Trump i tri televizije

19. November 2020.
Amerika i svijet se polako pripremaju za novu epohu koja će započeti izlaskom Donalda Trumpa iz Bijele kuće i useljavanjem Josepha Bidena, a neke od kontroverzi vezanih za Trumpa i njegov mandat još dugo će biti predmet rasprava
Donald Trump
Foto: AP Photo/Evan Vucci/Beta

Piše: Muharem Bazdulj

Najveći dio svijeta odavno je čestitao Josephu Bidenu na pobjedi na američkim predsjedničkim izborima. Neizvjesnost je danima trajala, a iz vremena tokom kojeg je još uvijek postojala kakva-takva neizvjesnost potiče kontroverza o kojoj se mnogo raspravljalo i o kojoj će se, nema sumnje, i dalje raspravljati. Podsjetimo, šestog novembra je Trump na konferenciji za medije rekao da ukoliko bi se prebrojali legalni glasovi, on bi sigurno pobijedio na izborima, te da bi bio prevaren ukoliko bi se izbrojali ilegalni glasovi, kao i oni koji su kasno pristigli. Dodao je i da su u izborni proces umiješani veliki mediji i velike kompanije koje su povezane sa protivničkom, Demokratskom strankom. “Moramo ovdje prekinuti, jer je predsjednik dao brojne lažne izjave, uključujući mišljenje da je bilo prevara kod glasanja”, rekao je voditelj NBC Nightly Newsa Lester Holt i dodao da “nema dokaza o tome”. NBC nije bio jedina nacionalna televizija koja je prekinula Trumpovo obraćanje, jer su joj se u tome pridružili i ABC i CBS, mada je NBC prednjačio pošto su okončali prenos već u 35. sekundi. CNN i Fox News su nastavili s prenosom, mada je u programu CNN-a paralelno sa predsjednikovim govorom išao natpis da nema dokaza za njegove tvrdnje.

Nije kraj trampizma

Cijela stvar je sama po sebi neobična te je odmah privukla veliku pažnju. Naime, primarni posao medija je izvještavanje. U izuzetno važnim trenucima konferenciju za medije drži aktuelni američki predsjednik i kandidat za istu poziciju u naredne četiri godine koji tada još uvijek nije izgubio šansu za pobjedu. Njegov nastup je definitivno nekonvencionalan, ali to nije nešto što je za njega neobično. Njegove tvrdnje nisu u skladu sa zvaničnim informacijama, ali ni to nije nešto što se nije i ranije dešavalo. Nije ovo treća decenija dvadesetog vijeka da bude moguće da Orson Welles čita “Rat svjetova” na radiju, a da ljudi masovno misle da to nije književnost, nego da se radi o vijestima. Ljudi imaju gomilu alternativnih izvora informacija i teško da bi ljudi bespogovorno povjerovali Trumpu samo zato što njegova konferencija za medije ne bi bila prekinuta. Uostalom, televizija CNN nije definitivno na glasu kao apsolutno nezavisna u kontekstu američkih međustranačkih podjela, ali je u ovom slučaju postupila mnogo profesionalnije. Nije potcijenila svoje glasače misleći da će i pored sugestije biti preparirani zombiji koji vjeruju u sve što im se kaže.

Sve je to i signal svijesti da Trumpov izlazak iz Bijele kuće ne predstavlja i kraj trampizma. Masha Gessen ovih dana u New Yorkeru piše ovako: “Kako se može zacijeliti duša zemlje poslije ovakve traume? Svakako nismo prvo društvo koje je stiglo do tog pitanja. U poređenju sa drugim vremenima i drugim prostorima, naša trauma iz posljednje četiri godine djeluje beznačajno. Period koji smo proveli sa surovim, glupavim liderom trajao je blaženo kratko. Druge zemlje su bile prinuđene da se oporavljaju od tiranije i totalitarizma, od gulaga, prisilnih nestanaka i genocida – pa i Sjedinjene Države imaju sopstveno neriješeno nasljeđe ropstva i kolonizacije koje daleko prevazilazi posljedice trampizma. No, naša aktuelna tranzicija svakako nije obična primopredaja vlasti: u poništavanju Trumpovog autokratskog pokušaja birači su izabrali između dvije fundamentalno različite političke budućnosti. Opšte lekcije zemalja koje su prošle kroz tranziciju važe i za nas. U načelu, takva društva su morala da biraju između dva puta: puta suočavanja i puta zaborava”. Ova dijagnoza je sugestivna i nije pogrešna, naročito ako se unutar onoga što se naziva trampizam uvrste i razlozi koji su do Trumpove pobjede prije četiri godine doveli. A kulturne, akademske, medijske i druge elite koje se zgražavaju nad Trumpom, pa izvan principijelne ravni podržavaju sve što je protiv Trumpa trebale bi da se zabrinu zbog mogućnosti da im se sve to vrati kao bumerang. Jer ne bi bilo prvi put.

Digitalni optimizam

Oni s malo boljim pamćenjem sjetiće se faze digitalnog optimizma iz vremena kad se Obama nije odvajao od svog Blackberryja. Ideja je bila da politički i tehnološki progres idu ruku pod ruku. Mnogi su, i u Sjedinjenim Američkim Državama i u ostatku svijeta, mislili da internet kao takav i digitalni mediji mogu samo biti korisni isključivo lijevo-liberalnom političkom bloku. Onda se, međutim, pojavio Donald Trump, koji je Web 2.0, Twitter i društvene mreže počeo da koristi efikasnije nego iko drugi u političkom spektru. Na sličan način presedan oko zloupotrebe mainstream medija protiv jednog kandidata može u dogledno vrijeme biti iskorišten protiv kandidata koji dolazi iz suprotne političke konstelacije. Ono što je Fintan O’Toole zapisao ovih dana u kontekstu rezultata američkih predsjedničkih izbora (“To je ironija: Trump, najčišći primjer političkog oportunista, vođen isključivo vlastitim instinktima i interesima, utvrdio je antidemokratsku kulturu koja će, ukoliko ju se ne iskorijeni, dugoročno nadvladati. (…) Kao pobožni katolik, Joe Biden vjeruje u život poslije života. Ali sada se mora suočiti s posmrtnošću koja nije od onoga, nego od ovoga svijeta – dugotrajnim nasljeđem Donalda Trumpa”) moglo bi imati trajniju relevantnost nego što na prvi pogled izgleda.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.

Share