Ljeto u Sarandi: ‘Snimili’ i ‘prepisali’ druge, pa primijenili kod kuće

Piše: Mirza Dajić

Saranda u Albaniji jedno je od najpoželjnijih turističkih destinacija na moru u Evropi. Ponuda je iz godine u godinu sve bolja i sadržajnija, uređene plaže, čisto more tirkizne boje, a posebno pristup gostima uz cijene koje su među najpovoljnijim na Starom kontinentu tome su doprinijele.

Treću godinu zaredom sa rođakom sam ljetovao u mjestu na krajnjem jugu Albanije na Jonskom moru, koje ima više od 300 sunčanih dana godišnje. Izbjegavali smo udarne ljetne mjesece juli i august, smatrajući da će biti manje gužve, ali i zbog pronalaska smještaja po nižim cijenama. Ove godine smo bili u drugoj polovini juna. Oduševili smo se ponovo onim što smo vidjeli i doživjeli.

Niže cijene smještaja uz rani booking

Putovali smo rođakovim automobilom. Saranda je od Sarajeva udaljena 640 kilometara. Put smo prevalili za 10 sati, uz tri zaustavljanja za odmor i okrepu. U odnosu na prethodne dvije godine, put je skraćen za 30-ak kilometara i ukidanje opasne dionice preko prijevoja Muzine. Izgradnjom tunela “Skerfica”, dugog 1,3 kilometra, koji je pušten u promet prošle godine, sada je lakše doći do ovog ljetovališta.

Početkom godine rezervisao sam nam smještaj. Sedam noći u apartmanu od 50 kvadrata, sa dvije spavaće sobe, malom kuhinjom, terasom i toaletom, udaljen 50 metara vazdušne linije od mora i 300 metara od plaže na kojoj se kupamo, po cijeni od 210 eura. Ljubazni domaćini su nam dali ključeve apartmana i rekli da nam neće smetati, a da im se javimo za sve što nam bude potrebno, uključujući informacije ili savjet.

Po dolasku u Sarandu vidjeli smo da je gužva, da ima više turista nego prethodne godine. U blizini su bili parkirani automobili sa tablicama Njemačke, Italije, Švedske, Norveške, Finske, Latvije, Poljske, Češke, Slovačke, Rumunije, Bugarske, Grčke i, naravno, Albanije. Kasnije smo viđali tablice iz zemalja regije – Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine i Kosova.

Ono što nas je posebno iznenadilo je prisutnost većeg broja gostiju iz Španije. Ispostaviće se da gosti sa Pirinejskog poluotoka sve češće dolaze aranžmanima turističkih destinacija preko grčkog otoka Krf, koji je udaljen 15-ak kilometara vazdušne linije od Sarande. Krf ima aerodrom preko kojeg dolaze gosti, a onda trajektom (brzim za 35 minuta, koji je nešto skuplji, ili sporijim, a jeftinijim, za 90 minuta) nastavljaju do mjesta na jugu Albanije.

Naoružani konzervama, a hranili se po restoranima

Nakon kraćeg odmora u apartmanu, otišli smo do rive. Razmijenili smo novac u mjenjačnici (jedan euro = 106 leka), došli do kafića i sjeli uz more. Šutili smo i pijuckali kafu i ledenu vodu. Kafa je koštala 150 leka (1,84 eura), a flaša od pola litre vode 80 leka (0,75 eura). Nakon toga smo otišli do obližnje slastičarne, da probamo italijanski gelato. Iako gelato na italijanskom znači sladoled, objasnili su nam ljubazno da ih ne možemo tretirati isto, jer se “gelato pravi samo od prirodnih namirnica i kremastiji je i sočniji od sladoleda“. Cijena za četiri kugle gelata iznosila je 500 leka (4,69 eura), ili 125 leka (1,17 eura) po kugli. Cijene gaziranih i negaziranih sokova u limenci je od 150 do 180 leka (1,41 do 1,69 eura) u kafićima.

Iako smo se “naoružali“ konzervama pašteta, riba, narezaka i gulaša, u ovih sedam dana smo se hranili mahom po restoranima. Iz praktičnih razloga, ali i onih finansijskih. Jednostavno rečeno, cijene u restoranima su u rangu onih u Bosni i Hercegovini. Nešto je, istina, skuplje, ali radi se o moru i odmoru.

U Sarandi imate na meniju restorana gyros, souvlaki i doner kebab. Na nekim mjestima imaju ih sve u ponudi, mada i nema neke velike razlike osim u nazivu. Tu je i shish kebab (šiš ćevap). Pita gyros (doner ili giros kao u regiji u lepini ili tijestu) je 300 do 350 leka (2,82 do 3,29 eura) u restoranima u Sarandi, open gyro (porcija dovoljna za dvije osobe) je 900 leka (8,45 eura). Porcija musake, lazanja, punjenih paprika, punjenog patlidžana, punjene piletine, piletine s rižom je 600 leka (5,63 eura). Omlet sa sirom, povrćem ili mesom košta 500 leka (4,69 eura), salata za jednu osobu košta 400 leka (3,75 eura), a grilovano povrće 500 leka (4,69 eura). Kilogram janjetine u restoranu košta 3.000 leka (28,16 eura), a piletine 1.200 leka (11,26 eura).

Kada su u pitanju prodavnice, cijene su osjetno povećane u odnosu na prethodnu godinu. Roba je, uz domaću, albansku, uglavnom iz Grčke, Turske, Bugarske te Kosova, Sjeverne Makedonije i Turske. Nalazili smo i proizvode iz regije, konkretno iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Cijena pašteta kreće se od 150 do 220 leka (1,41 do 2,06 eura). Litar i po vode je od 55 do 70 leka (0,52 do 0,66 eura), a cijena hljeba od 500 grama je 65 leka (0,61 euro).

Privatne plaže se plaćaju, na gradsku – besplatno

Većinom su u Sarandi privatne plaže i naplaćuje se korištenje suncobrana. Tu je i gradska plaža, na koju je ulaz besplatan. Mi smo se kupali na privatnoj plaži jednog hotela na sjevernoj strani mjesta, koja je lijepo uređena i pruža sve što nam je bilo potrebno. Dvije drvene tapacirane ležaljke sa suncobranom i stolićem dnevno smo plaćali 1.000 leka (9,39 eura). U blizini su bili bar i restoran, sa mogućnošću da vam donesu ako nešto želite na plažu.

Za one koji bi voljeli vidjeti nešto više u Sarandi imaju mogućnost posjetiti staru tvrđavu iznad grada, sa koje se pruža nevjerovatan pogled na Jonsko more, posjetiti ostatke drevnog grada Butrint, koji je pod zaštitom UNESCO-a, ostatke nekadašnje sinagoge iz petog stoljeća, a mogu ići sa brodskim turama na obližnje otoke, pa čak i do Krfa (30 eura povratna karta brodom). Mogu otići i do Ksamila, mjesta udaljenog 14 kilometara, uz samu granicu s Grčkom, koji ima divne pješčane plaže, u blizini su dva mala otoka, ali je nešto skuplji za turiste. Mogu ići i aranžmanima s privatnim brodovima u cjelodnevnu posjetu šest plaža na obližnjim otocima (Kakome, Cape of Qefal, Lukove, Kroreza, Pasqyrat i Pulebardha beach) za 30 eura.

Čovjek kojeg smo upoznali u beach baru objasnio nam je da dolazi 20-ak godina na ljetovanje u Sarandu, da se odlično osjeća tu i da je pratio razvoj ovog kraja. Nekada je bilo to mjesto sa starim kućama, ljetovalište za albansku elitu, a danas je to moderan grad, s novim zgradama i kućama, s oko 300 hotela, lijepim uređenim plažama, šetalištima, rivom s desecima ugostiteljskih objekata.

Prema njegovim riječima, slali su iz Sarande ljude do poznatih ljetovališta u Grčkoj i Španiji, koji su “snimali“ kako su tamo uređene te stvari te “prepisali“ to i primijenili kod kuće. Ljubaznost prema gostima je nešto po čemu su posebno postali prepoznatljivi, uz niske cijene. To je, kaže, ključ uspjeha.

I zaista smo prelijepo osjećali tamo, bio je to kraljevski odmor. Prema nama su se ugostiteljski radnici odnosili s poštovanjem, tretirajući nas jednako kao bilo kojeg drugog gosta nevezano kojim jezikom govori i koliko novca troši.

Prošle godine Albaniju posjetilo 7,5 miliona turista

Albanija je bila zatvorena gotovo pola stoljeća, zbog političke izoliranosti, od kraja Drugog svjetskog rata do pada komunističkog režima 1990. godine, definitivno je u posljednje vrijeme puno radila na promijeni imidža i uspjeli su u tome. Neki je nazivaju “novom mediteranskom ljubavi“, neki “evropskim Maldivima“, a neki “malom Kubom“.

Prema izvještaju Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih naroda (UNWTO), tokom 2022. godine Albanija je imala bolje rezultate nego 2019. godine (samo 11 zemalja je prema izvještaju zabilježilo veći nivo turizma u odnosu na 2019.godinu) i druga je zemlja u svijetu po najsnažnijem oporavku nakon pandemije korona virusa.

Prema podacima albanske agencije za statistiku INSTAT, tu zemlju u prošloj godini posjetilo je gotovo 7,5 miliona turista, ili 32 posto više nego u 2021. godini. U ovoj godini se očekuje nastavak rasta, između ostalog i zbog sve većih investicija u turizmu i cjelokupnu infrastrukturu.

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera Balkans.