Institucije naše države uopće se nisu sustavno posvetile izgradnji mira. Nije se sudilo svim ratnim zločincima, neovisno o njihovoj nacionalnosti. Mlade se nije obrazovalo u skladu s povijesnim činjenicama utvrđenima na sudovima. Nisu se ulagali napori da se oblikuje odgovorno društveno sjećanje na period 1990-ih, kaže autorica online izložbe “Oluja: priče iz haških sudnica”

Naše zabačeno selo već je tri desetljeća na meti pljačkaša i lopova. Danas ruše zidove napuštenih kuća da se domognu stare cigle koja na ilegalnom tržištu postiže dobru cijenu, kaže Stojan Jelić iz Bijelih Voda

Nikome ne želimo nametati i ne namećemo svoj način sjećanja ili pomena, ali isto tako ne želimo da itko nama nameće svoje komemorativne prakse, zaključio je Milorad Pupovac u Donjem Žirovcu tijekom prisjećanja na stradanje Srba u Oluji

U Srbu danas život nije lak, o čemu govore i tragovi propale industrije. Međutim, “tamo gde su mašine stale, danas rastu biljke, kroz beton, tiho i uprkos svemu. Uče nas da život ne prestaje sa napuštanjem već da postoji u tišini, u otporu i saradnji”, istaknula je na obilježavanju Dana ustanka arheologinja Ana Bezić

Documenta je predstavila do sada najcjelovitije podatke o stradalima u razdoblju od 25. srpnja 1995. do 14. siječnja 2001., koje obuhvaća “Oluju” i još pet ratnih operacija. Od 2353 osobe koje se vode kao potvrđene ili djelomično potvrđene žrtve rata, 1747 njih je srpske, a 466 hrvatske nacionalnosti. Smrtno je nastradalo 1170 civila, od toga 1055 srpske i 60 hrvatske nacionalnosti, 918 vojnika i 228 njih u miješanom statusu