Kad nije uspio ‘Đulaga’, zlatom je na ZOI ‘84 zasjao Weissflog

3. February 2024.
Jens Weissflog, jedan od najuspješnijih takmičara u skijaškim skokovima, za Al Jazeeru govori o Igrama u Sarajevu, Ulagi i rivalitetu sa Nykaenenom.
Jens Weißflog
Jens Weissflog. Foto: TDDR/Foto vom FDGB-Pokalsprunglauf am 26.12.82 in Oberhof) feierte zum Abschluß der 32. Internationalen Vierschanzen-Tournee in Bischofshofen einen glänzenden Erfolg. Der 18jährige Oberwiesenthaler holte sich mit Sprüngen von 109,5 und 110m und der Gesamtnote 257,2 den Tagessieg und rückte damit in der Tournee-Gesamtwertung auf den zweiten Rang hinter dem siegreichen finnischen Weltmeister Matti Nykänen./ Bundesarchiv, Bild 183-1983-0106-027 / CC-BY-SA 3.0, CC BY-SA 3.0 DE, via Wikimedia Commons

Auotr: Ibrahim Sofić

Deseci hiljada posjetitelja i ljubitelja zimskih sportova su sredinom februara 1984. godine pošli na planinu Igman kako bi gledali takmičenja u skijaškim skokovima na sarajevskim Zimskim olimpijskim igrama. Veliki broj njih je navijao za domaćeg favorita, jugoslovenskog reprezentativca Primoža Ulagu – Đulagu, kako su mu Sarajlije tepale.

Ipak, prva serija skokova na maloj skakaonici tog 12. februara ‘Đulagi’ nije bila dobra, te su se izdvojila dvojica velikih rivala – ‘Leteći Finac’ Matti Nykaenen i mladi Jens Weissflog iz [tadašnje] Istočne Njemačke koji je zbog svoje slabe tjelesne građe, a vrhunskih skokova, imao nadimak „Buha“.

Nykaenen je u prvoj seriji postavio rekord skakaonice od 91 metra, Weissflog je bio metar „kraći“, ali je u drugoj seriji skočio 87 metara i imao za tri metra duži skok od Finca. Treći je bio Jari Puikkonen, također iz Finske, koji je nakon prve serije bio na 21. mjestu, ali je uspio „doskočiti“ do bronze.

Šest dana kasnije, na velikoj skakaonici, Nykaenen je bio daleko ispred svih i osvojio zlatnu medalju, dok se ovaj put Weissflog morao zadovoljiti srebrnom. Trio na podiju kompletirao je Pavel Ploc iz Čehoslovačke.

Ovo su bile prve olimpijske igre mladog Weissfloga koji je narednih 10 godina čekao na olimpijsku medalju. U norveškom Lillehameru 1994. godine, sada u dresu zajedničke njemačke reprezentacije, uspio je osvojiti zlato na velikoj skakaonici, uz zlatno odličje u timskom takmičenju. U međuvremenu je osvojio nekoliko titula svjetskog prvaka, jednu pobjednika Svjetskog kupa, u četiri navrata je bio najbolji na prestižnoj turneji skijaša skakača „Četiri skakaonice“, posljednji put tamo je bio najbolji 1996. godine, i jedino legendarni Finac Jane Ahonen ima više naslova najboljeg na Novogodišnjoj turneji.

Desetine hiljada na Igmanu

Poslije takmičarske karijere, u kojoj se plasirao u sam vrh liste najboljih u skijaškim skokovima i u kojoj tek nekoliko takmičara imaju jednak ili veći broj pobjeda u Svjetskom kupu (Nykaenen, Ahonen, Adam Malysh, Kamil Stoch, Gregor Schlierenzauer, Stefan Kraft), odlučio se otvoriti hotel, što i danas radi, te povremeno komentirati takmičenja za njemačke medije.

Povodom 40. godišnjice Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, za Al Jazeeru kaže kako je takmičenje bilo posebno i kako je borba sa Nykaenenom bila žestoka.

„Sarajevske su mi bile prve olimpijske igre na kojima sam se takmičio. Tada sam imao 19 godina, dakle bio sam jako mlad i bilo mi je sve jako uzbudljivo“, kaže Weissflog za naš portal. „Posebno uzbudljivo je bilo u olimpijskom selu gdje možete sresti mnoge sportiste iz država iz cijelog svijeta, a koje ste do tada mogli vidjeti samo na televiziji“.

Za takmičenja na Igmanu kaže kako je od ranije znao skakaonice jer je nastupao na takmičenju za Svjetski kup godinu prije Igara.

„Na početku takmičenja, mislim da je bilo gotovo 50.000 gledalaca kod skakaonica. Pošto je lokalni heroj Primož Ulaga ostao bez šansi da osvoji medalju, zbog prekratkog skoka u prvoj seriji, mnogi od njih su otišli. Naravno, još mnogo ih je ostalo da prate finale“, priča njemački as.

 

Posljednji dolazak u Sarajevo

Prisjeća se kako je takmičenje na maloj skakaonici stalno prekidano zbog lošeg vremena – jakog vjetra i mnogo snijega koji pada.

„Zaletište skakaonice je bilo nevjerovatno zaleđeno i imali smo problema čak da idemo ravno. Zbog toga je skakanje sa mjesta za odskok bilo jako, jako teško. Moj veliki rival iz te sezone, Matti Nykaenen je vodio nakon prve serije, ali sam u drugoj bio bolji i postao olimpijski pobjednik“.

Na velikoj skakaonici nekoliko dana kasnije su zamijenili mjesta na podiju, pa Weissflog sportski kaže kako su „zlatne i srebrne medalje u Sarajevu bile pošteno raspodijeljene“. Dodaje kako je te sezone, „kao i mnogih drugih sezona, Matti bio najveći rival, ali sve je bilo u okviru normalnog sportskog takmičenja“.

Godinu dana kasnije Weissflog je ponovo došao u Sarajevo, ispostavilo se posljednji put.

„Imali smo jedno ljetno takmičenje 1985. u Sarajevu i tada sam ponovo pobijedio. Na žalost, nakon toga više nisam imao priliku doći u Sarajevo, tek sam jednom presjedao na sarajevskom aerodromu“.

„Jako je tužno šta se sve desilo tokom ratova na području bivše Jugoslavije, naročito kada se prisjetite kako su tu nekoliko godina ranije dolazili mladi iz cijelog svijeta na sportska takmičenja. A olimpijske igre trebaju imati dio i o miroljubivom razumijevanju između ljudi. Na žalost, ova se ideja često ne može voditi van okvira sporta“, dodao je sagovornik. Najavio je i da će definitivno ponovno doći u glavni grad Bosne i Hercegovine.

Ono što je tužno je činjenica da igmanske skakaonice na kojima je osvojio medalje nikada nakon rata u Bosni i Hercegovini nisu obnovljene, kao i da nema interesa da im se vrati stari sjaj, da ponovno budu poprište sportskih takmičenja.

 

Brojne promjene tokom karijere

Weissfloga smo upitali za koju sezonu može reći da mu je bila najteža, kao i koje takmičenje, te ko mu je bio najveći rival.

„Mislim da se tu mogu porediti godine 1984. i 1994. jako dobro. U obje sam postao olimpijski pobjednik i u obje sezone sam imao žestoke rivale. Matti Nykaenen iz Finske mi je bio glavni takmac 1984. Deset godina kasnije je to bio Espen Bredesen iz Norveške. U obje godine te borbe, takmičenja nisu bila ograničena samo na olimpijske igre, već na cijele sezone, od prvog do posljednjeg takmičenja“.

Ono što je zanimljivo u slučaju takmičara iz (Istočne) Njemačke je to da je tokom više od 15 godina takmičenja doživio mnoge promjene i uspio opstati na samom vrhu. Došlo je do promjene stila u takmičenju skijaša skakača, promijenjeni su i drugi standardi, a došlo je i do ujedinjenja Njemačke. Na pitanje kako je to uspio, odgovara kako je glavni uvjet za višegodišnju dominaciju „uživati u onome što radite“.

„Naravno, i porazi su dio svega toga, a ja sam jako sretan da sam se rodio u ovo vrijeme i doživio sve te promjene. Lijepo je biti svjedok promjena i u sportu i u politici i moći lično pomoći da se te promjene uobliče.

Kada govorimo o samom sportu, uopće mi nije bilo upitno da li ću uspjeti, to je bilo samo pitanje vremena kada ću uspjeti savladati svu tu tehniku i tehnologiju. To sam morao uraditi sam, a sa druge strane su mnogi radili na donošenju političkih promjena na miran način. Pojedinac to ne može uraditi sam“, govori sagovornik Al Jazeere.

Na kraju smo ga pitali da li u današnjici skijaških skokova vidi nekoga ko može ponoviti uspjehe i rezultate velikana kao što su Nykaenen, Ahonen, Malysh, pa i on sam.

„Prvo, jako je lijepo biti spomenut u grupi tako uspješnih ličnosti. Zaista vjerujem da je moguće da neko obori jedan ili dva rekorda. Možda da zabilježi više olimpijskih pobjeda, da osvoji više titula na svjetskim prvenstvima ili da osvoji više pobjeda na ‘Četiri skakaonice’. No, definitivno neće sve odjednom“.

 

Članak je prenet sa portala Aljazeera Balkans.

Click