Šta donose protesti širom Evrope

Protesti protiv restrikcija koje su nametnute odlukama vlada i kriznih stožera počeli su jačati po cijeloj Evropi.

Prosvjedi protiv restrikcija koje su nametnute odlukama vlada i kriznih stožera počeli su jačati diljem Europe. U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Poljskoj, Španjolskoj i Švicarskoj mnogi građani su izišli na ulice i istaknuli svoje snažno protivljenje načinima kako se države bore protiv pandemije COVID-19. Postoji jasno razumijevanje zabrinutosti i zahtjeva prosvjednika, ali također su prisutne i opasnosti od raznih skupina koje iskorištavaju ove prosvjede za svoje ciljeve.

Osnovna poruka prosvjednika, među kojima su i mnogi liječnici, jest da je korona virus daleko manje opasan od virusa gripe ili da su vladine mjere za suzbijanje pandemije prenaglašene. Pozivi na bezbrižnost posebno su značajni u zemljama koje nemaju velik broj smrtnih slučajeva, ali koji zatvaraju oči pred stopama mortaliteta u drugim, često i susjednim državama. U trenucima krajnjih medicinskih nepoznanica i nedostatka informacija kao i cjepiva, javljaju se podjednako sumnjivi motivi i poruke.

Nedostaje razumijevanja

Prosvjedovati je u redu, dapače poželjno kako se vlade demokratskih zemalja ne bi posvetile izgradnji autoritarnih sustava, donošenju odluka bez legitimnosti zakonodavne vlasti i sumnjivim procedurama odlučivanja. Živimo u vrijeme koje se znatno razlikuje od većine poznatog. Pandemija utječe na ljude diljem svijeta bez obzira na granice, rase, klase, religije ili etničke skupine. U vremena velikih kriza ili promjena, sustavi i strukture se mogu promijeniti preko noći na dobro ili na loše. Nenasilni pokreti su ključni za mobiliziranje i jačanje moći građana, no u vrijeme fizičke distance ili nemogućnosti izlaska na ulice, organiziranje i mobilizacija su poseban izazov. Težnja i potreba za promjenom, te vizije za nove političke, gospodarske, društvene i kulturne sustave su jaki, ali čini se da građanima nedostaje jasno razumijevanje praktičnih sposobnosti, strategija i taktika za nenasilno djelovanje, u duhu solidarnosti.

Dva mjeseca vladala je tišina u lancima prosvjeda u Europi i širom svijeta. Od tjednih prosvjeda Žutih prsluka u Francuskoj, koji su trajali više od godinu dana, pa do protuvladinih prosvjeda u Putinovoj Rusiji, svi su prestali zbog medicinske krize uzrokovane pandemijom. Kako su se izvanredne situacije i prve zabrane povećavale, sve su ove napetosti ponovo eksplodirale. Stari problemi nisu nestali. Točno je da su prvih dana novih prosvjeda mnoge javne demonstracije grupe ili zabranjene ili su svi sudionici novčano kažnjeni, a organizatori pozvani na sud, kao što se dogodilo u Francuskoj. Tome su dodani i novi ekonomski problemi, koje su već najavili brojni znakovi ulaska u recesiju. Europske države poduzele su određene kratkoročne korake, međutim, izlazak iz izvanrednog stanja dogodio se zajedno s gubitkom radnih mjesta i restrukturiranjem. U recesiji smo, počinje globalna ekonomska kriza, koja ujedno znači i cikličku krizu koja je nekako na vrijeme i već najavljena, ali i krizu kao učinak potpunog zamrzavanja aktivnosti na dva mjeseca i djelomičnog nastavka, uz drakonske uvjete. Tako započinje sezona protesta, neki zahtijevaju nastanak radnih mjesta, drugi ukazuju na nedostatak podrške malim državnim poduzećima, treći zahtijevaju ukidanje preostalih ograničenja kako bi mogli raditi.

Teoretirači zavjere

Izgleda, međutim, da je unutar tih legitimnih građanskih zahtjeva uvučen cijeli niz teoretičara zavjera i krajnje lijevih i desnih populista, kojima cilj nije ograničavanje utjecaja pandemije. Oni su imali dva mjeseca za povezivanje i online dogovore, posebno jer su izostali tradicionalni prosvjedi radnika za Prvi maj. Utjecaj dezinformacija ključni su čimbenici ovog razdoblja krize. Nakon što su počeli pojačavati strah i stvarati paniku, nastavili su podržavati izazov rukovodstva i mjere poduzete s položaja branitelja ljudskih prava i promicati teorije zavjere s populističkih pozicija. A kad određene poruke nisu bile uvjerljive, buka i gužve na desetine varijanti izazvale su zbunjenost i dodatno mučile stanovništvo koje je već bilo panično zaprijećeno prijetnjom bolesti i smrti, ali i naglašeno novim uvjetima života unutra, između četiri zida, samo s obitelji, s ograničenom razinom intimnosti pojedinca.

Protivnici cijepljenja se pojavljuju na demonstracijama, gorljivo šireći tezu da virus uopće ne postoji, jer eto, „nikad nisu vidjeli nikoga s koronom“. Drugi sumnjaju u farmaceutsku industriju ili Bill Gates kao začetnike pandemije. Optužbe protiv Gatesa je čista demonizacija IT mogula, ali u pogrešnom smjeru: prema tim mišljenjima, Gates je pomogao širenju virusa nakon što je jedna od njegovih kompanija odavno razvila patent za cjepivo protiv njega. Uz to, Gates želi cijepiti svjetsku populaciju, u koje je potajno ugrađen čip s kojim nas elita planira daljinski kontrolirati poput dronova. Zapravo, Gates je tipičan predstavnik financijske oligarhije koja nema empatije ni prema kome, osim prema gomilanju bogatstva i zbog toga ulaže u cjepivo spoznajući golemu novčanu dobit i moć. A ukoliko nije jasno građanima da su već odavno pod kontrolom glavnih društvenih silnica, onda će se nastaviti privid slobode. Ono što je više zabrinjavajuće jest što ne postoji empatija prema ljudima koji su se zarazili korona virusom ili su umrli. Zato se čuju rečenice poput: “Ionako utječe samo na stare i slabe”, kao što je to rečeno i u ponekim europskim parlamentima. Drugim riječima, ne trebamo se brinuti, jer će se zaraziti i umrijeti samo oni koji su prirodno neotporni i već ionako otpisani.

Desničarska propaganda

To se uklapa u svjetonazor druge skupine koja se uvijek pojavljuje u demonstracijama: desničarski ekstremisti koji su tamo kako bi širili svoju propagandu. Zabrinjavajuće je što svoje misli i ideje oni predstavljaju skriveno, koristeći narativ ljudskih prava i građanskih sloboda. Tijekom godina, desničari su shvatili kako nije moguće okupljati veliku potporu ako će iznositi ekstremne ideje u javnosti. Tada su počeli koristiti temeljna demokratska prava s obratom. Primjerice, čuju se teze kako je glavni uzrok lokalnog i globalnog ekološkog uništenja napuštanje koncepta doma i nacionalnih vrijednosti, što je samo mali korak prema mišljenju da su migranti među primarnim utjecajima na okoliš. To započinje idejom da je svako prekrajanje granica unutar organski uzgojenih, odnosno prirodnih zajednica egzistencijalni problem od kojeg bi se trebalo zaštititi. Zaštita granica i “remigracija” stoga se predstavljaju kao ekološka olakšica. Ne samo zato što “narode” treba smatrati biološkim sustavima višeg reda – u trenutnoj raspravi koriste se i suvremeniji argumenti tzv. ekološke narodne politike kao novog izraza desnog populizma.

U nekim europskim zemljama posebno se jako osuđuju Kina i Rusija kao širitelji dezinformacija. Naravno, ovaj pristup ne treba promatrati samo u ključu vanjskog neprijatelja koji je stvorio ova djela velikih dezinformacija i teorija zavjere. Bilo je i pogrešaka čelnika i njihove vlastite ranjivosti, ali i nedostatak vjerodostojnosti političkih lidera, prevladavanje populističkih, nacionalističkih, ekstremističkih, ksenofobičnih vođa i pokreta prisutnih u većini europskih država ili barem političara sklonih obnavljanju i umnožavanju neistina i teorije zavjere. Prosvjednici su većinom prihvatili njihovo primitivno razumijevanje slobode, koja se očituje u slobodi bez mjera, bez odgovornosti, bez bilo kakve procjene utjecaja virusa, bez starog dobrog građanstva. Osobna odgovornost za sebe je jedna stvar, no osobna odgovornost prema mogućnosti zaraze drugoga, napose starijih, je sasvim druga i spremno je odbačena od prosvjednika.

Otuda hitna potreba za poboljšanjem demokracije i čak promjenom tipa vođenja, uglavnom političkog, povezivanjem s prirodnom i profesionalnom elitom društva. I posljednje, ali ne najmanje bitno, povratak profesionalaca i ispravna i kvalificirana komunikacija, stručnjaka koji se odlučuju u krizi za generiranje najprikladnijih poruka i onih prilagođenih situaciji i očekivanjima građana europskih država. Daleko smo od kraja ovog stanja, a mnoštvo preklapajućih kriza koje proizlaze iz pandemije, koje se međusobno prepliću, tek počinje. Plodno je to tlo za nastavak s još većom snagom ovih dezinformacija i manipulacija, koje se mogu smjestiti u protestnim pokretima. Već vruće ljeto najavljuju društvene potrese nastale ekonomskom krizom i recesijom. Ako dodamo druge sastojke za izravnu poruku i osnažimo masu prosvjednika protiv demokratskih vlada, izgledi za pravilno upravljanje krizom učinkovitih vlada mogli bi biti zasjenjeni bukom profesionalnih dezinformacija i strahom od gubitka statusa, životnog standarda i radnih mjesta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.