Zašto DF koncept državljanstva ne konta

Piše: Muharem Bazdulj

Postjugoslovenski sistem spojenih posuda ukazao se ponovo kroz novi porast oboljelih od Covid-19. Intenzitet porasta nije jednak u svim postjugoslovenskim zemljama, ali svuda jeste značajan. Iako sve ove zemlje nisu olabavljivale restrikcije u isto vrijeme, istim tempom i na isti način, opet, eto, nijedna nije izbjegla novi talas većeg broja zaraženih. Čini se da je posvuda došlo do svojevrsnog opuštanja što zbog nade da će virus na toplom vremenu “oslabiti”, što zbog prirodne ljudske želje za druženjem i normalnim životom. Bilo kako bilo, valja živjeti sa koronom, jer je sada već očito da će proći dosta vremena dok se ne pojavi vakcina spremna za široku upotrebu, a virus je već pokazao da mu je prilično svejedno koje je godišnje doba, kao i koja je temperatura zraka.

Između čekića i nakovnja

I dok pojedini autori već pišu da će 2020. godina biti prelomna za čovječanstvo kao nijedna druga u posljednje (najmanje) tri decenije, svaka država pokušava da se snađe kako zna i umije. Sloboda kretanja i putovanja je maksimalno relativizovana. Američki pasoš, koji je do prije koji mjesec spadao među najpoželjnije na svijetu, sada odjednom u praksi postaje otežavajuća okolnost za ulazak u gomilu zemalja. Pošto su Sjedinjene Američke Države zemlja s najvećim brojem inficiranih, matematički je utemeljen oprez da se ljudima iz SAD-a dozvoli ulaz u ovu ili onu državu pošto je mogućnost da su zaraženi statistički veća nego u slučaju većine drugih zemalja. Evropska unija donijela je odluku o tome državljanima kojih zemalja dopušta ulaz u šengenski prostor, ali opet svaka pojedina zemlja taj spisak posmatra samo kao preporuku s kojom se slaže ili ne slaže, pa već postoje razlike između određenih zemalja iako je u praksi nejasno, pošto unutrašnjih graničnih kontrola nema, kako će recimo Njemačka da spriječi ulazak nekog stranca iz njoj rizične zemlje, ako taj, recimo, sleti na aerodrom u Amsterdamu (jer mu ulazak u Holandiju nije zabranjen), pa tamo sjedne na autobus ili voz i zapuca za Njemačku.

Naročito su se zemlje koje ekonomski jako zavise od turizma našle između čekića i nakovnja. Ulazak stranaca naročito iz nekih zemalja povećava rizik od zaraze, ali opet najveći broj stranaca nema koronu, a dolaze da troše novac. Tako i Hrvatska svako malo mijenja odluke ko može, a ko ne može u Hrvatsku. Te odluke tangiraju i Bosnu i Hercegovinu, pa je na jednu od njih reagovala i politička stranka ovdašnja po imenu Demokratska fronta. Njihovo saopštenje na tu temu zaista valja citirati u cijelosti: “Demokratska fronta poziva Vladu Republike Hrvatske da povuče restriktivne mjere koje se tiču ulaska građana Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. Smatramo da je selektivni pristup Vlade Republike Hrvatske po kojem se ulazak u Republiku Hrvatsku omogućava samo građanima BiH koji posjeduju putovnicu, sa stanovišta mjera sprečavanja širenja pandemije, više štetan po odnose između dvije države nego što je koristan samoj Republici Hrvatskoj u borbi protiv pandemije. Brojni građani Bosne i Hercegovine, a među njima i Hrvati koji ne posjeduju putovnicu, osjećaju se duboko uvrijeđenima zbog ovakve odluke. Stoga apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da u duhu dobrosusjedskih odnosa na koje se Vlada Republike Hrvatske često poziva, preispita i povuče pomenutu odluku. Ukoliko ovakva odluka ostane na snazi, sigurno je da u budućnosti Hrvatska neće biti prvi izbor građana Bosne i Hercegovine koji obično ljetuju na Jadranu i svoj novac ostavljaju u Hrvatskoj.”

Čovjek koje nije upućen u lokalni kolokvijalni vokabular ovo saopštenje uopšte ne bi mogao da razumije. Nerazumljiv bi bio i prevod saopštenja na engleski. Pazite ovu frazu gdje kaže da Hrvatska dopušta ulaz “samo građanima BiH koji posjeduju putovnicu”. Po ovome izgleda da saopštenje kasni punih sedam godina. Naime, još od prvog jula 2013. godine i ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, građani BiH mogu ući u Hrvatsku samo sa putovnicom, odnosno putnom ispravom, odnosno pasošem; dotad je bilo moguće i sa ličnom kartom, a otad to više nije moguće. Malo kasnije se pominju i “Hrvati koji ne posjeduju putovnicu” i tu se možda ponekom pali lampica. Za pisce saopštenja DF-a riječ “putovnica” označava samo hrvatski pasoš, po njima izgleda ne postoji bosanska, litvanska, australijska ili peruanska putovnica. Ne znam da li su nekad putovali u Hrvatsku, je li im nekad graničar rekao: “Molim vas, putovnice na pregled”, a da su oni rekli: “Nemamo mi to, mi nismo hrvatski državljani.” I tu zapravo dolazimo do merituma. Ne diskriminiše Hrvatska građane BiH koji nemaju hrvatsko državljanstvo, ona samo (kao i svaka druga zemlja) pozitivno diskriminiše svoje državljane.

Privilegija državljanstva

Nijedna država ne sprečava svoje državljane da ulaze na njenu teritoriju. To je jedna od privilegija bivanja državljaninom neke zemlje. Mogla bi Demokratska fronta i da se žali britanskoj ambasadi što diskriminiše građane BiH pa oni koji imaju (hrvatsku) putovnicu mogu u London komotno k’o u Kiseljak, a oni koji nemaju moraju da se pate sa bizarnim, skupim, ponižavajućim i dugotrajnim postupkom vađenja vize. Iz pojedinih hrvatskih medija povremeno se mogu čuti zaista neukusne primjedbe na račun predsjednika DF-a, ali to zaista nije razlog da se blamiraju ovakvim saopštenjima čija je jedina svrha, čini se, da poneka baraba nakon što ga pročita, pomisli “E jest im ga opet naš Željko šukn’o”.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.