Premijerka Ana Brnabić, koja ističe kandidaturu za najostrašćenijeg branitelja lika i djela “šefa”, izmislila je floskulu po kojoj mediji koji ukazuju na propuste, mrze svoju zemlju.

Dva su ključna problema tog doba: izostanak potpune demokratizacije i nemogućnost da se nadiđe nacionalno pitanje.

Svaki put uoči komemoracije u Donjoj Gradini, dijelu jasenovačkog logora smrti koji se nalazi u Bosni i Hercegovini i na kojem je ubijen najveći broj ljudi, čovjek osjeća neizvjesnost i nelagodu oko toga što će izjaviti Milorad Dodik i ljudi iz Vučićeve vlasti. Ta nelagoda temeljena je na višegodišnjem iskustvu praćenja tih komemoracija, koje puno više služe za podgrijavanje nacionalističke atmosfere, nego za njegovanje istinske kulture sjećanja koja bi bila usmjerena ka tome da se takvi zločini više nikad ne ponove. Ove godine je u prvi plan iskočio Milorad Dodik, koji jeste izrekao nekoliko ohrabrujućih stvari o potrebi izgradnje mira i okupljanja oko evropskih vrijednosti, ali je iste te stvari potpuno obesmislio s drugim stvarima koje je izrekao te s onima koje nije izrekao.

Ovo o čemu danas pišem predstavlja svjetski relevantnu kulturnu baštinu BiH, o kojoj se dugo vremena nije uopće vodilo računa iz razloga što svijest o njenoj vrijednosti gotovo uopće ne postoji.