Pančevačka bolnica: dvanaest dana, dve tragedije sistema (FOTO)

16. November 2026.
Još jednom o Opštoj bolnici Pančevo, ljudima koji u njoj rade i sistemu koji predugo ostavlja pitanja bez odgovora.
viber_image_2026-11-16_22-08-38-817
Opšta bolnica Pančevo Foto: Slavica Plavšić

Autorka: dr Slavica Plavšić

U noći 13. novembra 2026. godine, oko 3.20 časova, u dvorištu Opšte bolnice Pančevo pronađena je osamdesetčetvorogodišnja žena koja se lečila na bolničkom lečenju na Odeljenju ortopedije i traumatologije. Uprkos pokušajima reanimacije, pacijentkinja je preminula. Više javno tužilaštvo u Pančevu saopštilo je 16. novembra da je naložena obdukcija i da se, u saradnji sa policijom, prikupljaju dokazi kako bi se utvrdile okolnosti smrti.

Jedna žena je došla u bolnicu da se leči. Njeno lečenje završilo se tragedijom. Iza tih nekoliko rečenica ostala je porodica kojoj je stigao kočeg i poslednji ispraćaj. Ostala su pitanja na koja još nema odgovora. I ostala je jedna zdravstvena ustanova čijem se imenu, po ko zna koji put, pridružuje vest koja izaziva uznemirenost i nevericu.

Kako je hospitalizovana pacijentkinja dospela u bolničko dvorište? Kakve su bile okolnosti njenog pada? Kada je obaveštena policija, zašto čak ni bolničko obezbeđenje nije obavešteno. Kako je organizovan nadzor nad pacijentima? Da li su sve mere hitnog zbrinjavanja sprovedene pravovremeno i u skladu sa stručnim protokolima.

viber_image_2026-11-16_21-48-51-274
viber_image_2026-11-16_21-48-51-257
viber_image_2026-11-16_21-48-51-262 (1)

Opšta bolnica Pančevo u mraku Fotoglaerija: Slavica Plavšić

Na ta pitanja ne mogu odgovoriti društvene mreže, ni novinari, ni lekari koji nisu neposredno učestvovali u događaju. Odgovore moraju dati nadležni organi, na osnovu dokaza, medicinske dokumentacije i stručnih nalaza. Ali javnost ima pravo da zna da li su preduzete sve mere koje su mogle da zaštite jednu ženu tokom bolničkog lečenja.

Samo dvanaest dana ranije, 1. novembra, oko 19 časova, Opšta bolnica Pančevo ostala je bez električne energije tokom prekida napajanja koji je pogodio više delova grada. Prema dostupnim informacijama, bolnica je bila bez struje duže od 40 minuta, a rezervni sistem, agregat se nije uključio. To se nikada nije desilo, čak ni za vreme bombardovanja! Zaposleni su morali da se snalaze kako su znali i umeli da zamene rad neophodnih aparata u jedinici intenzivne nege, kako bi održali u životu najugroženije pacijente.

Koliko je prekid trajao, zašto rezervno napajanje nije funkcionisalo i da li je bilo ugrožavanja pacijenata, mora se zvanično utvrditi.

Jer bolnica nije obična zgrada u kojoj se, kada nestane struje, sačeka da ponovo zasvetle sijalice. U njoj postoje ljudi čije disanje, srčana funkcija i život mogu zavisiti od uređaja koji ne smeju da prestanu da rade. Rezervno napajanje nije tehnički luksuz. Ono je deo sistema bezbednosti, baš kao što su to kiseonik, sterilizacija, protivpožarna zaštita ili odgovarajući nadzor nad pacijentima.

A Pančevo već ima iskustva sa vestima koje nikada nisu smele da postanu svakodnevica.

Setimo se avgusta 2024. godine i fotografija bolničke sobe sa vlagom i buđi, u kojoj su bile smeštene majka i jednomesečna beba. Javnost se zgražavala, nadležni su dolazili, obećavana je rekonstrukcija. U martu ove godine mediji su ponovo pisali o istom dečjem odeljenju i neispunjenim obećanjima.

Opšta bolnica Pančevo Foto: Slavica Plavšić

Koliko puta građani treba da vide iste prizore da bi se nešto zaista promenilo? Koliko puta treba da čujemo da će biti sprovedena kontrola, da će biti preduzete mere, da je sve pod nadzorom?

Postoji, međutim, nešto što se u ovakvim pričama često nepravedno zaboravlja.

U Opštoj bolnici Pančevo rade i izuzetno stručni, odgovorni i požrtvovani lekari, medicinske sestre, tehničari i drugi zdravstveni radnici. Ljudi koji znaju svoj posao, koji ostaju uz pacijenta i kada im okolnosti ne idu na ruku, koji godinama nose teret organizacionih problema koje nisu sami stvorili i nemaju ovlašćenja da ih reše.

Njihov rad zaslužuje poštovanje. Njihovi pacijenti to znaju, pamte i o tome govore.

Ali koliko god bili dobri, oni sami ne mogu da nadjačaju loš glas koji prati bolnicu. Svaka nova vest o nebezbednim uslovima, neispunjenim obećanjima ili tragičnom događaju baca senku i na njihov rad. Ne zato što su za sve odgovorni, već zato što javnost zdravstvenu ustanovu doživljava kao celinu.

I upravo je to jedna od najvećih nepravdi prema dobrim zdravstvenim radnicima: da njihov trud svakodnevno popravlja ono što loša organizacija i neodgovorno upravljanje mogu da pokvare za jedan dan, za jedan sat…

Ne sme se, naravno, ni svaka tragedija unapred proglašavati posledicom nemara, niti svaka tehnička neispravnost dokazom namere da se nešto prikrije. Ali je neprihvatljivo da se ozbiljni događaji završe šturim saopštenjima, bez jasnog objašnjenja njihovih uzroka i mera koje će sprečiti ponavljanje.

Posebno je teško govoriti o odgovornosti u zdravstvenom sistemu u kojem su se godinama preplitali profesionalni autoritet, hijerarhija i politički uticaj. Zato pitanje izbora rukovodilaca nikada ne sme biti samo pitanje stranačke pripadnosti ili lične lojalnosti. Bolnicama su potrebni ljudi čiji se rad meri stručnošću, organizacionim sposobnostima, rezultatima i odgovornošću.

Ali, da bismo razumeli kako je jedna regionalna ustanova koja opslužuje preko 200.000 stanovnika Južnog Banata došla do nivoa opasne improvizacije, moramo pogledati tamo gde počinje glavni koren zla: u sprezi politike i zdravstva. Poznato je da su mnogi zdravstveni radnici ove ustanove godinama bili redovni učesnici SNS sendvičarskih turneja, da su pravljeni spiskovi sigurnih putnika i glasača, a da su neposlušni surovo kažnjavani i mobingovani.

Opšta bolnica Pančevo Foto: Slavica Plavšić

​Vrlo dobro se zna i to da su mnogi visokopozicionirani zaposleni više boravili u čuvenom „Ćacilendu“ nego na svom radnom mestu i pored bolesničkih postelja. Sada, kada je to opskurno stecište lokalnih moćnika i kriminalaca konačno uklonjeno, represija prema onima koji misle svojom glavom postala je još surovija i bezočnija. Izgleda da ove foteljaše još niko nije obavestio da je njihovo vreme prošlo i da se za krivična dela u ovoj zemlji odgovara, pa i zatvorom. Utešna vest za njih jeste da je zatvor u Pančevu nov i jedan od najsavremenijih u regionu. Ali, naravno, niko im nije obećao ni to da se krivci raspoređuju isključivo po geografskoj pripadnosti. Tu su, ako zatreba, i Zabela, i Sremska Mitrovica. Na kraju krajeva, i zatvor je za ljude, zar ne?

​Gde nestaje odgovornost?​ Kada se ovakve stvari dese, prva linija odbrane onih koji vode ustanovu jeste ćutanje, prebacivanje loptice i birokratsko zataškavanje. Ne stavljam na stub srama sestre i lekare koji pošteno i savesno nose svoj teret u nemogućim uslovima, već one koji su bolnicu pretvorili u partijski plen.

Bolnica mora biti prostor apsolutne sigurnosti. Ne sme se dozvoliti da se pacijenti kreću kroz hodnike bez nadzora, da prozori budu opasnost po život tek operisanih ljudi, niti da struja nestaje kao da je u pitanju vikendica na Tisi, a ne bolnica sa najtežim pacijentima.

Pančevo pamti previše. Pamti buđ, vlagu, hladne sobe, raspadnute sisteme i birokratski hladne osmehe direktora koji se menjaju, dok problemi ostaju isti, duboki i opasni po život.

​Vreme za dopise i blage spoljne nadzore odavno je prošlo. Sistem koji ćuti na ovakve propuste saučesnik je u sledećoj tragediji.

Zbog porodice preminule žene, zbog svakog čoveka koji u Pančevu prekorači prag ove bolnice sa strahom, a ne sa nadom, istina se mora saznati i objaviti bez skrivanja, bez zataškavanja i bez amnestije za fotelje koje su odavno izgubile svoj legitimitet.

Nijedna funkcija ne sme da bude zaštita od provere. Ali ni bilo čija smena sama po sebi ne rešava problem ako iza nje ostanu isti neispravni sistemi, isti nedostatak nadzora i isti sistem izbegavanja odgovornosti.

viber_image_2026-11-16_22-08-38-882
viber_image_2026-11-16_22-08-38-851
viber_image_2026-11-16_22-07-34-006

Opšta bolnica Pančevo u mraku Fotoglaerija: Slavica Plavšić

Nije dovoljno promeniti čoveka na vrhu ako niko ne proveri šta se događa na spratovima ispod njega.

Više javno tužilaštvo u Pančevu postupa povodom smrti pacijentkinje. To je važan korak. Potrebno je da se utvrde sve okolnosti, bez unapred određenih krivaca i bez zaštićenih pojedinaca. Jednako je važno da nadležne institucije razjasne šta se dogodilo sa rezervnim napajanjem bolnice i kakve su mere preduzete.

Porodici preminule žene dugujemo saučešće, dostojanstvo i istinu. Pacijentima dugujemo sigurnost. A zdravstvenim radnicima koji savesno rade svoj posao dugujemo uslove u kojima njihova stručnost neće morati svakodnevno da nadoknađuje tuđe propuste.

Godinama slušamo o ulaganjima, rekonstrukcijama, najsavremenijoj opremi i velikim planovima. Sve je to potrebno. Ali zdravstvo ne počinje svečanim otvaranjem zgrade, niti se kvalitet bolnice meri brojem fotografija sa zvaničnih poseta.

Meri se i onim što se događa u tri sata posle ponoći, kada nema kamera, govora i političkih delegacija. Kada su u bolnici samo pacijenti, dežurno osoblje i sistem koji mora da funkcioniše.

Bolnica mora biti mesto u koje ljudi dolaze sa nadom da će ozdraviti, a ne sa strahom da li će u njoj biti bezbedni.

viber_image_2026-11-16_21-48-51-267
viber_image_2026-11-16_21-48-51-280

Poverenje se ne vraća saopštenjima. Ne vraća se ni novim slojem kreča preko starih buđavih zidova.

Vraća se istinom, odgovornošću i promenama koje pacijent može da oseti.

A Pančevo na takve promene predugo čeka.

Click