Prokletstvo manjina na Balkanu

6. September 2020.
Kada govorimo o ljudima koji su glasali za srpski nacionalizam na Amfilohijev pogon, njihovi motivi su vrlo jasni i uvijek isti. Što nas opet dovodi do onog dijela građana o kojima je u tekstu riječ
dragan markovina
Fotografija preuzeta sa portala Oslobođenje

Piše: Dragan Markovina

Sve ovo što se posljednjih dana događa oko Crne Gore, ne samo da gledamo u postjugoslavenskim državama već skoro trideset godina nego, nažalost, ne postoji čak ni naznaka da bismo u budućnosti mogli gledati nešto drugo kad je u pitanju raspodjela političke moći. Ovdje se čak ne radi o tome jesu li u pravu oni koji rezultate izbora gledaju kao jednoznačno dobre, apsolutno loše, ili su pak u pravu oni koji inzistiraju na nijansiranom pristupu. Pravo pitanje koje je usko vezano uz monotono ponavljanje istoga je pitanje prokletstva manjina na Balkanu. I to ne samo onih nacionalnih koje su se u svim postjugoslavenskim zemljama našle u podređenom položaju nego i ideoloških manjina.

Konkretno, riječ je o manjini onih, kojoj i sam pripadam, koji misle da su nacionalizam i klerikalizam ključni problem Balkana, iz kojeg proizlaze svi drugi, vezani uz korupciju, otimanje društvene imovine, privatizaciju države i sl. Posve je, naravno, prirodno da uvjereni nacionalisti ne misle tako, ali oni nisu tema ovog teksta, bez obzira na to koliku masovnost imaju. Tema teksta su pristojni građanski liberali, umjereni patrioti i autentični ljevičari koji svijet gledaju isključivo kroz ekonomske odnose. Točka u kojoj se najveći dio tog svijeta na izborima u svim postjugoslavenskim zemljama, pa i na upravo održanim izborima u Crnoj Gori, našao na istoj strani s razočaranim nacionalistima bila je ona u kojoj su se pobunili protiv korupcije i pljačke. Pa tako niti Tuđmanov HDZ, niti Miloševićev SPS nisu pali s vlasti zbog toga što je njihova ratna i poratna nacionalistička politika postala nepodnošljiva građanima, nego zato jer su ih smatrali onima koji su opljačkali državu. Pojednostavljeno govoreći, nacionalizam ovdje nikad nije bio problem ogromnoj većini ljudi, dok ga je manjina smatrala problemom, ali usputnim, a tek je neznatna manjina onih proglašenih nacionalnim izdajnicima koji su inzistirali na suočavanju s prošlošću tražila istinski idejni raskid s devedesetima. Iskreno govoreći, nikada neću razumjeti zbog čega su korumpiranost i sklonost lopovluku moralno, društveno i politički nepodnošljivije od primitivne nacionalističke isključivosti koja je, k tome, rezultirala svim onim užasima kojima smo svjedočili devedesetih godina, ali to očito za većinu ovdašnjih građana jeste tako. Što nas dovodi do aktualne postizborne situacije u Crnoj Gori, koja je momentalno postala zapaljiva i puna prijetnji prema, u prvom redu, bošnjačkoj manjini, a za koje se posve tragikomično i neuvjerljivo čak optužuje pripadnike dosadašnje vlasti, kao da bi bilo van pameti očekivati da oni koji nisu u ničemu odstupili od devedesetih do danas, jednostavno slobodno manifestiraju ono što misle.

Stoga, kada govorimo o ljudima koji su glasali za srpski nacionalizam na Amfilohijev pogon, njihovi motivi su vrlo jasni i uvijek isti. Što nas opet dovodi do onog dijela građana o kojima je u tekstu riječ, a koji ne dijele ništa zajedničko s ovima, ali ih ipak žele dovesti na vlast. Posve je, naravno, razumljivo da je nepodnošljivo imati jednu partiju i jednog čovjeka na vlasti trideset godina, jednako kao što je posve sigurno da je ta vlast nakon toliko vremena ogrezla u svim vrstama korupcije i da je de facto privatizirala državu. Da postoji neki široki front ljudi tog profila koji žele modernu, ali pošteniju vlast i koji je, npr. dobio značajan broj glasova, ali mu za skidanje korumpirane vlasti treba i nekoliko mandata amfilohijevaca, koji bi u toj novoj vlasti činili manjinu, pakt s njima bi se još i mogao razumjeti, jer drukčije ne ide. No, u situaciji u kojoj je ishod posve suprotan, da amfilohijevci trebaju nekoliko mandata pristojnih ljudi koji bi im omogućili vlast u kojoj će iznova vratiti na poziciju moći kompletan narativ iz devedesetih, odluka da im to omoguće je samoubilačka i momentalno će se odraziti na atmosferu u društvu i odnos prema manjinama, čak i kad bismo bili dovoljno idealistični da povjerujemo kako će takva vlast nastaviti u istom vanjskopolitičkom smjeru.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.

Click