ikad, te sve više građana sumnja u njegove sposobnosti.

Nakon što su ankete počele pokazivati da Trump vodi u nizu saveznih država ključnih za pobjedu (swing states), prominentni strateg Demokratske stranke David Axelrod pozvao je Bidena da razmisli o povlačenju, kako bi demokrati kandidirali nekog s više izgleda, ali to nije vjerojatno. Građani Bidenu najviše zamjeraju inflaciju, koja je dosegla 40-godišnji rekord, što znači rast cijena hrane i ostalih životnih troškova, dok predsjednika zbog rekordnog broja migranata koji prelaze meksičko-američku granicu napadaju republikanci.

Iako Trump vodi u većini nacionalnih anketa, njegova kandidatura ima vlastitih problema. Savezne države Kolorado i Maine zabranile su mu sudjelovanje na republikanskim predizborima, ukazujući na to da je 6. siječnja 2020. pozivao na neprihvaćanje izbornih rezultata, odnosno poticao na pobunu. Trumpova se kampanja žalila Vrhovnom sudu u kojem konzervativci imaju većinu pa postoji šansa da će zabrane biti oborene. Drugi problem zove se Nikki Haley: ova Trumpova protukandidatkinja na republikanskim predizborima u pojedinim državama za njim zaostaje svega par postotaka u anketnoj podršci. Niz liberalnih i progresivno-socijalističkih komentatora smatra da će SAD u slučaju Trumpove pobjede biti bliže desničarskoj autokraciji Orbánovog tipa nego ikad u povijesti, uz jačanje rasizma te ostalih društvenih i klasnih nejednakosti. Vanjskopolitički gledano, razlike su manje jasne. Trump bi vjerojatno podupro još brutalniji obračun Izraela s Hamasom i Palestincima uopće, moguće je i da bi Ukrajinu prepustio Vladimiru Putinu, a upitna je i sudbina transatlantskog savezništva. No u pogledu zaoštravanja trgovinskih i ukupnih odnosa s Kinom Bidenova je administracija u bitnom nastavila Trumpovim stopama, a protekcionistički Zakon o smanjenju inflacije iz 2022. s golemim državnim investicijama u zelenu industriju te infrastrukturu i društvene programe znači povratak protekcionizma na velika vrata.

Bliski istok

Osvetnički pohod Izraela na Gazu – neposredno uzrokovan Hamasovim pokoljem više od tisuću Izraelaca i otmicom oko 250 ljudi – u svega tri mjeseca postao je jedan od najužasnijih sukoba 21. stoljeća: ubijeno je približno 21 tisuću Palestinaca, 55 tisuća je ranjeno, a oko 85 posto od 2,3 milijuna stanovnika Gaze je izbjeglo. Rješenja nema na vidiku, osim nastavka neizmjerne okrutnosti. Izraelska ekstremno desna vlada predvođena Benjaminom Netanjahuom, koji se bori za politički opstanak (i onaj van zatvora), odbija ulogu Palestinske samouprave u budućem upravljanju Gazom, a kamoli ideju palestinske države, te je izvjesno da bi teritorij najradije etnički očistila, dok je izglednije rješenje trajna okupacija.

Izrael može obuzdati jedino Washington, no Biden je do sada podupirao ubilačku kampanju čak i po cijenu rizika vlastitog reizbora. “Morao bi postati Isus osobno i uskrsnuti 20 tisuća mrtvih Palestinaca da ponovno dobije naše glasove”, poručuju američki Arapi koncentrirani u Michiganu. SAD do sada jest spriječio širu eskalaciju, ali s nedavnim izraelskim ubojstvom generala Iranske revolucionarne garde Sejeda Raze Musavija u Siriji, sve žešćom razmjenom vatre između Izraela i Hezbolaha te eskalacijom napada na američke ciljeve u Iraku ponovno rastu strahovi od još goreg regionalnog rata. Treba se nadati da ga neće biti, no u aktualnoj je konstelaciji snaga i bez toga teško nazrijeti ikakvo trajnije smirivanje situacije. Također, Turska ne odustaje od uništenja kurdske socijalističko-libertarijanske autonomije na sjeveru Sirije, poznate kao Rožava.

Europa

Svega 34 posto Amerikanaca Bidenov mandat ocjenjuje pozitivno. U suvremenoj povijesti to je najgori rejting američkog predsjednika koji namjerava biti reizabran. No i Trumpova kandidatura ima vlastitih problema

Od 6. do 9. lipnja građani 27 članica Europske unije biraju sastav novog Europskog parlamenta, koji će u novom sazivu imati ukupno 720 zastupnika. U odnosu na nacionalne parlamente EP je relativno slaba institucija, ali određuje tko će predvoditi novu Europsku komisiju, ključno tijelo Unije. U anketama za sada vodi Europska pučka stranka (EPP), čija Ursula von der Leyen trenutno i predvodi EK. Iako za sada izgleda da bi se s aktualnim socijaldemokratskim (S & D) i liberalnim (Renew) partnerima ponovno mogla postići većina unutar mejnstrima, prisutan je strah od daljnjeg uspona desnih ekstremista, naročito nakon nedavnog uspjeha Geerta Wildersa u tradicionalno liberalno percipiranoj Nizozemskoj. A aktualni konzervativci iz EPP-a daleko su od onih iz doba Angele Merkel: šef njemačkog CDU-a Friedrich Merz sugerirao je da bi njegova stranka (doduše, za sada samo na lokalnoj razini) trebala surađivati s ekstremističkim AfD-om. Španjolska Narodna stranka je izgubila nacionalne izbore, ali novu vladu namjeravala je izgraditi koalicijom s postfašističkim Voxom. Znatan uspjeh ekstremista mogao bi potaknuti EPP na daljnji pomak udesno, a srednjoročno i na kontinentalnu suradnju s ksenofobnim, rasističkim i autoritarnim snagama.

Osim rata u Ukrajini i članstva Kijeva u EU-u, presudno pitanje na izborima bit će migracije. Nacionalne vlade, EP i Komisija u prosincu su postigli dogovor o novom Paktu o migracijama i azilu, kojim će Bruxelles nastaviti eksternalizirati odgovornost za zaštitu migranata na zemlje susjedne Uniji. One bi u zamjenu za razne beneficije mogle postati golemi detencijski centri. Među njima bi se, pored već uključenih Tunisa i Libije, mogle naći Srbija i Bosna i Hercegovina. EU do sada nije uspjela pronaći nikakvo suvislo, a kamoli humano rješenje migracijskog problema. Tijekom 2023. na Mediteranu je umrlo ili nestalo više od 2.200 ljudi. Guardianov dopisnik iz Italije Lorenzo Tondo upozorava kako ćemo u 2024. možda svjedočiti smanjenju broja ulazaka migranata u EU, ali “povećanom broju smrti na vratima Europe, dok će tražitelji azila biti prisiljeni da pronalaze sve opasnije rute kako bi izbjegli nasilje graničnih policajaca”.

Problemima ni približno nije kraj. Šestomjesečno predsjedanje EU-om 1. srpnja preuzima Mađarska, odnosno Viktor Orbán čija politika u nizu pitanja – od vladavine prava do odnosa prema Moskvi – drastično odstupa od hegemonog liberalno-konzervativnog konsenzusa. Osim Rusije s kojom je otvaranjem pregovora s Ukrajinom i Moldavijom te dodjelom kandidature Gruziji ušla u otvorenu konfrontaciju, EU muči i SAD. Unija je na rusku agresiju protiv Ukrajine reagirala postajući još veći američki vazal. Ukoliko u Washingtonu ponovno zavlada Trump, mogla bi konačno biti prisiljena da počne i geopolitički sama skrbiti o sebi. Osnovni preduvjet za postizanje ikakve “strateške autonomije” bio bi da se u Europskom vijeću ukine pravo veta, no oko prijedloga devet članica – predvođenih Berlinom, Parizom i Rimom – koji ide u tom smjeru vjerojatno će se voditi teške bitke. U Europi se 2024. održava i niz nacionalnih parlamentarnih izbora, od Velike Britanije i Belgije do Austrije, Hrvatske i Gruzije.

Kina i Tajvan

Narodnu Republiku muči čitav niz problem, od tragično niske stope nataliteta (broj rođene djece po ženskoj osobi u reproduktivnoj dobi iznosi 1,1) do posrnuća nekretninskog kolosa Evergrande. Tijekom 2021. ukupni kineski BDP iznosio je 76 posto američkog, da bi trenutno pao na svega 64 posto. Međutim, oprezniji analitičari upozoravaju da je to samo jedna strana priče. Kina je i dalje svjetska tvornica: već je proizvela dovoljno tvornica solarnih panela da opskrbi čitav svijet, trenutno gradi 46 posto svih brodova na svijetu i većinu baterija za električne automobile, a do 2026. proizvodit će i 42 posto svih manje naprednih poluvodiča nužnih za čitav niz suvremenih aparata.

Ukratko, nagađanja o tome da je Peking prošao zenit su lako moguće preuranjena. Biden i Xi Jinping susreli su se više puta – posljednji put u studenom u San Franciscu – i nastojali olakšati tenzije. Međutim, već 13. siječnja mogao bi započeti novi ciklus ozbiljne konfrontacije. Tada se na Tajvanu održavaju predsjednički izbori, a u anketama vodi aktualni potpredsjednik Lai Ching-te iz Demokratske progresivne stranke. Iako je zadnjih godina moderirao svoj zagovor nezavisnosti otoka, njegov bi izbor u Pekingu bio dočekan kao krajnja iritacija. Situacija je već dovoljno zaoštrena sve čvršćim vojnim partnerstvom SAD-a i Tajvana. U slučaju eskalacije invazija je manje izvjesna od proglašenja pomorske blokade, ali već bi i ona događaje usmjerila u vrlo opasnom pravcu.

Klima

Trenutne prognoze pokazuju da bi Zemlja do 2027. mogla premašiti razinu zagrijavanja od 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje, a klimatski stručnjaci kažu da bi to dovelo do katastrofalnog domino-efekta. To uključuje ne samo gubitak cijelih eko-sustava, nego i kapaciteta za uzgoj osnovnih biljaka za prehranu, s posljedicama masovnih migracija, političke nestabilnosti i financijskog kolapsa. Ipak, očekuje se da će novi podaci pokazati usporavanje procesa deforestacije, i to od Brazila do Indonezije, a očuvanje šuma ključno je za sprečavanje rasta temperature. Klimatski problemi postaju sve dominantnije političko pitanje, kao što pokazuju i pregovori o uspostavi Fonda za naknadu štete što su ih razvijene zemlje svojim zagađenjem i doprinosom klimatskim promjenama uzrokovale u siromašnim zemljama globalnog juga. Za Fond je tijekom prosinca osigurano 700 milijuna dolara, što predstavlja manje od 0,2 posto procijenjenog potrebnog iznosa.

U Africi traje čak 35 nemeđunarodnih oružanih sukoba, a sve se više nagađa o mogućnosti novog rata Etiopije i Eritreje. Glad muči više od 150 milijuna ljudi. Milijuni će Afrikanaca krenuti na opasno i neizvjesno putovanje prema Europi

Rusija i Ukrajina

Među mnogim nepoznanicama nazire se fakt koji se može konstatirati s priličnom sigurnošću: najveći europski rat od 1945. u ovoj 2024. godini neće završiti. Nakon što je ukrajinska protuofenziva – suočena sa žestokom ruskom obranom i spremnošću na žrtvovanje koliko god vojnika je potrebno – većim dijelom propala, zadnjih mjeseci Moskva ponovno napreduje diljem fronte, iako se i dalje radi o najviše par stotina metara dnevno, ako i toliko. Ukrajinu muči nedostatak ljudstva i nedostatak oružja, a ovo posljednje rezultat je prekida ili makar zastoja ozbiljne zapadne potpore.

Uslijed okupacije te broja poginulih, ranjenih i izbjeglih Ukrajina je izgubila ogroman dio stanovništva, a prosječna starost ukrajinskih vojnika premašuje 40 godina. Republikanci u američkom Senatu zbog neslaganja s Bidenovom imigracijskom politikom blokirali su 61 milijardu eura težak paket pomoći, a Orbán je napravio isto s 50 milijardi europskih eura. Unija je u ožujku prošle godine najavila isporuku milijun artiljerijskih granata unutar dvanaest mjeseci, od čega je do sada isporučeno jedva 300 tisuća. Prošlog ljeta Ukrajina je ispaljivala sedam tisuća granata dnevno, a Rusija pet. Trenutno taj omjer iznosi dva prema deset.

U zapadnoj javnosti sve više se spominje mogućnost primirja koje bi uključivao makar privremeno odricanje Ukrajine od okupiranih teritorija. No iz Moskve ponovno dolaze izjave da su Odesa, Harkov ili Dnjipro ruski gradovi, a ponavlja se i teza o nužnosti “denacifikacije” Ukrajine, što je izgovor za nasilnu smjenu vlasti u Kijevu. Sve ukazuje na to da bi rat mogao još vrlo dugo trajati, pri čemu će ključna biti volja zapada da pomaže ili ne pomaže Ukrajini. Ukoliko u SAD-u pobijedi Trump te trajno odustane od potpore Kijevu, vrlo je upitno hoće li EU biti u stanju – ne radi se o materijalnoj nemogućnosti – zamijeniti makar i dio američke pomoći. Putin će sa stvarnim pregovorima čekati barem do američkih izbora, a i nakon njih, ukoliko zaključi da može osvojiti još veći dio Ukrajine. Za razliku od EU-a, Rusija prelazi na vojnu ekonomiju pa će u 2024. udvostručiti vojni budžet na oko 110 milijardi dolara.

Ambicije Kremlja eventualno mogu biti obuzdane ukoliko se u Rusiji razbukta tinjajuće nezadovoljstvo zbog slanja stotina tisuća ljudi u smrt. Putin podršku namjerava osigurati pažljivo režiranim predsjedničkim izborima koji se održavaju od 15. do 17. ožujka. Izbore bi po redovnom kalendaru trebala održati i Ukrajina, ali do njih vjerojatno neće doći jer zakon zabranjuje održavanje izbora tijekom ratnog stanja. S obzirom na nepovoljan razvoj situacije, u Kijevu kulja nezadovoljstvo vodstvom Volodimira Zelenskog, kojeg je portal Responsible Statecraft proglasio jednim od najvećih vanjskopolitičkih gubitnika u 2023. godini. Nezadovoljstvo će se vjerojatno intenzivirati, što znači i političku nestabilnost, osim u slučaju da se zapadna potpora nastavi, a ukrajinska vojska preuzme inicijativu.

Ostatak svijeta

Tijekom travnja i svibnja izbori će se održati u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta – Indiji. Očekuje se nova pobjeda aktualnog premijera, hinduskog nacionalista i autokrata Narendre Modija. U veljači parlament biraju Pakistan i Indonezija, a u lipnju Meksikanci novog predsjednika: za sada je favorit Claudia Sheinbaum, saveznica aktualnog šefa države, lijevog populista Andrésa Manuela Lópeza Obradora. Izbori se održavaju i u Južnoj Africi, no još nije utvrđen njihov datum, kao ni u Venezueli gdje se opozicionarka María Corina Machado nada pobijediti Nicolása Madura. Veliko pitanje Latinske Amerike je i Argentina, u kojoj je za predsjednika upravo izabran ekstremno desni populist i “anarho-kapitalist” Javier Milei, a njegove najave radikalne štednje i žestokog obračuna s prosvjednicima i sindikatima slute na nestabilnost i masovno nasilje. U Africi traje čak 35 nemeđunarodnih oružanih sukoba, a sve se više nagađa o mogućnosti novog rata Etiopije i Eritreje. Glad muči više od 150 milijuna ljudi. Milijuni će Afrikanaca krenuti na opasno i neizvjesno putovanje prema Europi.

U svijetu će se nastaviti urušavati aktualni liberalni poredak predvođen SAD-om, čemu su uvelike pridonijeli američki dvostruki standardi. “Od nas se traži da osudimo agresiju u Ukrajini, ali neki ostaju nijemi pred zlodjelima počinjenim nad Palestincima, koja ne diraju njihov osjećaj pravde i suosjećanja”, komentirao je premijer Malezije Anwar Ibrahim, dok je Udo Jude Ilo, direktor organizacije Civilians in Conflict, poručio kako smo “u situaciji u kojoj identitet agresora ili žrtve određuje kako svijet reagira”. Tu leže i razlozi zbog kojih sve većem dijelu takozvanog globalnog juga s pravom uvjerljivo zvuči izjava ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova kako teza o “međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima” nikad nije bila ništa više od licemjerja i laži. To, naravno, ne opravdava agresiju i zlodjela same Moskve.

Zapadni Balkan

Svjetska banka predvidjela je u 2024. ekonomski rast od prosječno tri posto za šest zemalja takozvanog zapadnog Balkana – BiH, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Albaniju. Slaba je to utjeha za regiju koja je u proteklih deset godina samo s EU-om ubilježila više od sto milijardi trgovinskog deficita i iz koje se iselila petina stanovništva. Da bi se trendovi konstantnog relativnog osiromašenja i iseljavanja preokrenuli, trebale bi znatne investicije. Do njih, međutim, gotovo sigurno neće doći jer će troškovi za obranu i rekonstrukciju Ukrajine, koji imaju prioritet, doseći stotine milijardi dolara, a uvelike je upitno u kojoj će se mjeri i oni realizirati. BiH i Kosovo će i dalje ostati kao mini krizna žarišta, u kojima će strana prisutnost sprječavati ozbiljnije eskalacije.

Kako bi zadržao podršku zapada, Aleksandar Vučić mogao bi nastaviti mic po mic raditi ustupke po pitanju Kosova, ali ne i suštinske. U Crnoj Gori i naročito Srbiji može se i dalje očekivati politička nestabilnost, a u ovoj posljednjoj lako moguće i porast represije. Mada, ne treba očekivati da će Vučić pasti s vlasti tijekom 2024. godine: opozicija je – treba napomenuti, u nemogućim uvjetima – još uvijek slaba, a jedan je komentator primijetio da Vučića podupiru EU, SAD i Rusija, čemu možemo dodati i Kinu. Veći dio regije, ukratko, očekuje nastavak zlopaćenja u siromaštvu i autokraciji. Ipak, ne treba gubiti nadu.

Članak je prenet sa portala Novosti.