Pod sjenkom rata u Ukrajini, Bidenova administracija želi da ubrza rješenja dva ključna problema: kosovske krize i zaoštravanja situacije u BiH, gdje, uz podršku Moskve, agresivni separatizam lidera RS-a prijeti stabilnosti čitavog regiona.

Iako to na Zapadu ne žele da čuju, još manje da prihvate, pokazuje se da je predviđanje da će kaznene mjere primorati Putina da prekine agresiju ili da sjedne za pregovarački sto - veliki promašaj.

Koliko će trajati punjenje ruskim helijumom Dodikovog balona kojim leti umišljenim prostorima njegove moći? Uvjeren u sopstvenu važnost, igra on veoma riskantnu igru u kojoj bi – na radost mnogih – mogao da izgubi.

Partizani su se jednom izborili za slobodu od fašizma, a današnjoj generaciji ostaje da se izbori za slobodu govora i slobodu od straha. Ni jedno ni drugo neće doći samo od sebe. Jednako kao što se ni Partizansko neće nikad obnoviti budemo li sada ostali na ovom simboličnom prosvjedu.

Moguće je da ova odluka neće ništa bitno promijeniti, ali je lijepo da je do nje došlo, posebno u tjednu u kojem je obilježen Dan bijelih traka u Prijedoru, uz sve otpore od tamošnjih vlasti i policije. Ponajprije zato jer ovaj rat jeste bio usmjeren i protiv zemlje, pa i protiv čitavih naroda, ali i protiv ideje normalnog svakodnevnog života.

Pisao je Bekim o Brčkom i Rijeci, kao Ivo Andrić o Travniku i Višegradu. Punio je knjižare i sajmove Sarajeva, Beograda i Zagreba. Na svakom je isticao da dolazi iz regionalnog središta Posavine.

Posljednjih godina izraelski vojnici i policajci su desetinama puta namjerno ometali medije na Zapadnoj obali i po Istočnom Jerusalimu. Izraelci su od 2000. ubili čak 55 novinara.

Na kraju se čovjek nađe pred tragikomičnom spoznajom da se čitav trust akademijinih mozgova okupio i napisao nekoliko kartica teksta, samo zato da bi relativizirali stvarnost ustaške države i kolaboraciju Alojzija Stepinca. Za takvo što nam ne treba akademija.

Istina je da je kao predsjednik do sada prekršio skoro sva obećanja iz kampanje, posebno ono o normalnom predsjedniku građanske Hrvatske, no ako prekrši i ovo, izgubit će i zadnji trag vjerodostojnosti. Milanović stoga sada proživljava pravu osobnu dramu.

Kada bjesovi prođu i čovjek odraste i raskrsti s vlastitom isključivosti pa pokuša razumjeti ljude koji simboliziraju sve ono što mu je potpuno suprotstavljeno, prihvati svoju zemlju ili zemlje i njene ljude onakve kakvi jesu.