U BiH još nema odštete za žrtvu ratnog silovanja

1. Jul 2020.
Preživjela žrtva ratnog seksualnog nasilja prema čijoj je žalbi donesena Odluka Komiteta Ujedinjenih naroda (UN) protiv torture kojom je naloženo da se isplati odšteta i osigura javno izvinjenje žrtvi, osjeća se iznevjereno, jer Bosna i Hercegovina ni nakon deset mjeseci to nije uradila.
94935D81-9B2A-42B9-871D-4D51AF93B4FE_w1597_n_r1_st
Ilustracija. Foto: Mzia Saganelidze, RFE/RL

Piše: Mirna Sadiković

“Osjećam se grozno, iznevjereno od sistema. I danas živim sa tim. Bol se ne može naplatiti, ali naknada preživjelima daje samouvjerenost da idu dalje i da se bore za pravdu do kraja”, kazala je preživjela ratnog seksualnog nasilja, prema čijoj žalbi je 29. augusta 2019. godine donesena Odluka 854/2017 Komiteta UN-a protiv torture.

Ženu, čiji je identitet zaštićen tokom sudskog procesa, silovao je 1993. godine pripadnik Vojske Republike Srpske u blizini Sarajeva. Njenom silovatelju je odlukom u krivičnom postupku Suda BiH, u kojem je osuđen za ratne zločine 2017. godine, naređeno da plati 30.000 KM (15.000 eura) kompenzacije za torturu i bol koju je žrtvi nanio. No, osuđeni nije imao novčanih sredstava niti imovinu, te odšteta nije mogla biti isplaćena.

U novembru 2017. godine preživjela ratnog seksualnog nasilja iz BiH, koju je zastupao pravni tim nevladine organizacije TRIAL International, UN Komitetu protiv torture podnijela je žalbu protiv Bosne i Hercegovine.

Žalba se odnosila na neuspjeh bh. vlasti da ispune Konvenciju UN-a protiv mučenja, koju je Bosna i Hercegovina potpisala, te da tako žrtvi ratnog seksualnog nasilja omogući pravo na adekvatnu i pravednu naknadu, kao i na rehabilitaciju.

Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) 29. augusta 2019. godine, po žalbi žrtve, donio je odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da isplati odštetu i da osigura javno izvinjenje žrtvama ratnog seksualnog nasilja, te im omogući potpunu rehabilitaciju.

Država neispunjavanjem ove obaveze krši niz međunarodnih konvencija
Rok za informisanje Komiteta o koracima koje je BiH poduzela za implementaciju ove Odluke istekao je prije sedam mjeseci.

“Odluka nije pravno obavezujuća, ali BiH prije svega ima pravnu i moralnu obavezu prema žrtvama ratnih zločina”, kaže Lamija Tiro, pravna savjetnica iz nevladine organizacije za pravnu pomoć žrtvama ratnog silovanja TRIAL International koja je zastupala žrtvu u ovom slučaju.

Ona napominje da neispunjenjem obaveza prema oštećenoj, Bosna i Hercegovina krši ne samo UN Konvenciju protiv torture, nego i niz međunarodnih konvencija čiji je potpisnik.

“Neispunjenjem i ove odluke nastavila bi se loša praksa nepoštivanja odluka međunarodnih tijela što bi dodatno narušilo ugled naše zemlje. Naredni period će svakako biti test za BiH vlasti da pokažu postoji li istinska spremnost za implementaciju ove odluke”, navela je Tiro.
Nema političke volje za usvajanje Zakona o pravima žrtava torture

Pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, Saliha Đuderija, podsjeća da je Ministarstvo za ljudska prava napisalo Zakon o pravima žrtava torture koji rješava problem nadoknade štete žrtvama i poslalo ga u parlamentarnu proceduru još 2013. godine. Međutim, Zakon nije usvojen jer nije imao podršku oba entiteta.

“Druga mogućnost za isplatu odštete podrazumijeva izmjene i dopune postojećih zakona koji bi vrlo relevantno prihvatili obaveze po osnovu Odluke koju je donio UN Komitet protiv torture. Tu prije svega mislim na izmjene i dopune Zakona o obligacionim odnosima i eventualne dopune određenih odluka koje se tiču rada tužilaštava, jer se već sada na Sudu BiH u većini slučajeva razmatra mogućnost obeštećenja žrtava ovog oblika zločina”, kazala je Đuderija.

Ona je objasnila za RSE da Sud BiH u proteklih 10 mjeseci nije donio Odluku na koji način i po kojem zakonskom okviru država treba da isplati odštetu žrtvi ratnog silovanja.

“Ono što mi možemo uraditi u Ministarstvu za ljudska prava je da informaciju o cijelom slučaju proslijedimo Vijeću ministara BiH i zatražimo da Vijeće ministara iznađe način kako da rjeđi ovaj problem, jer se, oglušivanjem o Odluku UN komiteta krše brojne međunarodne konvencije”, kaže Đuderija.

Ima li rješenja?

Pravnici organizacije TRIAL organizovali su i sastanak s predstavnicima državnih i sudskih institucija s pravnim ekspertima kako bi zajedno pronašli način da riješe ovaj problem.

Pravnik Adnan Kadribašić, kaže kako bi rješenje trebalo potražiti u međunarodnom pravu koje nudi četiri modela za obeštećenje žrtava ratnih seksualnih zločina.

“Prvi model je da žrtve same pokrenu parnični postupak za naknadu štete od poznatih počinilaca, drugi je da se u okviru krivičnog postupka istakne zahtjev za naknadu štete. Druga dva modela ne pokreću žrtve nego država koja je u obavezi da preuzme odgovornost za isplatu naknade, kroz uspostavu posebnih reparativnih mehanizama ili preuzimanjem međunarodnih mehanizama. Prva dva modela su teško provediva jer je često u pitanju zastara, a od počinilaca se uglavnom ne može naplatiti odšteta ako nemaju svoje imovine niti primanja”, objašnjava Kadribašić.

U TRIAL-u kažu da Sud BiH treba da razmotri po kojim zakonskim aktima se odšteta može isplatiti budući da je ova Odluka komiteta prvi put donesena protiv Bosne i Hercegovine.

No, usvajanje Zakona o pravima žrtava torture, čije usvajanje je Komitet UN-a zatražio od Bosne i Hercegovine još 2006. godine, bilo bi najefikasnije rješenje, ocjenjuje Kadribašić, podsjećajući da je to obaveza na koju se Bosna i Hercegovina obavezala i u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom.

Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Članak je prenet sa portala Radio Slobodna Evropa.