Kako su jadarit i litijum podijelili zapadnu Srbiju

Piše: Goran Mišić

Nama je rudnik litijuma prijeko potreban, uzviknuo je jedan pasionarani tviteraš iz Srbije nakon što je na Wikipediji otkrio šta je to litijum karbonat. Svoje saznanje je odmah podijelio s mnogobrojnim pratiocima, koji su se u retvitovima uglavnom složili da je pomenuta vrsta soli pravi spas za Srbiju, čiji su mnogi građani odavno zapali u različite vidove depresije. Objašnjenje Wikipedije je kratko i jasno: “Litijum karbonat je neorgansko jedinjenje hemijske formule Li2CO3. Soli litijuma spadaju u grupu antipsihotika, djeluju antimanijski i stabilizuju afekt. Koriste se za sprječavanje oscilacija kod manično-depresivne psihoze.”

U ove tri rečenice, istina, ima nešto više latinskog jezika, kao i u svakoj nauci, ali je prilično razumljivo i onima koji se nisu mnogo bavili ni latinskim, ni naukom, kakvih je, izgleda, najviše baš u zapadnoj Srbiji, u lozničkom kraju, kod kojih je naglo probuđena ekološka svijest upravo zbog straha da će im najavljeno otvaranje rudnika promijeniti višedecenijsku, a možda i vjekovnu, naviku da sav otpad i kanalizaciju bacaju i ispuštaju u Jadar ili Drinu.

Pobuna poslije 16 godina istraživanja

Do naglog buđenja ekološke svijesti u jadarskom kraju i dijelu Rađevine došlo je poslije 16 godina geoloških istraživanja britansko-australske kompanije Rio Tinto, koja su potvrdila pretpostavke o nalazištu rijetkih ruda litijuma i bora u okolini Loznice. Pred samo otvaranje rudnika učestali su protesti građana zapadne Srbije, sa porukom da su im čist Jadar (po kojem je mineral nazvan jadarit), koji se uliva u Drinu, mnogo važniji od prosperiteta koji bi im donijela eksploatacija jadarita.

Tako je naglo splasnuo godinama plasiran narativ kako se litijum najviše koristi u proizvodnji električnih automobila, baterija i mobilnih telefona i kako je veoma rijedak, a samim tim i tražen mineral u svijetu. Što jest notorna činjenica, koju doskora niko nije osporavao. Ali, šta se to skoro prekonoć desilo sa obećanim Eldoradom pokraj Drine? Čitav projekat, prema nekim tumačenjima, ugrožen je u trenutku kada je na mjestu gdje će biti otvoren rudnik sa podzemnom, odnosno jamskom eksploatacijom već počeo otkup zemljišta i kuća od mještana. Ekologija se pojavila tek na kraju, pa u ovom trenutku izgleda tek kao smokvin list kojim se pokušavaju prikriti pravi razlozi pobune.

E sad, ko je i zašto napravio psihozu, u kojoj se u afektu (ne)argumentovano iznose glasovi za i protiv otvaranja rudnika jadarita, nije lako odgovoriti, jer se, kako sada stvari stoje, ponajmanje pitaju oni koji se razumiju u hemiju, rudarstvo, tehnologiju, prozvodnju ili ekonomiju. I zašto se mišljenja stručnjaka i običnih građana, u ovom slučaju uglavnom ljudi koji žive od poljoprivrede, svih 16 godina do sada uopšte nisu čula? Je li moguće, kao što neki tvrde, da je do pobune došlo tek u završnoj fazi, kada počinje otkupljivanja kuća i zemljišta ispod kojih leže bogate naslage jadarita? Je li iznenadna briga za čiste rijeke i uopšte životnu sredinu podstaknuta nekim drugim i čijim interesima, ili su ljudi prosto izračunali da im je važniji čist zrak nego obećani prosperitet, pa makar i sa prljavim tehnologijama?

Vučić: Nemamo more, ali imamo jadarit

Da sve bude još čudnije, informacije o novootkrivenom mineralu, uglavnom u pozitivnom smislu, godinama su sa svakom novom bušotinom podgrijavale nadu kako će jadarit u ovaj siromašan kraj, kojem je nabujala Drina znala odnositi sve što su mukotrpno zasijali, konačno donijeti preporod i blagostanje. Ili su možda krivi dežurni kritičari, koji sve vide kao još jedan igrokaz vlasti, koja proizvodi “požare” zbog toga da bi ih sama (uspješno) gasila ili dimnom zavjesom prikrila neke druge događaje koji joj narušavaju rejting.

A možda su za sve krive nedavno predložene izmjene Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, koje su neki, poput Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI), proglasili neustavnim. Ovaj institut traži povlačenje izmjena ovog zakona iz procedure jer je ostavljena “mogućnost da država zaključi tzv. investicioni sporazum sa investitorom u projektu eksploatacije, kojim bi se bliže uredili odnosi povodom izgradnje nedostajuće infrastrukture, zaštite životne sredine, prava preče kupovine proizvoda u korist domaćeg prerađivača, fiskalne i pravne pogodnosti“. Na ovaj način, tvrde u RERI-ju, teoretski je moguće da država povlaštenog investitora oslobodi obaveze pribavljanja saglasnosti na studiju o procjeni uticaja na životnu sredinu u projektima u kojima je njeno pribavljanje po osnovu zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu neophodno.

Nije teško zamisliti situaciju, a biće da se upravo tu negdje krije čitava “kvaka” nastalog galimatijasa sa lažnom dilemom čist zrak ili prosperitet, u kojoj se investitoru omogućava da, umjesto po zakonom propisanoj stopi od 20 odsto, porez na dodanu vrijednost obračunava po povlašćenoj stopi od naprimjer pet odsto ili porez na dobit po stopi od 10 odsto, umjesto 15 procenata. Naravno, u Institutu ne kriju da su ovakve računice koje bi omogućile izmjene postojeće regulative za sada hipotetičke, ali i sasvim mogući razlozi za izmjenu zakona, čija se priprema nikako slučajno poklapa baš sa učestalim protestima u selima koja bi mogla imati najviše koristi, ali i eventualne štete od otvaranja rudnika.

“Mi nemamo more, ni prirodna bogatstva, koji će nam odmah doneti milione. Imamo jadarit, i umirem od smeha kada protestuju zbog toga. Narod mora da zna istinu. Demonstriraju u zapadnoj Srbiji zbog Rio Tinta i kažu da će tamo biti katastrofa. Tamo se neće desiti nikakva katastrofa”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, reagujući na proteste mještana u selima zapadne Srbije. Nije skrivao ni svoje zalaganje da se eksploatacija rude prepusti kompaniji Rio Tinto uz naknadu od pet odsto, što donekle potvrđuje tvrdnje RARI-ja.

Projekat težak više od 1,5 milijardi dolara

Rio Tintu će, rekao je Vučić, biti predato 95 odsto jadarita, uz obavezu da na tom mjestu otvori neku buduću fabriku, možda baš fabriku za prozvonju baterija za električne automobile. Jer, ispod njiva u okolini Loznice, prema nalazima geologa, leži deset procenata svih svjetskih zaliha rude litijuma. “Mi nećemo da dozvolimo nikakvo bušenje dok ne naprave najveću fabriku baterija za električne automobile, da se ovde prave baterije. Pa onda pet odsto rudna renta za Srbiju i velika fantastična fabrika da procveta ceo taj kraj. I kreće izvoz u ceo svet. A to da stave nekome kovertu u džep, pa da nose blago iz Srbije, neće moći”, poručio je Vučić protivnicima otvaranja rudnika.

Iz duboke “ilegale” u Beogradu, gdje se nalazi uprava beogradskog dijela Rio Tinta, potom se oglasila i direktorka firme Rio Sava Eksploration Vesna Prodanović, koja je izjavila kako je u fazu studije izvodljivosti kompanija u julu prošle godine uložila 200 miliona dolara. Potvrdila je da je novac uložen u neophodne analize koje su sastavni dio studija o procjeni uticaja na životnu sredinu, ali i za izradu neophodne projektne i tehničke dokumentacije za budući podzemni rudnik, postrojenje za preradu i deponiju za odlaganje industrijskog otpada. Potvrdila da projekat “Jadar” još nema dozvole za izgradnju rudnika i eksloataciju jadarita, ali i da su sve propisane zakonske procedure u toku, što će omogućiti da 2022. godine, kako je planirano, počne izgradnja rudnika na 600 metara ispod zemlje.

“Projekat ‘Jadar’ zaista jeste strateška razvojna šansa za Srbiju. Njegov razvoj će doprineti razvoju čitavog rudarskog i industrijskog sektora i omogućiti osnaživanje Srbije kao investicione destinacije u lancu koji obezbeđuje materijale i tehnologije neophodne za dalji razvoj zelene ekonomije”, izjavila je direkorka Rio Save i potvrdila pripremanje kompanijske investicione odluke da se u projekat uloži više od 1,5 milijardi dolara, i to “u momentu dok se svet još oporavlja od pandemije izazvane koronavirusom, što će biti pozitivan i snažan signal i za druge velike investiture”. Za sada se spominje zapošljavanje oko 2.000 radnika, od kojih 700 visokokvalifikovanih.

Pogled na Drinu iz zgrade Predsjedništva

Posljednih dana, naglo kako su i počeli, protesti pobornika zaštite životne sredine naglo su utihnuli. Teško je ne zapaziti da su mještani kojima se obećavaju kule i gradovi i ovaj put podijeljeni na one koji ne vjeruju da će se investitori držati svih strogih rudarskih i ekoloških propisa i one koje vjeruju u sve što im govore vlasti i investitori. Za dijalog vlasti, investitora i mještana vremena još ima. Prije svega treba ukinuti ili barem ublažiti sve psihoze i afekte kao posljedice otkrića nalazišta i eventualne eksploatacije jadarita i proizvodnje litijuma – materijala budućnosti.

Možda je u pravu onaj naš tviteraš sa početka priče. Mnogima od nas itekako je potreban litijum karbonat, koji se koristi za sprečavanje oscilacija kod manično-depresivne psihoze. Uključujući mještane sela pored desne obale Drine, pogotovo one koji od protesta nisu odustali i kojih će u budućnosti, svakako, biti još. Išli su oni već i u Beograd, na protest ispred sjedišta Rio Save, ali prava adresa za prave i obavezujuće razgovore bila je i ostala ona u zgradi Predsjedništva Srbije, odakle je pogled na Drinu sasvim drugačiji od njihovog. Znaju to oni. Dok se drugačije ne naredi.

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera.