Po meni je svaki pokušaj razgovora doprinos dijalogu. Ja bih svaki razgovor terala do kraja i onda rekla “izvinite, gospodo, razgovarali smo o tome, tome i tome i to zaista ne služi ničemu“, ali bih i dalje pokušavala da razgovaram. Ali mi ne razgovaramo ni unutar sebe. Mi, zaista, ne razgovaramo unutar sebe, jer ste vi sve podigli na nivo poluhisterije u kojoj ne možete da izgovorite ni nešto što je, uslovno rečeno zamerka ili upitanost. Ako ja sada pitam – zašto da bojkotujem lokalne izbore, zašto Vračar ili Savski venac na kome živim ne može sebi da izabere pristojnu vlast, a mislim da za to ima snage, jer lokalni izbori su drugačiji od nacionalnih, ako samo postavim to pitanje, stići će optužba da mi je možda mala penzija, pa rešavam tako što se prodajem Vučiću, razumete.