Kokoškov za Glas Amerike: Nisam hteo da budem selektivan kao selektor

28. November 2019.
Moj uslov je bio da prihvatim ceo paket obaveza, da ne budem selektivan kao selektor, da preumem samo neka, nazovi, velika takmičenja. Da radim sve, pa i „prozore“, što nije bilo lako, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Glas Amerike Igor Kokoškov, pomoćni trener Sakramento Kingsa i od pre nekoliko dana i zvanično selektor košarkaške reprezentacije Srbije.
EE739196-3CFA-4F48-8E53-84A4B942E554_w1023_r1_s
Igor Kokoškov i generalni menadžer Sakramento Kingsa Vlade Divac pred utakmicu u Vašingtonu (Foto: VOA)

Autori: Braca Đorđević, Milan Nešić. Glas Amerike.

Kokoškov ističe da je nacionalni tim Srbije ozbiljna košarkaška institucija, veoma cenjena i prepoznata u svetu i naglašava zadovoljstvo što će je voditi u narednom periodu.

“Odrastao sam u Beogradu, u Srbiji, to je moja zemlja, to je moj tim. Odrasli smo gledajući plejadu fenomenalnih igrača i trenera koji su napravili svoje ime i afirmisali ime nacionalne selekcije. Odrastao sam u tom ambijentu, u tom miljeu i to su najlepše košarkaške godine. To ostavlja trag gde god da sam posle otišao. Evo 20 godina sam u NBA, u Americi, ali korene, naravno, košarkaške korene vučem iz Srbije i uvek sam to apostrofirao da sam srpski trener i evropski trener koji radi U NBA”.

Glas Amerike: Dolaziš u delikatnom trenutku. Reprezentacija Srbije je na poslednjem Svetskom prvenstvu, uprkos velikim očekivanjima, završila na petom mestu. Nije obezbedila plasman na Olimpijske igre. To je jedna od ključnih stvari koja te čeka ove godine?

Kokoškov: To su standardi. Neke druge reprezentacije bi verovatno imale paradu i svoje balkone kada bi bili peti na svetu, ali to nisu standardi stare jugoslovenske reprezentacije i srpske reprezentacije danas. Naši standardi su malo drugačiji, tako da i očekivanja su malo veća i to je nešto što su prošle generacije uspostavile kao realnost. To se od nas očekuje, to je sigurno velika čast, kao što ste pomenuli, ali i velika obaveza. Očekuje se mnogo, ta očekivanja su realna i tu nema ništa između. Jednostavno, mogu da postoje momenti situacije, problemi, ali su uvek očekivanja, krajnja očekivanja i rezultati – vrlo jasno definisani.

Nekadašnji selektor nacionalnih timova Gruzije i Slovenije, Kokoškov kaže da nije bilo realno da u sred NBA sezone putuje u Beograd zbog predstavljanja i dogovora sa zvaničnicima Košarkaškog saveza Srbije u vezi sa predstojećim akcijama.

„Ovo je 21. vek, vek tehnologije, mi smo u neposrednom kontaktu i dnevnoj komunikaciji, pogotovo sada kada se postavljaju neke stvari i neka osnova u pravljenju globalnog spiska, koji već postoji i koji treba da se doradi, koji je živa stvar. Stalno se dodaju novi igrači, neki napuštaju, neki su najavili odlazak iz reprezentacije. Tako da komunikacija će biti stalna, praćenje igrača će biti stalno, naravno kroz utakmice, koje se postavljaju na vebsajtovima, znači to nije problem“, objašnjava Kokoškov i dodaje da je svestan da ga čeka mnogo posla.

„Ja nemam dilemu i nažalost, ili na sreću, moj primarni posao je u NBA, a moje zadovoljstvo je rad sa nacionalnom selekcijom. Tako da to iziskuje više vremena, više sati, ali svestan sam, to nije nešto što prvi put radim i iz iskustava od poslednjih deset godina u radu sa nekim drugim reprezentacijama, znam šta me očekuje. To je jedan glomazan posao i nisam imao dilemu u vezi sa tim da li želim ili ne želim to da radim, nego jednostavno – ti preuzimaš obavezu da to radiš na jedan valjan i profesionalan način. Kažem, očekujem i znam koliko posla treba da se uradi, samo više rada”, objašnjava Kokoškov.

Glas Amerike: Ono što je verovatno olakšavajuća okolnost je što okosnicu tima čine igrači koji su u NBA, pa ćeš imati prilike da ih pratiš, a sa dvojicom si svakako u kontaktu svakodnevno. Ali i sa ostalima koji su u NBA?

Kokoškov: Da, uvek se vidimo i pre i posle utakmice, kada igramo da kažem protiv timova u kojima su potencijalni reprezentativci Srbije. Svakako, mi imamo dvojicu reprezentativaca ovde u Kingsima, mislim da to olakšava, ali ne favorizujemo nijednu ligu. Ovo je najbolja liga na svetu, ali pratimo i Evroligu i ostale lige, ABA liga i tako dalje… jednostavno svi potencijalni reprezentativci će biti razmatrani, gledani, praćeni i sigurno da ćemo donositi neke odluke kako sezona protiče.

Glas Amerike: Jedno od imena koje se ovih dana pojavilo u medijima u Srbiji je košarkaš Finiksa Frenk Kaminski, koji ima srpsko poreklo. Šta možeš da nam kažeš o tome?

Kokoškov: Ja sam zaista vrlo, vrlo dosadan za medije, jer ja se zaista, to je stvar mog vaspitanja i sportskog i privatnog, ne bavim ekskluzivitetima. Nažalost, nekad jedna poluinformacija može da bude mnogo važnija od istine. Kaminski… ja ne znam tu situaciju, to je jedno od pitanja, koje mi je postavljeno u relativno dugom intervjuu, koje je izvučeno iz konteksta kao ekskluzivitet i bombastičan naslov. A odgovor, ja bih rekao ovako… svako ko ima zvanično zakonsko pravo, ko ima srpski pasoš, dobar je košarkaš, ima talenta i kvalitet, potencijalni je reprezentativac.

Znači, mi nemamo nikakav zvaničan kontakt sa Kaminskim, imamo našeg trenera Darka Rajakovića tamo (u Finiksu, prim. aut) i on će verovatno imati taj kontakt, da vidimo gde je, šta je itd, ali kažem to je nešto što je u ovom trenutku vrlo apstraktno. U jednom trenutku ćemo napraviti inicijalni kontakt i videti koliko je to realno. Ponavljam, nema nikakvog ekskluziviteta, ali generalno naš stav je da svako ko ima talent, potencijal, zaslužuje, srpski je državljan, jeste potencijalni srpski reprezentativac.

Glas Amerike: Znači dobio si dozvolu Sakramenta da tada ne budeš sa timom?

Kokoškov: To je bila glavna začkoljica da tako kažem, ili nešto oko čega smo se dogovarali, jer moj uslov je bio da ja prihvatim ceo paket obaveza, da ne budem selektivan kao selektor, da preuzmem samo neka, nazovi, velika takmičenja. Tu su kvalifikacije za olimpijadu – i svi se nadamo olimpijadi – ali moj uslov je bio da radim sve, pa i „prozore“, što nije bilo lako. Iskoristili smo informacije nekih drugih timova, situaciju Serđa Skariola, koji je svetski prvak i u NBA, i u FIBA takmičenju. Kao pomoćnik je malo drugačija situacija i to je bila olakšavajuća okolnost.

Dugujem veliku zahvalnost organizaciji Kingsa, generalnom menadžeru Vladi Divcu i njegovom pomoćniku Peđi Stojakoviću, koji nisu lobirali, jednostavno su predstavili situaciju onako kako jeste, ali su pratili korake i pravili korake koji su vrlo profesionalni. I u razgovoru sa Lukom Voltonom, koji je moj šef, za koga ja radim, posle toga u razgovoru sa igračima, koji isto moraju da se osete komforno da eto ne budem tu i na kraju Vivek, koji je svima nama šef i vlasnik organizacije. Tako da smo ispoštovali sve instance i od svih smo dobili zeleno svetlo. Zato se malo čekalo, inače nije bilo nikakvih drugih problma u vezi sa samim dogovorom.

Članak je prenet sa portala Glas Amerike.

Click