KomentarRegion

Klasić: Šveđani znaju što je bilo, pa u skladu s tim i postupaju

26. January 2026.
Pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” ustvari je po sadržaju tipična obmana. Jer samo potpuno neinformirana i rekao bih zlonamjerna osoba može tvrditi da je nasljeđe Domovinskog rata ugroženo ili zapostavljeno
1742310383-hrvoje-klasic-n1.width-1200
Hrvoje Klasić Foto: N1

Autor: Hrvoje Klasić, Izvor: 24sata.hr

Europska rukometna federacija zabranila je izvođenje Thompsonove pjesme “Ako ne znaš šta je bilo” na Europskom rukometnom prvenstvu. Nema spora da se ova odluka više odnosi na onoga tko izvodi pjesmu nego na sadržaj pjesme. Time se Švedska pridružila još nekolicini europskih država u kojima je Thompson kao pjevač “persona non grata”. A razlog su prije svega njegovi, blago rečeno, revizionistički stavovi o ustaškom pokretu i NDH koje je više puta javno iznosio u intervjuima i pjesmama. Pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” ne spada u tu kategoriju. To je tek jedan u nizu Thompsonovih predvidljivih patetičnih obračuna s prošlošću i sadašnjošću. A ustvari je po sadržaju tipična obmana.

Jer samo potpuno neinformirana i rekao bih zlonamjerna osoba može tvrditi da je nasljeđe Domovinskog rata ugroženo ili zapostavljeno. Situacija je upravo suprotna. Nema teme u hrvatskom društvu u posljednjih tridesetak godina koja je toliko prisutna, a rekao bih i toliko nedodirljiva, kao Domovinski rat. Dva blagdana i nekoliko spomendana posvećeni su tom ratu. Kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje o ratu se uči isključivo afirmativno, uz minimalno spominjanje ratnih zločina za koje su odgovorni pripadnici hrvatske vojske i policije. Nasljeđe Domovinskog rata često se koristi kao (uspješno) sredstvo društvenog i političkog pritiska. Npr. kad je u pitanju televizijski program, izbor pjevača na koncertima po hrvatskim gradovima, mogućnost održavanja različitih kulturnih manifestacija, ali i pravo građana srpske nacionalnosti da koriste ćirilično pismo. Domovinski rat je i više nego prisutan sadržaj popularne i supkulture. Poput Thompsonovih, mnoge druge pjesme o ratu slobodno se izvode na koncertima, na radijskim postajama i na televiziji. U Hrvatskoj nema grada bez barem nekoliko ulica posvećenih poginulim braniteljima, a javni prostori vrve spomenicima, ali i grafitima te muralima posvećenima ratu. Koje, za razliku od onih posvećenih borbi protiv fašizma, nitko ne oštećuje. Nema sportskih susreta ili dočeka uspješnih sportaša na kojima navijači transparentima i pjesmama ne slave nasljeđe Domovinskog rata.

Dakle, pitanje iz pjesme logično bi trebalo imati i nastavak. Ako ne znaš što je bilo, to je isključivo zato što ne želiš znati. Što je nekako i moje iskustvo iz razgovora s mladima, koji unatoč tolikim mogućnostima da doznaju “šta je bilo”, o Domovinskom ratu ne znaju gotovo ništa. Prvenstveno zato što ih ta tema sve manje, a većinu uopće, ne zanima. Siguran sam da bi sličnu razinu (ne)znanja i (ne)zainteresiranosti pokazala i većina onih koji omotani u zastave i šalove euforično pjevaju, tj. drugima poručuju “Ako ne znaš šta je bilo…”.

E pa s tim u vezi evo i malog podsjetnika za sve one koji ne znaju što je bilo, ali ne u Hrvatskoj nego upravo u Švedskoj. Sedamdesetih godina 20. stoljeća pripadnici raznih hrvatskih ekstremističkih, najčešće proustaških, organizacija izveli su čitav niz terorističkih akcija diljem svijeta. Tako su, između ostalog, 1971. ušli u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu i ubili ambasadora. Jedan od povoda bila je i osveta za dvije godine ranije izvršen atentat na zapovjednika logora Jasenovac, ustaškog zločinca Maksa Luburića. Egzekutori iz Stockholma su se predali, nakon čega su upućeni na izdržavanje zatvorske kazne u Švedskoj. No već sljedeće godine proustaški orijentirani hrvatski nacionalisti otimaju putnički avion na letu Göteborg – Stockholm prijeteći da će ga “raznijeti” ako se prethodno spomenuti ne puste iz zatvora. Bila je to prva otmica aviona u švedskoj povijesti. Ne želeći riskirati život putnika, švedske su vlasti pristale na uvjete pa su otetim avionom ubojice prevezli u Francovu Španjolsku. A da je rizik itekako postojao, govori i događaj s početka iste godine kad su pripadnici proustaških organizacija u JAT-ov avion na letu Stockholm – Beograd postavili bombu, koja je eksplodirala iznad tadašnje Čehoslovačke i usmrtila sve putnike, osim stjuardese koja je čudom preživjela pad aviona.

Dakle, i Šveđani, nažalost, imaju iskustva s onima koji veličaju ustaški pokret i pozdravljaju se ustaškim pozdravom. Oni vrlo dobro znaju što je bilo. Pa u skladu sa znanjem i postupaju. Za razliku od Hrvata.

 

Tekst je prenet sa potala 24sata.hr.

Share
Click