Zašto su infektivne bolesti u porastu?

Walsh podsjeća da je u oktobru 2019. gledao simulaciju koja je uključivala fikcionalnu pandemiju izazvanu novim korona virusom tokom koje je preminulo 65 miliona ljudi, te da u proteklih 15 godina nije nedostajalo članaka i studija u kojima se upozoravalo da je samo pitanje vremena kad će izbiti globalna pandemija koja uključuje nove respiratorne bolesti.

U razgovoru za BBC Future iz 2018. stručnjaci su izjavili da vjeruju da postoje milioni neotkrivenih virusa u svijetu, te da su šanse da će sljedeću pandemiju prouzrokovati neki novi prilično izgledne.

Tokom 2019. Ured za zdravlje i usluge simulirao je vježbu “Crimson Contagion” (Grimizna zaraza) o zamišljenoj pandemiji gripe koja je krenula iz Kine i raširila se po cijelom svijetu i koja je predvidjela da će 586.000 ljudi umrijeti samo u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema podacima od 26. marta 2020, potvrđeno je više od 470.000 slučajeva COVID-19 i više od 20.000 preminulih u cijelom svijetu.

Masovne ubice

Bryan Walsh ističe da ni ratovi, ni potresi ni vulkani nisu ubili ni približno toliko ljudi koliko su ih ubili virusi, bakterije i paraziti. Tako za malariju navodi da od nje svake godine umre oko pola miliona ljudi. Justinijanova kuga je u šestom stoljeću ubila oko 50 miliona ljudi ili vjerovatno pola tadašnje svjetske populacije.

“Crna smrt” – koju je vjerovatno izazvao isti patogen kuge – usmrtila je i do 200 miliona ljudi u 14. stoljeću. Od velikih boginja je samo tokom 20. stoljeća umrlo i do 300 miliona ljudi. Od gripe je 1918. godine umrlo između 50 i 100 miliona ljudi, odnosno više nego u Prvome svjetskom ratu. HIV-om je zaraženo oko 75 miliona ljudi i taj broj svakim danom raste, a do sad su umrla oko 32 miliona ljudi.

Na pitanje zašto su patogeni tako efikasne masovne ubica, Walsh ističe da se oni samorepliciraju – inficiraju domaćina koji postaje tvornica za proizvodnju još više virusa kao što se i bakterije razmnožavaju u odgovarajućem okolišu. Kihanjem, kašljanjem ili krvarenjem se prenose na sljedećeg domaćina, a Carski koledž u Londonu (Imperial College London) procjenjuje da jedna osoba oboljela od novog korona virusa zarazi od 1,5 do 3,5 drugih osoba.

Ljudi se kreću i sa sobom nose i mikrobe. Krajem 19. stoljeća očekivani životni vijek bio je 29 godina, a razvoj saniteta, vakcina i antibiotika je sve promijenio.

Mikrobi brže evoluiraju

Ipak, Walsh u člansku za BBC Future napominje da, iako se broj umrlih od infektivnih bolesti smanjuje, one nisu nestale, te da se u proteklih stotinjak godina broj novih infektivnih bolesti, poput COVID-19, SARS-a ili HIV-a, učetvorostručio, a samo od 1980. godine utrostručio. Nekoliko je razloga, a jedan od njih je i to što se broj stanovnika na planetu u posljednjih 50 godina uduplao, broj domaćih životinja je u ovom trenutku veći nego u proteklih 10.000 godina, a virusi mogu preći sa životinje na čovjeka.

Mikrobi evoluiraju 40 miliona puta brže nego ljudi. Antibiotici su spasili stotine miliona, ali raste i otpornost bakterija na njih. Klimatske promjene su proširile i bolesti koje prenose životinje ili insekti poput virusa zika.

Na širenje bolesti utječe i ljudska psihologija, pa je s porastom pokreta protiv vakcinacije djece porastao i broj oboljelih od morbila, piše za BBC Future Bryan Walsh, dopisnik Axiosa i autor knjige “End Times: A Brief Guide to the End of the World” (Kraj svijeta: Kratak vodič prema kraju svijeta).

Tekst je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.