Srđan Budimčić: U borbi protiv gladi, siromaštva i rasipanja hrane
Izvor: Nova ekonomija
Kako u praksi funkcioniše Banka hrane?
Banka hrane Vojvodine funkcioniše kao posrednik između donatora hrane i organizacija koje pomažu ljudima u potrebi. Hrana koja je višak ili koja se ne može prodati (zbog oštećenja pakovanja, blizine isteka roka trajanja ili estetskih nedostataka) prikuplja se od kompanija i drugih donatora, skladišti u našem centru, a potom se distribuira institucijama i udruženjima koji je dalje daju korisnicima.
Kako dolazite do informacija o tome kome je pomoć potrebna, sa kojim organizacijama sarađujete?
Informacije o potrebama dolaze putem saradnje sa preko 200 organizacija i institucija u Srbiji, uključujući Crveni krst, centre za socijalni rad, udruženja, neformalne grupe i mnoge druge. Takođe, usko sarađujemo sa lokalnim zajednicama koje nam pomažu u identifikovanju onih koji su u hitnoj potrebi.
Kako dolazite do hrane, ko su najveći snabdevači i koliko su kompanije, pojedinci otvoreni za saradnju?
Hranu dobijamo od velikih i malih kompanija koje doniraju višak hrane. Naši najveći snabdevači su kompanije Maxi, Coca-Cola, Nestlé, La Line Verde, Pionir, Nectar, Metro, Bambi i mnoge druge. Kompanije su uglavnom otvorene za saradnju, jer prepoznaju društvenu odgovornost i želju da pomognu zajednici. Pored toga, imamo podršku i od pojedinaca koji doniraju hranu ili novčana sredstva.
Koju teritoriju trenutno pokrivate i kakvi su vam planovi nadalje?
Trenutno pokrivamo celu teritoriju Vojvodine i značajan deo centralne Srbije, uključujući Beograd. Planiramo proširenje mreže i bolje povezivanje sa partnerima u svakom gradu, čime ćemo omogućiti širu distribuciju hrane na lokalnom nivou. Takođe, radimo na izgradnji novog skladišta u saradnji sa projektima koji podržavaju naše aktivnosti.
Kada ste došli na ideju da pokrenete organizaciju koja funkcioniše kao banka hrane? Šta vas je inspirisalo?
Ideja o pokretanju Banke hrane Vojvodine rodila se iz uočenog problema bacanja hrane dok je veliki broj ljudi živeo u siromaštvu. Inspirisali su nas primeri uspešnih organizacija iz inostranstva, ali i lično iskustvo rada u humanitarnim projektima. Želeli smo da stvorimo održiv sistem koji bi omogućio smanjenje bacanja hrane i distribuciju onima kojima je najpotrebnija.
Koliko se hrane i dalje baca u Srbiji, imate li te podatke?
Procene govore da se u Srbiji godišnje baci oko 250.000 tona hrane, dok veliki broj ljudi pati od gladi ili živi na ivici siromaštva. Ova količina uključuje hranu koja je još uvek upotrebljiva, ali iz različitih razloga (rok trajanja, oštećenje pakovanja) ne dolazi do krajnjih korisnika. Naša organizacija nastoji da značajan deo ove hrane spasi i redistribuira onima kojima je najpotrebnija.
Na koji način bi država mogla da doprinese većem odzivu kompanija da doniraju hranu siromašnima i manjem bacanju hrane u Srbiji?
Država može da igra ključnu ulogu u smanjenju bacanja hrane kroz donacije, tako što bi omogućila poreske olakšice ili oslobađanje od PDV-a za doniranu hranu. To bi podstaklo kompanije da se više uključe u društveno odgovorne aktivnosti.
Procene govore da se u Srbiji godišnje baci oko 250.000 tona hrane, dok veliki broj ljudi pati od gladi ili živi na ivici siromaštva
Postoje li primeri dobre prakse iz drugih zemalja kako to može da funkcioniše?
Primeri dobre prakse dolaze iz zemalja poput Francuske, koja je uvela zakon prema kojem je bacanje hrane zabranjeno u velikim supermarketima, te obavezala trgovce da doniraju višak hrane.
Jedan ste od ovogodišnjih dobitnika nagrade EU „Oni su heroji“. Koji je značaj te nagrade za vaš dalji rad?
Ova nagrada je veliko priznanje za rad Banke hrane Vojvodine i podstrek za dalji rad. To nam daje dodatnu vidljivost i olakšava pristup novim partnerstvima i donatorima. Nagrada takođe predstavlja simbol naše predanosti i napora da se borimo protiv siromaštva i nejednakosti u društvu.
Koliko se u Srbiji generalno ceni i pridaje značaj humanitarnom radu i filantropiji?
Iako postoji značajna solidarnost među građanima i sve veća pažnja posvećena humanitarnom radu, još uvek je potrebno povećati svest o njegovoj važnosti. Filantropija u Srbiji nije u potpunosti integrisana u društvenu strukturu, ali postoji rastući trend prepoznavanja značaja pomaganja ranjivim grupama. Sa većim institucionalnim podsticajima i edukacijom, može se postići još veći nivo angažovanja.
Šta je najlepši, a šta najteži deo filantropskog rada?
Najlepši deo je videti konkretne promene u životima naših sugrađana kojima pomažemo – bilo da je to obrok, higijenska potrepština, donacija ili mogućnost za bolji život. Najteži deo je suočavanje sa svakodnevnim izazovima i potrebom za većim resursima. Ponekad se osećamo bespomoćno jer ne možemo da odgovorimo na sve potrebe, iako se trudimo da pružimo pomoć svima kojima je potrebna. Ovim putem pozivam sve ljude dobre volje i velikog srca da nam se pridruže u našim svakodnevnim akcijama pakovanja, distribucije i svih ostalih procesa koji su uključeni u lanac Banke hrane Vojvodine. Mogu s nama da kontaktiraju preko društvenih mreža ili imejla.
Osnovali ste i socijalno preduzeće. Čime se bavi i koji su ciljevi?
Na papiru imamo socijalno preduzeće koje se bavi proizvodnjom papirne galanterije, kao što su toalet-papir, ubrusi i slični proizvodi. Trenutno pokušavamo da obezbedimo sredstva za kupovinu potrebnih mašina. Takođe, imamo projekat za izgradnju prvog magacinsko-distributivnog centra, koji će biti lociran u Irigu. Nažalost, suočavamo se sa velikim problemima i nerazumevanjem od strane lokalne samouprave. Iako imamo sredstva za izgradnju objekta, nemamo finansijska sredstva za plaćanje zemljišta. Kontaktirali smo s lokalnom samoupravom tražeći podršku, ali nismo naišli na pozitivno mišljenje. Lokalna samouprava Iriga nema sluha za našu inicijativu. Uprkos tome, nastavljamo da tražimo rešenje i nadamo se da ćemo uskoro uspeti da realizujemo ovaj važan projekat za sve naše sugrađane u potrebi.
Tekst je prenet iz Nova ekonomija.