Sinan Gudžević – Druga doza

Piše: Sinan Gudžević (Maksimir i Mirogoj)

Kompjuter je izumljen da bi čovjeku bilo lakše. Ispalo je kako kome i kako koga kompjuter zapadne. Po pitanju cijepljenja, za slučaj kakav sam ja, ispada da je s kompjuterom teže nego bez kompjutera. A slučaj nisam ni izdvojen ni usamljen.

Dakle, došlo vrijeme da primim drugu dozu. Sedam mjeseci nakon što sam prebolio ono što izaziva virus po imenu corona, primio sam prvu injekciju. Po kompjuterima i beskonačnom svijetu www, najprije se činilo da je ta jedna injekcija dovoljna, te da se mogu smatrati zaštićenim. Ali se ubrzo proširilo da nema garancije, nego da se i preboljelima pa cijepljenima preporučuje docjepljivanje. I tako, krenem da se prijavim za drugu injekciju, šest mjeseci nakon prve. Krenem, naravno, da se prijavim preko kompjutera. Dakako, na https://cijepi se.zdravlje.hr. Tu na ponuđenom obrscu upišem ono što se traži, datum rođenja, OIB, pa pritisnem kvadratić da nisam robot, pa onda na enter, kadli mi se, crvenim slovima, pojavi ovakva rečenica: “Ne možete se prijaviti na cijepljenje”. Sve ponovim, umjesto OIB-a upišem MBO, pa pritiskom na kvadratić “Nisam robot” ujedno potvrdim da sam pročitao/la sve informacije i preporuke na onamo onim internetskim stranicama, opet enter, i opet ista rečenica, crvenim slovima. Sutradan, prekosutradan, opet taraba, nema prijave za mene. Onda odlučim da se prijavim usmeno. Jer na rečenim internetskim stranicama stoji: “Za one koji se iz različitih razloga ne mogu sami prijaviti preko internetske stranice, prijavu na internetskoj stranici umjesto njih će ispuniti operateri u pozivnom centru: 0800 0011”. Hajde, nije ti uspjelo napismeno, možda uspije usmeno. Da mi jedan od operatera (a plahe li riječi operater, no šuti, mogao te zapasti i agent) ispuni prijavu. Elem, javi se jedan, i ja tome kažem sve što traži. On tamo upisuje, čujem hmhmhm, pa slijedi kraća pauza za refleksiju, pa priznanje da ga “sustav ne pušta” da me prijavi. Hajde što ne pušta mene s moga kompjutera, ali bih rado znao što ne pušta Vas za mene, Vi ste ovlašteni šalter, vašem su računalu valjda ti putevi i ti kanali otvoreni, nije Vaš kompjuter moj, pa da mu nisu otvoreni? Gospodine, najbolje vam je da se javite svom obiteljskom liječniku, on će to srediti u roku keks. Pa ja sam htio da se prijavim, koristeći blagodati tehnološkog napretka, kod moje doktorice je gužva, a kako će me ona prijaviti, kad ne možete Vi, kojima je to posao? Vaš liječnik će Vas prijaviti, znate, oni imaju poseban pristup, to oni rade bez problema. Čekajte, nisam baš zadovoljan Vašim odgovorom, a nisam ni uvjeren u tvrdnju da će me moja doktorica lakše prijaviti nego Vi koji, oprostite mi, samo to radite, no hajde, hvala Vam, i ovo će dogodine biti lani.

Preko aplikacije mobilni.portal.zdravlje.hr napišem svojoj doktorici molbu da me prijavi za cijepljenje. Aplikacije su smišljene da olakšaju stvari, kod njih se kompjuter pokazao dobar. Za sat vremena zove me medicinska sestra moje doktorice. Kaže da je “sustav ne pušta”. A zašto ni Vas ne pušta? Kaže mi da je to zato što je prva doza koju sam primio bila proizvođača AstraZeneca, a sustav pušta prijave za cjepiva drugih proizvođača a za AstraZenecu ne pušta. Tu se ja ne složim s njom: kažem joj da u formularu koji mi se ponudi za prijavu ne stoji nikakva ponuda vakcine, niti se ova igdje spominje, formular sa imenom cjepiva mi se i ne pojavljuje, ne znam ni ima li izbora cjepiva, odbacuje me odmah, čim potvrdim da nisam robot. Crvenim slovima. Ljubazna i preopterećena sestra kaže da je to tako sa svima onima koji su primili prvu dozu britanskog cjepiva AstraZeneca. Oprostite mi, ali kako taj kompjuter tamo koji ne prima moju prijavu zna da sam ja primio vakcinu AstraZeneca? Zna, po Vašem OIB-u, kaže sestra. Dobro, ako zna, što mi ne kaže da sam neželjen, nekvalificiran? A zašto bih bio neželjen ili diskvalificiran? To bi morao sistem kazati. Bi, kaže sestra, ali to rade ovi u HZJZ, a mi nemamo vremena da im ukazujemo na propuste. Onda je propust velik, kažem joj, jer je ovakvih astrazenekaša mnogo, jer smo u proljeće listom cijepljeni AstraZenecom. Tako je, kaže mi i doda da je najbolje da odem na Velesajam ili u jedan od punktova za cijepljenje, tamo će me odmah cijepiti, bez gubljenja vremena. Odšutim na ovu prognostiku, a sebi u sebi sažmem: hm, otići na Velesajam, stati u red, čekati, doći na red, primiti injekciju, pa se vratiti, to je, dakle, vremenski jeftinije nego pješačiti po nepoznatim predjelima weba.

Tako, potkraj novembra, prolazim kraj punkta za cijepljenje u Runjaninovoj ulici u Zagrebu. Vidim, nema gužve. Može li se kod vas cijepiti, pitam djevojku na ulazu. Može, kad god hoćete, i nedjeljom. To je bila subota. Danas neću, imam subotom nogomet na Savici, doći ću sutra.

Sutradana, ondje svaga petnaestak ljudi, brzo dođem na red. Uđem, jedna od sestara me pita koje cjepivo želim. Kažem, koje god mi date. Imamo Modernu i Pfizera. Svejedno mi je. Sjednem na stolicu, lijevu nadlakticu oslobodio za injekciju. Tu se pojavi doktor, pozdravi me, pa sjedne da me upiše u kompjuter. Od kompjutera se okrene k meni.

– Kad ste se cijepili?

– Devetog aprila, piše li Vam to tamo u kompjuteru?

– Da, stoji tako, ali imamo problem. Vi ste cijepljeni AstraZenecom?

– Jesam, i što bi to bio problem?

– Zato što mi ovdje nemamo to cjepivo. Imamo Modernu i Pfizera.

– Pa dajte mi jedno od toga što imate.

– Ne mogu, neće proći kroz sustav!

– A što ne bi prošlo?

– Zato što druga doza mora biti cjepivo istog proizvođača od kojega je bila i prva doza.

– Otkud sad to? Znam ljude odavde preko Slovenije pa do Italije i Njemačke koji su prvu dozu primili istu kao ja, a drugu su dobili Pfizer ili Modernu, znam jednoga koji je dobio Johnson&Johnson.

– Gospodine, nemojte me pitati otkud, zašto i kako. Znam da se može dati prva doza AstraZenece, a druga neka druga, ali to naš sustav ne predviđa. Ima takvih mnogo, dolaze i ovdje. A ja ovdje dajem Modernu ili Pfizera.

– Pa dajte i meni Modernu ili Pfizera.

– Znate što, nije meni problem Vas piknuti. Ali je problem što Vam ne mogu izdati potvrdu.

– Kako ne možete? Evo iz toga kompjutera pustite na štampač potvrdu da ste me cijepili, valjda zato služi taj kompjuter i pored njega taj štampač.

– Služi, ali Vas sustav neće primiti. Kažem Vam, nikakav problem nije da Vas piknem.

– Pa piknite me, meni nije primarna potvrda, meni je primarna stvar zaštita.

– A tko će Vam vjerovati da ste cijepljeni, ako nemate potvrdu.

– Pa izdajte mi je.

– Na mogu.

– Kako ne možete? Napišite ovako: potvrđujem da je taj i taj, rođen tad i tad, OIB i MBO taj i taj, cijepljen tom i tom vakcinom, danas u nedjelju, 28. novembra 2021. Odštampate i potpišete.

– To tak ne bu išlo. Nego odite na Velesajam, oni imaju AstraZenece koliko god hoćete, ovdje gubite vrijeme i sebi i meni.

– A da Vas pitam doktore: zašto Vi ne prijavite ovaj problem tamo u HZJZ ili Zavodu Štampar? Kažete da ima mnogo ovakvih kao ja, koji se ne mogu prijaviti online, jer ih sustav ne pripušta. Zašto ne tražite da se to u sustavu promijeni, pa da se možem prijaviti online? Vi ste dio toga sistema, red je da ukazujete i na sistemove nedostatke i propuste.

– Kako to mislite da ja prijavljujem sustavu propuste i nedostatke?

– Pa tako kako ste čuli. Čemu služe kompjuteri i štampači? Da bi olakšali ili otežali posao, to jest život?

– Nisam ja za to odgovoran. Obratite se na Epidemiološki zavod, HZJZ, ja ovdje imam previše posla.

– Pa olakšajte ga tako što ćete prijaviti da im to ne valja. To spada u profesionalnu inicijativu za unapređenjem, doktore.

– Molim Vas, obucite se, čeka nas dosta posla.

Cijepio sam se tri dana kasnije, zahvaljujući dobroti jednoga doktora epidemiologa. A Dalma Sajko, zaposlenica u zavodu Andrija Štampar (ne poznajem je, zahvaljujem joj preko novina!) unijela me je u sistem, i u roku keks mi poslala elektronsku potvrdu. Ona kompjuterom olakšava, mnogi drugi otežavaju posao. Pet dana po injekciji igrao sam lopte na Savici. Na mome mjestu bi onaj mačak iz dječje pjesmice sad kazao: sa moje tačke gledišta, nije mi ništa.

Tekst je prenet sa portala Novosti.