Jedni se povlače iz izbora za Savet REM-a, drugi se uvlače u Asocijaciju (prorežimskih) novinara Srbije

Autorka: Ana Martinoli, Izvor: Radar
„Ovo nije bio proces izbora, već organizovana simulacija zakonitosti. Podneto je 30 prigovora na očigledna kršenja zakona, ali nijedan nije razmatran, niti je bilo pokušaja da se nepravilnosti otklone. Uprkos tome, svi nelegalni predlagači i kandidati ostali su u postupku, čime je glasanje unapred obesmišljeno. Učestvovanjem bismo dali legitimitet nelegalnim kandidatima i urušavanju REM-a kao nezavisnog tela koje treba da štititi javni interes. Odgovornost za dalji tok procesa snosi skupštinska većina koja je svesno suspendovala zakon i obesmislila principe na kojima i izbor Saveta REM-a i sam REM mora da funkcioniše“, rekla je za Radar Maja Stojanović iz Građanskih inicijativa.
Kada je Savet REM-a u pitanju, stvari su uveliko poznate i, nažalost, već jednom su se na sličan način odigrale u februaru ove godine. Uz ogromnu skepsu i opravdano nepoverenje spram celog procesa posle načina na koji je prethodni pokušaj da se do Saveta dođe okončan, među potencijalnim budućim članovima/icama i predlagačima našla su se brojna imena koja su svojim dosadašnjim radom, profesionalnim i stručnim rezultatima ulivala poverenje. Upravo to su imena koja su, ceneći svoj profesionalni i moralni kredibilitet, iz procesa istupili.
Odgovornost za dalji tok procesa snosi skupštinska većina koja je svesno suspendovala zakon i obesmislila principe na kojima i izbor Saveta REM-a i sam REM mora da funkcioniše
Maja Stojanović
Povlačenju je prethodilo čak 30 prigovora podnetih Odboru za kulturu i informisanje Narodne skupštine povodom nepravilnosti u proceduri. Nijedan od prigovora nije ni razmotren, ni zvanično adresiran. Na sednicama održanim 6, 9. i 11. juna 2025. godine, Odbor je, prema navodima predlagača, svesno zanemario Zakon o elektronskim medijima, prihvatajući nelegalne predlagače i kandidate, čime je proces izgubio legitimitet.
„Aktuelni konkurs za izbor članova Saveta REM-a i čitava procedura kompromitovani su do te mere da svako ko drži do profesionalnog integriteta ne može da učestvuje u njemu. Poslednja ‘kap u čaši’ bezakonja bio je odnos matičnog skupštinskog Odbora koji je odbio sve prigovore, uopšte ih ne razmatrajući. Pritom je i ranije potvrdio sve kandidature – uključujući i moju – bez obzira na navodne manjakvosti. Naglašavam da sam bila spremna za osporavanje moje kandidature, sa očekivanjem da se na sve kandidate i kandidatkinje primenjuje zakon na isti način. Bitno je da kažem da sam kandidaturu prihvatila u najboljoj nameri i veri da će nakon povlačenja prethodnog konkursa, ovaj biti u zakonskim okvirima“, kaže za Radar Jelka Jovanović, novinarka koja je bila kandidatkinja za Savet REM-a na predlog Poverenice za zaštitu rodne ravnopravnosti.
Poslednja ‘kap u čaši’ bezakonja bio je odnos matičnog skupštinskog Odbora koji je odbio sve prigovore, uopšte ih ne razmatrajući. Pritom je i ranije potvrdio sve kandidature – uključujući i moju – bez obzira na navodne manjakvosti
Jelka Jovanović
Za naš nedeljnik kaže da još ne može oceni hoće li biti nastavka ovog procesa nakon povlačenja legitimnih ovlašćenih predlagača i kanidata/kinja ili će se ići na njegovo ponavljanje, odnosno obaranje. Veruje da bi jedina ispravna odluka bila povlačenje konkursa, ali da ne veruje da će se to desiti bez nekog jačeg pritiska, ovog puta ne iznutra, nego i EU koja pomno prati proces.
„Ukoliko se nastavi sa ovim, izvesno manjkavim procesom, Srbija će dobiti verovatno najgori u istoriji loših Saveta REM-a. Ovaj će, za razliku od prethodnog, u tom slučaju imati svih devet članova koji će, nema sumnje, jednoglasno odlučivati pod sigurnom rukom portparolke Olivere Zekić„, zaključuje ona.
Uloge REM-a
REM, ključno telo zaduženo, između ostalog, za nadzor elektronskih medija, izdavanje dozvola za rad televizija i radio-stanica, kao i obezbeđivanje ravnopravne zastupljenosti strana tokom izbornih kampanja, godinama je predmet kritika zbog nedostatka nezavisnosti i neadekvatnog reagovanja na prekršaje emitera. REM je i deo brojnih izveštaja evropskih institucija i organizacija, u kojima se njegov rad dovodi u direktnu vezu sa izostankom napretka u slobodi izražavanja, zaštite građanskih prava na informisanost i obezbeđivanja medijskog pluralizma.
Bez stručnih i nepristrasnih članova Saveta, REM može samo ostati ono što je bio i do sada, uz mogućnost da se pojača njegova pasivnost i podložnost političkim uticajima – ukoliko medijski posredovana stvarnost najuticajnijih i najdostupnijih kanala u Srbiji bude morala dodatno da se upodobi interesima vlasti.
„Prvi izbor za Savet REM-a doživeo je kliničku smrt nakon javnog slušanja kandidata. Aktuelni proces izbora se suštinski raspao stepenicu pre – nismo dočekali čak ni usaglašavanje (ne)zakonitih predlagača o (ne)zakonitim kandidatima. Ako vlast bude insistirala na nastavku ovog nelegitimnog procesa, to će moći da uradi jedino uz pomoć veštačkog disanja iz Brisela. Bude li u takvim okolnostima izabran novi Savet REM-a, biće to mrtvorođenče, prazna ljuštura bez suštine i legitimiteta, čiji je nastanak motivisan isključivo otvaranjem trećeg klastera i obećanim novcem iz Plana rasta Evropske komisije za zapadni Balkan“, kaže za Radar Saša Mirković iz Asocijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM).
Ako vlast bude insistirala na nastavku nelegitimnog izbora, to će moći da uradi jedino uz pomoć veštačkog disanja iz Brisela. Bude li u takvim okolnostima izabran novi Savet REM-a, biće to prazna ljuštura bez suštine i legitimiteta čiji je nastanak motivisan isključivo otvaranjem trećeg klastera i obećanim novcem iz Plana rasta
Saša Mirković
Povlačenje kandidata i predlagača, po drugi put za 6 meseci,ukazuje ne samo na duboku krizu poverenja u institucije i procese koji bi trebalo da garantuju medijski pluralizam i slobodu izražavanja u Srbiji, već je i čin protesta motivisan željom da se ukaže na nepravilnosti, to jest da se ospori legitimitet procesa i zahteva transparentniji i zakonitiji izbor. Da li će, kao u februaru, ovo fatalno uticati na okončanje procesa? Teško je to očekivati, imajući u vidu raspršenu pažnju i energiju javnosti na različite problematične teme u društvu, ali i značaj formiranja novog Saveta REM-a za formalno ispunjavanje naših obaveza prema Evropskoj Uniji, povezanih i sa isporučivanjem finansijskih sredstava Srbiji za ovaj „uspešno“ obavljen zadatak.
Ukoliko se privede kraju započeta procedura i u Narodnoj skupštini izglasa neki novi Savet REM-a, najbolje što se može očekivati je nastavak simulacije reformskih procesa i zadržavanje REM-a u ulozi čuvara interesa režima, a ne interesa javnosti.
Asocijacija (prorežimskih) novinara Srbije – nastavak proizvodnje paralelnih stvarnosti
Paralelno sa procesom delegitimizacije izbora novog Saveta REM-a, pojavila se vest o osnivanju Asocijacije novinara Srbije (ANS), udruženju koje, sudeći po spisku inicijatora i istaknutih članova/ica, okuplja urednike i novinare poznate po nekritičkom izveštavanju, radu uglavnom neopterećenom profesionalnom etikom, istaknutom angažmanu na prorežimskim medijima i otvorenoj podršci predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. U svetlu nezapamćene društveno-političke krize u Srbiji i istaknute uloge instrumentalizovanih medija u njenom kontrolisanju, pokretanje ANS ukazuje na dodatni pokušaj konsolidacije medijskog prostora u korist vlasti.
Osnivanje ANS-a, prema dostupnim informacijama, okupilo je 135 provladinih novinara i urednika, pretežno iz tabloidnih štampanih i elektronskih medija. Spisak imena koja, za sada, stoje javno iza ANS-a, nespojiv je njenim „manifestom“ koji citira delove Kodeksa novinara Srbije – posebno imajući u vidu da ga je objavio tabloid koji je, prema podacima Saveta za štampu, u poslednjih 6 meseci prošle godine taj isti Kodeks prekršio više od 1300 puta. Struktura javno poznatih članova/ica Asocijacije usmerava i razmišljanja o ciljevima pokretanja ovakve organizacije. Za početak – legitimizacija provladinih medija, stvaranjem još jedne „profesionalne“ organizacije koja predstavlja novinare, čime se provladini mediji i njihovi akteri pozicioniraju kao legitimni učesnici u medijskom prostoru. Nije nezamislivo da upravo ANS postane „reprezentativno“ telo koje će vlast koristiti u dijalozima i procesima sa međunarodnim organizacijama, stvarajući tako utisak inkluzivnosti i objektivnosti, istovremeno marginalizujući brojna nezavisna udruženja poznata po kritičkim stavovima spram vlasti. Učešćem podobnih, vlasti bliskih organizacija poput ANS-a u procesima vezanim za medijske reforme pokazala bi se prividna posvećenost vlasti interesima i standardima „profesionalne“ medijske i novinarske zajednice, istovremeno amortizujući i potiskujući snažne i kontinuirane apele nezavisnih novinarskih udruženja za suštinsku reformu medijskog sektora. Ovo je posebno značajno u kontekstu pregovora s EU, gde Srbija mora pokazati napredak u Poglavlju 23 (Pravosuđe i osnovna prava), koje uključuje i slobodu izražavanja. ANS bi mogao poslužiti kao „fasada“ za dijalog, dok stvarne reforme izostaju. Ne manje važna je i dalja kontrola nad finansijskim resursima.
Nije nezamislivo da upravo ANS postane „reprezentativno“ telo koje će vlast koristiti u dijalozima i procesima sa međunarodnim organizacijama, stvarajući tako utisak inkluzivnosti i objektivnosti, istovremeno marginalizujući brojna nezavisna udruženja
ANS bi mogao postati još jedan kanal za usmeravanje javnih sredstava ka provladinim medijima kroz konkurse za projekte od javnog interesa. Godinama unazad, lokalni mediji bliski vlasti često dobijaju finansijsku podršku na netransparentnim konkursima, dok se nezavisni mediji suočavaju sa finansijskim pritiscima. Pokretanje ovakve asocijacije ukazuje i na želju za dalje jačanje paralelnog sistema koji će doprineti marginalizaciji nezavisnih novinara. ANS bi vrlo lako mogao postati i poželjan učesnik brojnih regulatornih regulatornih procesa, baš kakav je i izbor novog Saveta REM-a, ili komisija za dodelu medijskih fondova. Tako bi se neutralisao uticaj etabliranih udruženja koja se povlače iz saradnje s vlastima zbog fingiranja demokratskih procesa. Konačno, osnivanje Asocijacije dodatno pojačava pritisak na nezavisne novinare, suočene sa kampanjama vređanja, pretnjama, cenzurom i pravnim progonima. ANS može biti platforma za diskreditaciju kritičkih glasova, ali i za koordinisanu medijsku propagandu.
Kontrola medijskog tržišta i manipulacija realnošću
Ova dva događaja – masivno kršenje procedura tokom procesa izbora za Savet REM-a i osnivanje ANS-a – mogu imati zajednički cilj: učvršćivanje kontrole nad medijskim tržištem i dalju manipulaciju javnom percepcijom realnosti. Povlačenje nezavisnih kandidata osigurava da REM i u budućnosti ostane pod uticajem vlasti, čime se nastavlja izostanak nadzora nad provladinim medijima koji krše profesionalne standarde, poput širenja dezinformacija ili promovisanja govora mržnje. Sa druge strane, ANS pruža platformu za legitimizaciju provladinih novinara i urednika, omogućavajući im veći uticaj na medijski narativ i pristup resursima, uključujući javna sredstva namenjena medijima.
Ovakvi potezi direktno ugrožavaju ionako jedva postojeći medijski pluralizam i medijske slobode u Srbiji. Produžavanje kontrole REM-a omogućava vlastima da nesmetano nastave favorizovanje medija koji promovišu režimski narativ, dok osnivanje ANS-a dodatno učvršćuje mrežu lojalnih medijskih aktera koji mogu dominirati javnim diskursom. Sve zajedno, nastavlja se sa stvaranjem okruženja u kom se slika realnosti oblikuje kroz selektivno izveštavanje, marginalizaciju kritičkih glasova i finansijsku diskriminaciju nezavisnih medija.
Posledice po medijsko tržište i društvo
Oba ova događaja, možda malo zapostavljena u kovitlacu protestnih aktivnosti, mogu imati dalekosežne posledice. Medijsko tržište će postati još više polarizovano, a javnost će nastaviti da gubi pristup objektivnim informacijama iz više različitih izvora. Najdostupniji mediji, poput onih sa nacionalnim pokrivanjem ili prioritizovani od strane državnih kablovskih operatera, nastaviće da služe kao „proizvođači smisla“ koji promovišu režimski narativ, umesto da reflektuju stvarnost.
Tekst je prenet sa portala Radar.