Cinično poricanje genocida uz jevrejsku pomoć

5. September 2021.
Neće srpski političari da preko usta prevale riječ genocid. Bježe u eufemizme “strašnih” i “groznih” zločina i nastavljaju da guraju prst u oko sudu UN-a. Vučić je obećao da dok god je on predsjednik, u Srbiji neće biti rezolucije o Srebrenici.
bosko-jaksic-mcb
Boško Jakšić. Foto: Medija centar Beograd

Piše: Boško Jakšić

Zahvaljujući demonima istorije i nespremnosti na suočavanja sa istinom, vlasti u Srbiji gurnule su zemlju na prvu liniju regionalnog fronta zbog jedne reči – genocid.

Počelo je tako što je crnogorski Parlament usvojio rezoluciju kojom se najoštrije osuđuje genocid u Srebrenici kada su srpske snage jula 1995. ubile više od 8.000 civila bošnjačke nacionalnosti. Potom je ista rezolucija prihvaćena i u Prištini.

MAJSTOR MANIPULACIJA – VUČIĆ

Ton reagovanjima zvaničnog Beograda dao je, ko bi drugi, do Aleksandar Vučić, ministar informacija kod Slobodana Miloševića, koji je i lično doprineo radikalskom velikosrpstvu. Danas je mnogo veštiji. Razradio je razne mehanizme i opremio arsenale za negiranje genocida.

Vučić je kao osvedočeni majstor manipulacija odmah krenuo u mobilizaciju javnosti predstavljajući rezolucije kao pokušaj da čitav srpski narod bude predstavljen kao genocidan – iako dobro zna da sve presude individualizuju zločine, da skidaju odgovornost sa srpskog naroda i da pečat kolektivne krivice nije udaren ni na jedan dokument, od Haškog tribunala do crnogorske i kosovske rezolucije.

Drži se predsednik farisejske politike koja se temelji na još jednoj opsceni koja je zvaničan dokument: rezolucija srpskog parlamenta iz 2010. koja prihvata zaključak Suda u Haagu da se u Srebrenici dogodio genocid, ali bez pominjanja genocida.

Neće srpski političari da preko usta prevale reč genocid. Beže u eufemizme “strašnih” i “groznih” zločina i nastavljaju da guraju prst u oko sudu UN-a i značajnom delu međunarodne zajednice. Vučić je obećao da dok god je on predsednik, u Srbiji neće biti rezolucije o Srebrenici.

Onda je sada već bivši visoki predstavnik u BiH Velentin Inzko iskoristio svoja bonska ovlašćenja, zaobišao paralisane institucije i naložio da se u krivični zakonik unese odredba kojom se kažnjava negiranje srebreničkog genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Iako zakon ima gotovo univerzalnu podršku međunarodne zajednice, srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik, koji je genocid nazivao “aranžiranom tragedijom”, odmah je sazvao konferenciju za štampu i pet puta ponovio da u Srebrenici nije bilo genocida.

Pozvao se na nalaze dve komisije za istinu osnovane 2019. čiji su izveštaji objavljeni u julu. Prva se bavila izlaskom Srba iz Sarajeva, druga na 1.000 strana Srebrenicom. Pokazalo se da su srpski nacionalisti pribegli najciničnijoj formi nepriznavanja genocida: obe komisije predvodili su jevrejski akademici.

“ZNAM ŠTA ZNAČI GENOCID”

Sarajevsku Raphael Izraeli, profesor emeritus bliskoistočne, islamske i kineske istorije na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, poznat po antimuslimanskim stavovima i opisima Arapa kao “parazita” koje bi trebalo staviti u logore. Srbe je kritikovao za nedostatku “samopouzdanja” zato što su dopustili da njihova zemlja “padne u ruke muslimana”. Protivnik je Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je razredio “srpski teritorijalni integritet”.

Komisiju za Srebrenicu predvodio je Gideon Greif, izraelski istoričar Holokausta sa memorijalnog centra Yad Vashem. Greif se posebno bavi logorom Auschwitz, a kasnije je u knjizi o “genocidu nad srpskim narodom” pisao o 700.000 žrtava u Jasenovcu što negiraju sva ozbiljna naučna istraživanja. Odlikovan je u Srbiji i potvrdio srpski mit. No, trebalo je dokazati “bošnjački mit”.

Kao i Izraeli, Greif nema saosećanja za bošnjačke žrtve. “Ja sam Jevrejin i znam šta znači genocid. Pripadam starom narodu koji je bio izložen totalnom genocidu u istoriji čovečanstva. Niko ne može da mi kaže šta je genocid, a taj događaj (Srebrenica) nije bio genocid, nikako. To smo dokazali.”

Jevrejski eksperti za Holokaust angažovani su ne radi ekspertiza već da bi dali legitimitet reviziji istorije. Namera je jasna: ne kažemo to mi, to kažu Jevreji, a oni dobro znaju šta je genocid. Rat u Bosni je objašnjen: pravi gospodari zemlje su Srbi, a Srbi su istovremeno i najveće žrtve. Srebrenica je bošnjački mit.

Istorija van vremenskog mandata koji je Međunarodni sud za ratne zločine istraživao, iskorišćena je da se vrati u vremena Jasenovca, nepobitnog mesta stradanja Srba. Čista politizacija da bi se minimizirala stradanja Bošnjaka i podsetilo na “nepriznati” genocid nas Srbima tokom Drugog svetskog rata i tako napravila veza sa Holokaustom.

Srpska Vlada sledila je ovaj narativ i angažovanjem Michaela Berenbauma, još jednog istoričara Holokausta i izvršnog direktora Nove enciklopedije Judaike, producenta i savetnika Srbije oko kandidature filma “Dara iz Jasenovca” za Oscar za najbolji strani film ove godine.

Zašto su jevrejski intelektualci sebi dopustili da budu uvučeni u nekrofilske Dodikove priče, možda će se i saznati jednog dana, ali nema sumnje da su srpski nacionalisti kapitalisali na “jevrejskom znanju” i cementirali svoju poziciju da Srebrenica nije bila genocid.

Debata nije završena. Neki jevrejski eksperti, poput profesora Yehude Bauera, smatraju da i veći broj žrtava od onog u Srebrenici nije klasifikovan kao genocid, ali ne minimizira žrtve. Drugi, poput Israela Charnyja koji je na čelu jerusalimskog Instituta za Holokaust i genocid, Srebrenicu otvoreno naziva genocidom.

To je akademska debata, za razliku od srpske koja je duboko politizirana i na negiranje presude Haškog tribunala pripravna isključivo iz razloga dnevne politike. Zbog takvih motiva došlo je i do instrumentalizacije dela jevrejske naučne zajednice.

Dodik ne govori o tome kako su Jevreji u Bosni diskriminisani, kako je pokazao slučaj Sejdić-Finci, ali voli da se hvali svojim izraelskim savetnikom. Kriza u Bosni, kojoj nacionalisti tri entiteta ne dopuštaju da se završi, svedočiće o novim manipulacijama Jevrejima, Holokaustom i istorijom. Projekat suočavanja sa istinom i ratovima 1990-ih, u koji je međunarodna zajednica uložila mnogo truda i sredstava, doživeo je još jedan poraz.

Tekst je prenet sa portala Oslobođenje.

Click