Korona virus i karantin: Kakav je život Srba u samoizolaciji širom sveta

26. March 2020.
Desetine hiljada građana Srbije se, prema podacima vlasti, vratilo u domovinu otkako je proglašena pandemija korona virusa, ali je, sasvim sigurno, mnogo i onih koji su ostali u zemljama u kojima žive i rade.
_111369471_bogdan
Bogdan Stevanović. Fotografija preneta sa portala BBC na srpskom

Kako izgleda život u karantinu u Španiji i Australiji, i koliko se situacija popravila u Japanu i Kini, za BBC na srpskom pričaju Bogdan, dve Sonje i Miroslava.

Barselona

Beograđanin Bogdan Stevanović je već više od dve nedelje u karantinu u Barseloni.

Rešio je da bude u samoizolaciji tri dana pre nego što je vlada Španije 14. marta proglasila vanredno stanje i uvela zabranu kretanja u oblasti Barselone, kako bi se sprečilo širenje virusa,

„Odlučio sam da smanjim kretanje na minimum onog dana kada se u Španiji broj registrovanih slučajeva udvostručen preko noći.

„Tog utorka, preko noći, broj zaraženih skočio je sa 600 na više od 1.200 i to mi je bio znak da situacija postaje ozbiljna i da neće biti nimalo naivno”, kaže Bogdan za BBC na srpskom.

Od tada je iz stana izašao tri puta – dva puta da baci smeće i jednom da kupi namirnice.

„Kad se vratim izuvam se, dezinfikujem obuću, brišem đon patika, iznosim ih na terasu, presvlačim se u drugu odeću, dezinfikujem onu u kojoj sam bio napolju, iznosim je napolje.

„Dezinfikujem mobilni telefon, ključeve od stana, kreditne kartice, pa onda temeljno perem ruke”, nabraja Bogdan novostečene obavezne navike.

Kad se vrati iz kupovine, svaku namirnicu prvo detaljno izbriše pre nego što je stavi u frižider.

„Dani pre karantina izgledali su definitivno bezbrižnije i opuštenije. Sada mora mnogo više računa da se vodi o nekim detaljima koje sam ranije radio u hodu i usput.”

U međuvremenu su španske vlasti pooštrile restriktivne mere, pa je tako na snazi potpuna zabrana kretanja u celoj zemlji.

Španija je, posle Italije, zemlja sa najviše registrovanih slučajeva korona virusa u Evropi i, posle Kine, sa najviše smrtnih slučajeva – više od 4.000 preminulih.

U toj zemlji je do sada obolelo više od 56.100 ljudi, dok se više od 2,500 oporavilo. Vlada je u sredu produžila vanredno stanje do 12. aprila.

„Ako sam ne umeš da usporiš, životne okolnosti te primoraju”

Barselona – grad sa više od pet i po miliona stanovnika – ovih dana, kao i većina metropola na svetu, izgleda pusto.

Radi se od kuće, brojne fabrike zaustavile su proizvodnju, ljudima je preporučeno da ne izlaze napolje, da drže socijalnu distancu.

Bogdanu ovih dana najviše nedostaje da izađe i prošeta uz more. Ne viđa se sa prijateljima, a morao je i da zaustavi planove.

„Sve je na čekanju, a do pre nekoliko dana sve je bilo isplanirano i dogovoreno.

„Ali, to je život, ako sam ne umeš da usporiš, životne okolnosti te primoraju”, kaže.

Ipak, karantin, bar za sad, podnosi relativno dobro.

„Ne pada mi toliko teško što ne izlazim iz stana, već činjenica da je strogo zabranjeno kretanje.”

Kaže da mu „ta nemogućnost stvara neku vrstu pritiska.”

„Nisam od onih koji stalno nekud idu i stalno su u pokretu, ali situacija u kojoj kad želim da udahnem malo vazduha – ne smem da izađem ni da prošetam, ume da bude psihički opterećujuća.”

„Jedino što se od nas traži je da ostanemo u kućama i da održavamo higijenu

Bogdan je prošle godine u akciji Pruži korak šetao od Niša do Beograda i pozivao ljude da hodaju kako bi pomogli deci oboleloj od raka i njihovim roditeljima.

Nekoliko meseci kasnije, pridružio se globalnom pozivu ostanka kod kuće – kako bi se spasili životi i korona virus što manje raširio.

„Svi moramo da damo maksimum kako bi sve ovo što pre bilo rešeno, završeno i sa što manje žrtava”, kaže.

„I kada vidim da ne činimo svi taj maksimum, osetim nešto poput nelagode pomešane sa ljutnjom.

„Jedino što se od nas traži je da ostanemo u kućama i da održavamo higijenu. Zaista mi to ne izgleda kao nešto preterano zahtevno, i kad vidim da neko ne prati ta pravila – pomalo pobesnim.”

Kaže da ima utisak da u Srbiji fali zvaničnih, jasnih i pouzdanih informacija saopštenih na staložen način.

„Mislim da je planetarna situacija takva da je neophodno da se svaki državnik izdigne iznad političkih interesa i da se vodi isključivo humanim interesima za dobrobit svih ljudi”, smatra Bogdan.

„U Japanu se život vraća u normalu”

Sonja Vidović u Japanu živi već šest godina. Virus je stigao u ovu zemlju sredinom januara, odmah posle izbijanja epidemije u Kini.

„Vlada je od kraja februara insistirala na socijalnoj distanciri, zabranila veće kulturne i sportske skupove, zatvorila osnovne i srednje škole, skratila radno vreme, a privatnim kompanijama je dozvoljen rad od kuće”, kaže Sonja za BBC na srpskom.

Njena firma nije uvela veće promene, radi se svakodnevno iz kancelarije od 9 do 17.

Ali, sada je obavezno dnevno merenje temperature svakog zaposlenog, kao i dezinfekcija ruku, kvaka i pultova.

„Mi nismo prekidali sa radom. Od poznanika i prijatelja čujem slično. Ovde se, sem u najhitnijim slučajevima, ne vrši testiranje, niti hospitalizacija”, kaže.

Broj zaraženih u Japan i dalje raste, ali znatno sporijim tempom nego u drugim zemljama, kaže Sonja.

Pošto je tako već neko vreme, „prvobitna panika kao da je zaboravljena i život se polako vraća u normalu”.

„Poslednjih sedam dana, sve više ljudi se pojavljuje na ulicama”, kaže.

Restorani i kafići su puni, prodavnice i parkovi takođe, a i toalet papira, koji je i iz japanskih prodavnica nestao preko noći, ponovo ima.

„Od skora je počela sezona cvetanja japanske trešnje, jedna od glavnih turističkih atrakcija. Sa novodošlim prolećem i procvetalim trešnjama, i ljudi kao da su zaboravili da virus još postoji.”

Sonja se ipak i dalje drži rute „posao-kuća-posao-kuća”.

„Nisam potpuno uverena da je ovde sve gotovo, te izbegavam da budem među ljudima, pogotovo kada čujem kakvo je stanje kod nas.

„No, nadam da su Japanci zauzeli ispravan stav i da će virusu uskoro doći kraj, kako ovde tako i u ostatku sveta.”

U Japanu je od početka epidemije registrovano više od 1.100 slučajeva zaraze.

Do sada je preminula 41 osoba, a 235 se potpuno oporavilo. Borbu sa virusom i dalje vodi 825 ljudi.

I Peking se normalizuje

Iz Kine ovih dana stiže medicinska pomoć u Srbiju. Stigli su i lekari, a jedna od najvažnijih informacija koju Kinezi šalju svetu je da je virus korona u toj zemlji utihnuo.

Već nekoliko dana nema novih lokalnih slučajeva zaraze. Virus korona je registrovan samo kod ljudi koji su doputovali u Kinu.

Virus, prvi put registrovan poslednjeg dana 2019. godine u kineskoj provinciji Hubej, potpuno je blokirao zemlju početkom februara, kaže za BBC na srpskom Miroslava Prohaska.

Ona živi u Pekingu i više nije u karantinu.

„Vrhunac epidemije je iza nas i broj obolelih je danima unazad u opadanju.

„Više je ljudi na ulicama, više automobila, supermarketi rade normalno i dobro su snabdeveni, u restoranima ljudi mogu da sednu i pojedu obrok, umesto kao do sada, da poruče i ponesu svoju porudžbinu.”

Pre mesec dana, sve je bilo potpuno drugačije – život je bio potpuno zaustavljen, a kretanje zabranjeno.

I dalje nisu dozvoljena okupljanja većeg broja ljudi, tržni centri su zatvoreni, a škole bi trebalo da počnu da rade od aprila.

Stanovnici se ipak drže mera predostrožnosti.

„Doslovce svi stanovnici Pekinga, ali i širom Kine, nose maske i drže potrebno odstojanje jedni od drugih.

Na ulazu u svaki javni objekat nadležni mere temperaturu svakom, mobilnim telefonom skeniraju kodove i uzimaju lične podatke za evidenciju kretanja.

„Ne postavlja se pitanje da li neko želi da ostavi lične podatke ili ne. Kinesko društvo funkcioniše na ovaj način”, kaže Miroslava.

Dok je trajao karantin, najteže joj je padalo što je morala da bude u četiri zida, ali je bila svesna da je ta mera neophodna.

„Veoma je važno da svaki pojedinac bude svestan da su ovakve mere za opšte dobro i očuvanje zdravlja svih, da misli na zajednicu, a svoj lični komfor odloži ne neko vreme.

„Lična odgovornost, lični primer, solidarnost i briga za osobe u okruženju su, po mom mišljenju, vrednosti koje naročito treba svi da negujemo u trenutno nastaloj situaciji.”

I ona sada više ne radi od kuće, već ide na posao, uz veoma striktne i jasne mere ponašanja.

„Na ulasku u kompleks, zaduženo osoblje svakom zaposlenom meri temperaturu, na recepciji svako dobije dve hirurške maske koje nosimo tokom celog radnog vremena. Svaki zaposleni je dobio dva velika pakovanja dezinfekcionog sredstva”, opisuje ona.

Miroslava brine za porodicu i prijatelje u Srbiji. Trudi se da sa njima podeli sve savete i saznanja o merama prevencije kojih su se pridržavali u Kini.

Neizvesnost u Australiji

Vanredno stanje uvedeno je u Australiji pre nedelju dana. Sonja Petrović živi u Melburnu i od petka nije izašla iz kuće.

„Izađem samo u prodavnicu i to ako je baš neophodno.”

Kaže da u toj zemlji vlada neizvesnost.

„Uglavnom čim ustanem ujutru, uključim telefon i proveravam poslednje vesti, stanje u Srbiji gde mi je porodica, i ovde u Australiji gde živim poslednje četiri godine.

„Iako deluje kao uobičajena rutina, dan deluje duže i intenzivnije, i ta neizvesnost i panika se povećava sa novim vestima, merama zaštite i svesti o ozbiljnosti situacije, koja se ‘servira’ ne samo kroz medije, već i kroz priču sa prijateljima i porodicom.”

Poslednjih dana brine je slika koju zatiče u supermarketu – prazne police gde bi inače stajao hleb, mleko i ostale najosnovnije potrepštine.

Najteže joj pada razdvojenost od porodice i neizvesnost u vreme pandemije, „kao i osećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo ozbiljnog i da će se stvari od sad samo pogoršati”.

Sonja misli da ljudi u Melburnu ne shvataju šta se dešava na drugoj strani sveta.

Australijanci, inače veoma opušteni i bezbrižni, navikli su na udoban život i nisu navikli da nečeg nema.

Međutim, otkako je pre dve nedelje počela „panična kupovina širom grada, i to najbizarnijih mogućih namirnica, sad je sve eskaliralo, hrane nema kao pre i oseća se tenzija među građanima.”

„Ipak, ljudi se ne pridržavaju socijalne distance, i još se može videti dosta ljudi po pabovima, barovima i restoranima”, priča Sonja.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Članak je prenet sa portala BBC na srpskom.

Click