Povratak mostarskih kiša

Piše: Dragan Markovina

Da vjerujem u onostrano, činjenicu da su se istog časa kad su listići s upravo održanih izbora u Mostaru krenuli na ponovno prebrojavanje ka Sarajevu, na Mostar spustile uporne i duge mostarske kiše, i to nakon što je danima nebo bilo potpuno plavo, a grad okupan suncem, tumačio bih kao poruku. Mala digresija, prije nego se vratim na temu, odgovorno tvrdim da je Pero Zubac, u snažnoj konkurenciji ovdašnjih mitomana, bio najveći kad je uspio podići literarni i emocionalni spomenik tim kišama koje satiru svakog Mostarca, od kada krenu, pa dok ne stanu.

Šta nikako ne treba

Dakle, rezultat izbora i njegovo tumačenje. S obzirom na to da sam već u više navrata, jednako u izbornoj večeri na N1, pa dan poslije na O kanalu i u tekstu za Peščanik, pa potom u razgovoru za portal Radio Sarajevo, rekao praktično sve što sam imao, ovdje ću ponoviti samo očito i najkraće. Ljudi su, dakle, masovno podržali aktualnu vlast, odnosno HDZ i koaliciju okupljenu oko SDA, što zapravo znači da ne žele nikakve promjene. Također, broj birača koji su glasali za građanske, komunalne te lijevo-liberalne opcije je tek oko 15%, što jeste znatno bolje od samog rezultata SDP-a na posljednjim izborima, ali je zapravo poražavajuće za grad koji su nacionalizmi uništili. Ono što pak komunalna lista Prava na grad nije uspjela, uspjela je srpska koalicija pod nazivom Ostajte ovdje, što čitavoj priči o nekoj dugoročnoj budućnosti Mostara daje ipak svjetlije tonove. Naime, koliko god bila minimalna, postoji mogućnost da Mostar u nekom srednjoročnom periodu iznova postane središte čitave Hercegovine, neovisno o entitetima, podjelama i sličnim stvarima koje su tu upravo da bi takvo nešto onemogućile. No, da bi se ta mogućnost i ostvarila, bitno je kakvi će se politički, društveni i ljudski odnosi graditi u Mostaru od danas. Čime dolazimo do ključnog pitanja teksta, a to je tko će formirati novu vlast u Mostaru.

Ono što gradu nikako ne treba je bilo kakva antagonizacija na nacionalnoj osnovi ili između jedne i druge strane u geografskom smislu. S druge strane, ono što mu nužno treba je to da se gradska vlast konačno počne baviti konkretnim komunalnim, urbanističkim, prometnim i kulturnim pitanjima, umjesto visokom politikom. Oko tih pitanja jednostavno niti može, niti je logično da se grad dijeli. Jedino što u vezi s ovim stvarima može podijeliti političke opcije jeste to rade li u korist javnog ili privatnog interesa. U formiranju vlasti imamo stoga tri opcije, pri čemu je HDZ, bez obzira na to što je uvjerljivi relativni pobjednik izbora, u najlošijoj poziciji. Formiranje vlasti ovisit će u prvom redu o tome što će odlučiti SDA i BH blok, s tim što je na BH bloku veći teret budući da o njima puno više ovisi. Prva opcija, za koju uopće ne dovodim u pitanje da je očajna, ali su je građani masovno podržali, jeste nastavak koalicije HDZ-a i SDA. Ona je ujedno i najizglednija. No, tu postoji problem u tome što HDZ tu koaliciju javno predlaže, a SDA odbija i zove BH blok u koaliciju. Ovdje moram napomenuti sljedeće. Od prvog dana sam smatrao da je HDZ apsolutno štetočinska organizacija na svim poljima, koja me uporno učvršćuje u tom inicijalnom odnosu prema njoj, no ideja da bi se vlast u Mostaru mogla formirati bez njega, duboko je problematična. Tim prije jer je HRS koji je postigao solidan rezultat na poziciji da neće biti dio nikakve vlasti. Ovo navodim jer bi se time, realno govoreći, jedna strana posve isključila, potom jer bi to iznova probudilo antagonizme i tenzije među ljudima, a na koncu i zbog toga što bi ta vlast bila potpuno nefunkcionalna jer ne bi mogla u punom smislu riječi obnašati vlast. To je valjda jasno svakome. Ista stvar vrijedi i obratno oko eventualnog formiranja vlasti bez Koalicije za Mostar, što je svakako prilično teško očekivati.

Iskorak od sedam milja

SDP i Naša stranka su, dakle, sasvim sigurno svjesni da bi eventualna koalicija ili suradnja, bilo s HDZ-om, bilo s SDA značila de facto izdaju vlastitih birača, pa i čitave kampanje i teško je očekivati da će to napraviti i prihvatiti ponudu Koalicije za Mostar. Time ova druga opcija vjerovatno otpada, što nas dovodi do treće koja bi bila idealna, ali je jednako teško ostvariva. Naime, nema nikakve sumnje da Irma Baralija, što zbog višegodišnjeg aktivizma i promišljanja grada, što zbog okrenutosti konkretnim pitanjima, što zbog presude koja je i dovela do izbora, svakako više zaslužuje voditi Mostar od oba preostala ključna kandidata. Stoga, kad bi bilo pameti i istinske želje za tim da se podvuče crta, saniraju svi odnosi i potpuni nered te nebriga u gradu, idealna bi bila kombinacija u kojoj bi sva tri ključna faktora, odnosno HDZ, Koalicija za Mostar i BH blok, sastavila popis od nekoliko konkretnih stvari koje će u zajedničkom interesu napraviti te kao nikome problematično i kompromisno rješenje izabrati Baraliju za gradonačelnicu. Kako bi ovo bio istinski iskorak od sedam milja, koliko god zvuči primamljivo, teško je povjerovati da će se i dogoditi. Što nas opet vraća na prvu opciju, uz nadu da će, ukoliko se ona i dogodi, ovog puta dvije vodeće stranke konačno početi promišljati budućnost zajedničkog grada. Svakako, sada konačno imamo gradsko vijeće i kompletan rad će biti puno više izložen javnosti i kritikama, što ipak jeste korak naprijed. Bez obzira na sve.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.