Most: Ko se najviše udvara Vučiću?

3. February 2020.
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa (RSE) razgovaralo o tome ima li sukoba u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) koja vlada Srbijom. Sagovornici su bili Boban Stojanović, politikolog iz Beograda, i Slobodan Stupar, dugogodišnji dopisnik BBC-a iz Beograda.
vucic
Fotografija preuzeta sa portala Radio Slobodna Evropa (RFE)

Pripremio: Omer Karabeg, Radio Slobodna Evropa

Bilo je reči o tome da li ima klanova u Srpskoj naprednoj stranci, postoje li trvenja između osnivača te stranke i pridošlica iz drugih stranaka koji su dobili značajna mesta i privilegije u državnoj hijerahiji, zašto je potpredsednica vlade Zorana Mihajlović na udaru režimskih tabloida, da li je slučaj Mihajlović otvoren da bi se skrenula pažnja sa afere “Krušik”, postoji li latentni sukob između ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića i predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ko su posle Vučića najmoćniji ljudi u Srpskoj naprednoj stranci, zašto su Nebojša Stefanović i ministar finansija Siniša Mali nedodirljivi, ko se od funkcionera najviše udvara Vučiću, kako je Goran Vesić, zamenik gradonačenika Beograda, uporedio Vučića sa Svetim Savom, zašto Vučić nikada nije ostvario pretnje o velikim smenama u Srpskoj naprednoj stranci, postoji li nezadovoljstvo običnih članova vladajuće stranke, kao i o tome da li Vučić može biti oboren samo od nekoga iz vlastite stranke.

Omer Karabeg: Ima li klanova u Srpskoj naprednoj stranci?

Boban Stojanović: Deluje da ima. Poslednjih nekoliko meseci na površinu je isplivalo dosta afera, pa se stiče utisak da unutar stranke postoje sukobi različitih grupacija. U javnosti smo mogli da čujemo da postoji nekakav tabor Nebojše Stefanovića, a sa druge strane tabor Andreja Vučića (brata predsednika Srbije). U poslednje vreme se dalo naslutiti da je Nebojša Stefanović izuzetno uticajan u Srpskoj naprednoj stranci, da Aleksandar Vučić ne kontrioliše sve i da nije jedini čovek u toj stranci koji ima moć.

Očigledno je da su mnogi ljudi upleteni u ozbiljne afere, u ozbiljno ispumpavanje novca iz ove zemlje. Očigledno je da oni jedni o drugima znaju mnogo, pa je zbog toga teško očekivati da će, bez obzira na sve afere, neko iz vrha stranke biti odstranjen. Mada oni pokušavaju da te stvari zataškaju, čini se da poslednjih meseci pojedinci sve više i sve žešće ulaze u sukobe. Pitanje je kada će taj njihov unutrašnji mehur pući. Čini mi se da se ništa neće dogoditi dokle god imaju sigurnu vlast i dokle god zavise jedni od drugih. Ali onog momenta kada vlast počne da se ljulja i kada neko progovori – možemo očekivati zaista velike potrese u Srpskoj naprednoj stranci.

Slobodan Stupar: Ljudi o kojima govorimo, a to su porodice Vučić, Stefanović i još nekoliko porodica, ušli su u veliki novac – na legalan, nelegalan i svaki drugi način. A novac kvari odnose među ljudima. Mi imamo državu koja i nije država nego je organizovana kao autokratska vladavina nekolicine. Jako je teško na duži rok očuvati takvu državu. Ona je klimava, jer počiva na jednoj jedinoj nozi, a to je Aleksandar Vučić.

Ono što obezbeđuje stabilnost i onemogućava eskalaciju unutrašnjih sukoba jeste spoljni faktor koji smatra da bi Vučić i njegova ekipa mogli da nastave da vladaju jer treba da završe neke poslove. Mi naravno ne znamo dokle će to trajati. Mislim da će se svi problemi otvoriti onda kada spoljni faktor bude dao signal da je vlast u Srbiji smenjiva.

Osnivači i pridošlice

Omer Karabeg: Postoje li trvenja između dugogodišnjih radikala, koji čine jezgro Srpske napredne stanke, i pridošlica koji su se priključili toj stranci tek kada je ona došla na vlast?

Boban Stojanović: Mislim da pre svega postoji sukob između osnivača SNS-a i pridošlica iz G17 Plus, Demokratske stanke, Ujedinjenih regiona Srbije i drugih stranaka,To se vidi na slučaju Zorane Mihajlović.

Omer Karabeg: Gospodin Stojanović je pomenuo Zoranu Mihajlović, ministarku građevinarstva i saobraćaja i potpredsednicu vlade. Ona se je u prošlosti nekoliko puta našla na udaru drugih funkcionera vladajuće stranke. Najnoviji primer je hapšenje Miroslava Jeftića, direktora državnog preduzeća “Infrastruktura železnice Srbije”, zbog navodnog mita od 10.000 evra. Nekoliko tabloida, a zna se po čijem nalogu rade tabloidi, napisalo je da je Jeftić u policiji izjavio da je deo novca davao Zorani Mihajlović i njenom suprugu. Vučić je uzeo u zaštitu gospođu Mihajlović, ali zašto su onda tablodi nju uopšte napadali? Zar to nije čudno?

Slobodan Stupar: To je Vučićev metod disciplinovanja potčinjenih. On joj poručuje preko tabloida – ja znam da si ti ušla u pare, znam da kradeš, znam da nosiš cipele od ne znam koliko hiljada evra, ali ja te ne dam, samo te upozoravam. To je poruka Vučića. Srpska napredna stranka je pre svega interesna grupa. Tu nema nikakve ideologije. Postoji jedan vođa, autokratski režim, tajne službe i tako dalje.

Ja mislim da se danas kao u Miloševićevo vreme zapravo ništa ne događa. Najvažniji je jutarnji sastanak gde se sastaju (šef Bezbednosno-informativne agencije, Bratislav) Gašić i Vučić. Vučić svaki put postavlja isto pitanje Gašiću: “Da li je noćas neko hteo da mi uzme vlast?” I to je to. A sve ostale afere, a ima ih milion, Vučić drži kao žute kartone za svoje posilne. Naravno, to može da traje neko vreme, ali ovakvi autoritarni režimi ne mogu dugo.

Ministarka Mihajlović

Boban Stojanović: Meni afera sa Zoranom Mihajlović izgleda kao da je Nebojša Stefanović hteo da pažnju i pritisak javnosti prenese sa svoje i afere svog oca na Zoranu Mihajlović. Možda grešim, nemam nikakve dokaze za to, ali, ako se to pojavilo u tabloidima, to je morao da pusti neko iz Srpske napredne stranke. Ako to nije pustio Vučić, a nije jer je stao u njenu zaštitu, onda je to učinio neko ko ima moć u toj stranci. Daleko od toga da je Nebojša Stefanović moćan kao Aleksandar Vučić, ali očigledno ima veliki uticaj.

Meni se čini da je on pokušao da skrene pažnju javnosti sa priče o njegovom ocu Branku i novcu koji on izvlvači iz “Krušika” na Zoranu Mihajlović. Izgleda da mu to nije uspelo jer je javnost usmerena na slučaj Krušik, kao par excellence primer kako se izvlači državni novac i kako funkcionišu koruptivni odnosi u ovoj zemlji, a i Aleksandar Vučić je stopirao napade na Zoranu Mihjlović. Ipak, s vremena na vreme se u tabloidima pojave tekstovi o tome koliko vredi torba gospođe Mihajlović, koliko koštaju njene rukavice i slično.

Omer Karabeg: Da li se funkcioneri Srpske napredne stranke glože oko toga ko će najviše da se približi Vučiću, jer to podrazumeva i najveće privilegije?

Boban Stojanović: Gotovo sigurno. Već godinama najvažniji zadatak svakog funkcionera SNS-a je da što više hvali Vučića kao čoveka koji je bezgrešan i koji uvek donosi najbolje odluke. To je put za napredovanje kako u stranci tako i u državnim strukturama.

Omer Karabeg: Meni se čini da je u udvaranju Vučiću nenadmašan ministar odbrane Aleksandar Vulin. On gotovo svaku svoju rečenicu počinje pohvalama Vučiću.

Nismo mi od juče. Ovde je vladao Slobodan Milošević i način na koji je on vladao poprilično liči na ovo što danas gledamo s tim što je ono bilo vrlo opasno, a ovo je farsa. Dodvoravanje ima dugu tradiciju. Dodvoravalo se Karađorđu, knezu Milošu, pa su onda Obrenovićima, Karađorđevićima, Brozu, Miloševiću itd.
Slobodan Stupar

Slobodan Stupar: Nismo mi od juče. Ovde je vladao Slobodan Milošević i način na koji je on vladao poprilično liči na ovo što danas gledamo s tim što je ono bilo vrlo opasno, a ovo je farsa. Dodvoravanje ima dugu tradiciju. Dodvoravalo se Karađorđu, knezu Milošu, pa su onda Obrenovićima, Karađorđevićima, Brozu, Miloševiću itd. Vulin, koga ste pomenuli, je čovek koji bi u bilo kakvoj normalnoj sredini bio niko i ništa.

Uopšte, ekipa koju je sakupio Vučić je ekipa najgorih, on se najbolje oseća među ljudima koji znaju da su nizašta i da ih je vođa doveo na tako visoke položaje. Zamislite kako se osećaju generali i oficiri kada moraju da salutiraju nekom Vulinu koji nije ni vojsku služio. To se može odnositi i na ministra za rad i socijalnu politiku koji je šofer. Ili na gospođu (premijerku Anu) Brnabić koja je došla niotkuda. Vulin je konstanta srpske politike dokle god postoje autoritarci.

Vučić kao Sveti Sava

Omer Karabeg: Ko je najveći poltron Vučiću? Možda je Vulina ipak pretekao Goran Vesić, zamenik gradonačelnika Beograda, koji je Vučića uporedio sa Svetim Savom?

Boban Stojanović: Smešno je kada čujem neku takvu izjavu. Ko je najveći poltron? Trka za najvećeg poltrona Aleksandra Vučića vodi se evo već osam godina. Ne bih mogao nekoga posebno da ističem jer kandidata ima toliko da bi se ostali uvredili kada bih nekoga posebno pomenuo. Aleksandar Vučić je izgradio sistem u kome on sebe predstavlja kao apsolutno najmoćnijeg i najpametnijeg, osobu koja sve zna. I okružio se ljudima pored koji on izgleda normalno. Jer, kada pogledate neku konferenciju za medije Aleksandra Vulina ili Gorana Vesića, Vučić vam u odnosu njih stvarno izgleda normalno. Ljudi koji su na najmoćnijim državnim položajima u ovoj zemlji kao da imaju samo jedan zadatak a to je glorifikacija Aleksandra Vučića kao najvećeg vođe i osobe koja sve zna, koja radi 25 sati dnevno, koja nikad ne spava, ne jede, koja je neka vrsta sveca. I zato me i ne čudi što je Goran Vesić to izgovorio.

Omer Karabeg: Ko su posle Vučića najjači ljudi u Srpskoj naprednoj stranci?

Slobodan Stupar: U Srpskoj naprednoj stranci nema broja dva. Nema ni broja tri, ni četiri, ni pet, ni 10, ni 15, nema nikoga do broja 100. Ja mislim da tek broj 100 može da bude neko ko ima mrvicu integriteta. Ali izvan Srpske napredne stranke postoje ljudi koji su vrlo jaki, skoro kao Vučić. To su ambasadori SAD, Nemačke i Rusije. Vučić je kao Vulin snishodljiv u susretu sa američkim, ruskim i nemačkim ambasadorom. Tada se on pretvara u Vulina. On je prema jačima dozlaboga ponizan, a prema slabijima surov.

Boban Stojanović: Ne bih se složio sa gospodinom Stuparom. Do pre nekoliko meseci i ja sam mislio kao gospodin Stupar, ali sada mislim da je Vučićev brat Andrej izuzetno moćna osoba u celoj mašineriji, iako formalno nije povezan sa Srpskom naprednom strankom. Mislim takođe da su Nebojša Stefanović i Siniša Mali osobe koje pre svega obezbeđuju novac i Aleksandru Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci. Zašto bi Vučić prešao preko afere “Krušik”preko lažnog doktorata i 24 stana ministra Malog da ti ljudi za njega ne rade jako važan posao. Možda su mesta dva i tri prazna, ali na četvrtom i petom mestu su svakako Nebojša Stefanović i Siniša Mali.

Kolika je moć Stefanovića?

Omer Karabeg: Čini se da ipak postoji nekakav sukob između ministra unutrašnjih poslova Stefanovića i Vučića. Naime, Vučić nije baš najodlučnije branio Stefanovića kada je izbila afera Krušik u koju je umiješan Stefanovićev otac. Stefanović je tvrdio da njegov otac nema nikakve veze sa firmom, koja je po sniženim cenama kupovala oružje iz Krušika da bi ga zatim preprodavala po svetu po mnogo višim cenama, dok je Vučić najpre rekao da je Stefanovićev otac bio zaposlen u toj firmi, pa se posle ispravio. Ta mi odbrana nije baš delovala ubedljivo.

Slobodan Stupar: Pa nije ni Vučić takav maher da ne može nikad da pogreši. On često zaboravi šta je slagao prošli put, pa onda napravi još jednu laž. Tako da imamo dve njegove istine. U čaršiji se priča da je Vučić pustio aferu “Krušik” protiv porodice Stefanović, a da je onda Stefanović uzvratio Vučiću i njegovom bratu tako što je otvorio onu botaničku baštu u Jovanjici u kojoj je uzgajana droga. Koliko je ta priča istinita – nisam baš potpuno siguran.

Ja samo znam da silne ekipe obaveštajaca i bezbednosnih stručnjaka iz Amerike, Rusije, Nemačke, Francuske već neko vreme imaju svoja sedišta u Beogradu. Oni su završili neke vrlo važne poslove u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji i sada su ovde. Može biti da tu ima i njihovih prstiju – da su se neke službe malo igrale, pa između ostalog otvorile i tu aferu. Naravno, ništa mi ne znamo jer tajne službe su tajne službe, ali otvara se prostor za nagađanja da i Vučić možda nije znao za neke stvari.

Boban Stojanović: Naprednjacima očigledno nije smelo da se desi da pitanje “Krušika” ispliva na videlo. Možete da zataškavate šta Siniša Mali radi u Bugarskoj, ali kada se otkrije da firma oca ministra unutrašnjih poslova prodaje oružje po svetu, ta stvar može da se internacionalizuje i napravi ozbiljne probleme. U takvoj situaciji Vučić baš i nije imao argumenata da odlučno brani Stefanovića, pa je ovaj bio poprilično ljut i rešio je da pokaže zube i da stavi do znanja da je i on važan igrač. Moguće je da je Nebojša Stefanović, s obzirom da je ministar unutrašnjih poslova, inicirao akciju otkrivanja botaničke bašte, kako ju je nazvao gospodin Stupar, da bi pripretio – ako vi mene pustite niz vodu, nećete se ni vi dobro provesti.

Nedodirljivi

Omer Karabeg: Vučić je često najavljivao velike smene u Srpskoj naprednoj stranci, imenom i prezimenom je prozivao pojedine funkcionere, ali do smena nikada nije došlo. Da li ih je Vučić samo plašio ili nije bio dovoljno jak da ostvari svoje pretnje?

Slobodan Stupar: Aleksandar Vučić je, kako tvrdi njegov politički otac Vojislav Šešelj, uveren da je odličan spin doktor i velemajstor manipulacije. Meni je svojevremeno rekao: “On veruje da bi uz pomoć medija mogao da ubedi ljude da je dan iako je noć”. Vučić jeste vešt igrač ali samo u potpuno i kontrolisanom prostoru. Onog momenta kad bi izgubio bilo koju od poluga svoje moći – izgubio bi kontrolu i prešao bi iz faze moći u fazu straha. To je ono što on nastoji da izbegne i zato u Srpskoj naprednoj stranci niko ne može da strada. On je uveren da bi – ukoliko bi otišao Mali, Stefanović ili ministarka građevinarstva – džemper počeo da se para, pa bi na kraju i on došao na red.

Boban Stojanović: Ja mislim da je pretnja velikim smenama pokušaj disciplinovanja nižih ešalona. To nije namenjeno najužem krugu njegovih saradnika u koje spadaju Stefanović, Mali, verovatno i Vesić, zatim šef poslaničke grupe SNS i još nekoliko ministara. Najava radikalnih smena unutar Srpske napredne stranke odnosi se na predsednike opštinskih i gradskih odbora, ljude po resornim odborima i sve one koji nešto očekuju od stranke. Aleksandar Vučić pokušava da, kako ja volim da kažem, njihov stepen borbene gotovosti održi na visokom nivou govoreći im da niko od njih nije nezamenjiv.

On im poručuje – ako ne možete da obezbedite 5.000 potpisa ili 100.000 dinara za predizbornu kampanju, ako niste u stanju da 500 ljudi potrpate u autobuse i pošaljete na miting u Beogradu, lako mogu da vas zamenim jer je mnogo onih koji bi hteli na vaše mesto. Te njegove pretnje su isključivo namenjene nižem članstvu koje nije direktno umešano u najvažnije biznise i najvažnije odluke. A oni iz najužeg kruga su nezamenjivi jer donose veliki novac, znaju dosta o svemu i zato su apsolutno nedodirljivi.

Nezadovoljnici

Omer Karabeg: Neki smatraju da Vučića ne može da obori opozicija jer je slaba i razjedinjena. Po tim mišljenjima Vučić može da bude oboren samo iznutra.

Slobodan Stupar: Da, ali uz pomoć spolja. Opozicija je vrlo slaba. Ja čak mislim da se ona pravi mrtva i čeka povoljniji momenat a to je spoljni faktor. Vučić treba da završi neke poslove. Mislim da polako ulazimo u završnicu i da će on to morati da uradi. Naravno, postoji mogućnost da on to ne uradi, ali to onda više nije problem ovdašnje opozicije i naroda nego onoga ko ga je instalirao tu. Mislim pre svega na Ameriku. Mislim da je Vučić danas mnogo slabiji nego pre osam godina, ali zahvaljujući medijima i zatvorenosti društva imamo utisak da se ništa nije promenilo. Međutim, mnogi od običnih članova Srpske napredne stranke su nezadovoljni – i to odavno. Oni kažu: ja sam od početka u stranci, dok sam ja krvario gde su bili oni čije se žene danas voze u audijima.

Raspodela kolača je vrlo bitna u državnoj i partijskoj strukturi kakvu pravi Vučić. Kolač se ne deli pravedno i dosta je nezadovoljnika, naročito na najnižim nivoima. Mislim da to unutrašnje nezadovoljstvo Vučiću više smeta nego opozicija. Strani faktor je tu bitan. Ako da inicijalni signal, stvari će se brzo rešavati. Dovoljno je da mu se uzme Radio-televizija Srbije (RTS). Kad bi RTS postao objektivan medij, javni servis svih građana Srbije, Vučić to ne bi mogao da preživi

Boban Stojanović: Ne mislim da Vučić može da bude oboren samo iznutra. Mislim da bi trebalo da se dogode tri stvari, pa da Vučić padne. Jedan faktor su nezadovoljnici koje je pomenuo gospodin Stupar. Nemoguće je toliko ljudi uhlebiti, nahraniti i obezbediti im nekakve privilegije. Vučić je na predsedničkim izborima 2017, kada je dva miliona glasalo za njega, ostvario maksimum. Verujem da je ta podrška krenula da pada delom i zato što su mnogi članovi Srpske napredne stranke razočarani. Nemaju više motiva da mu pružaju podršku.

Drugi faktor je opozicija koja mora da ojača, a ona će ojačati onog trenutka kada Vučić više ne bude imao RTS i druge propagandne televizije. Tada će i oni građani, koji danas o opoziciji misle da su to fašiti, tajkuni i lopuže, početi o tim ljudima drugačije razmišljati. Kada bi se mediji otvorili, verujem da bi i mnogi Vučićevi glasači videli da ne živimo u zlatnom dobu, kako se priča na režimskim televizijama, pa bi se zapitali – Vučić je osam godina na vlasti, a mi i dalje loše živimo.

Treća stvar koja može da utiče na Vučićev pad je strani faktor. Ne bih rekao da je Vučićev pad nemoguć bez stranog faktora, ali je on jako važan. Svi znamo da Vučić ima snažnu podršku stanog faktora zbog Kosova. Ali previše je godina prošlo, a on ništa nije učinio. Ako ih osam godina zavlači, nisam siguran da će Amerikanci i Zapad pristati da mu daju blanko podršku i narednih godina. A kada se oni ozbiljnije uključe u rešavanje politickih konflikata u Srbiji – Aleksandar Vučić i njegova podrška mogu da idu samo nizbrdo.

Preneto sa portala Radio Slobodna Evropa.

Click