Ovo je ta istorija. Ovo je ta borba

3. April 2026.
Svo ovo nasilje i povraćanje po Ustavu, zakonima i dostojanstvu ovog društva, već se mnogo puta dogodilo. Nego smo mi bešnji i frustriraniji. Nije to nelogično. Svaki dan vladavine Aleksandra Vučića čini ovo društvo nepravednijim, siromašnijim i izopačenijim, svakoga dana on Srbiju učini nepodnošljivijim mestom, a mi tu živimo. U isto vreme, gledamo sugrađane kako, ne razumevajući težinu takvog postupka (inače to ne bi radili, pretpostavljam), menjaju svoj suverenitet za nezasluženu korist. Što je možda i teže progutati od nasilja. Teže se leči.
branko_cecen_05
Branko Čečen. Foto: Vanja Čečen

Autor: Branko Čečen

Držao sam i držim mnogo obuka za mlade ljude koji se spremaju da budu novinari. Pošteno ih vodim kroz skraćenu viziju ovog posla: mnogo rada, beskonačno učenje, malo podrške, dosta stresa, povremeno bude i opasno, a nagrade su retke. Naravno, ta odlična deca postavljaju pitanja kojima mere težinu svoje odluke: „Kakvog to sve ima smisla, kad je svakog dana sve gore? Kada možemo da objavimo dokaze krivičnih dela i da se tim ljudima ništa loše ne dogodi“?

Tu odluku mora da donese svako za sebe i sve što mogu da im kažem je zašto ja i dalje guram svoj kamen.

Pronašao sam nekoliko dobrih (naravno iskrenih) odgovora. „Ako policija i tužioci ne rade svoj posao, to je odličan razlog da svoj posao radim još bolje“. Nije ni ovaj loš: „Mi smo poslednji šalter na koji građani mogu da se jave, ne bi bilo ni lepo ni dobro da i njega zatvorimo“.

No, samo je jedan odgovor, bar u mom slučaju, suštinski i veoma je jednostavan: „Ja ne mogu samo da stojim i gledam”.

Drugim rečima, dok me fizički ne zaustave, pružaću najžilaviji otpor koji mogu da izvedem i to sa mojim uverenjem o tome da li Srbija ima ili nema šansu da postane pristojno društvo (ima, da to odmah raščistimo), zapravo i nema mnogo veze. Ali sa tim kakva sam ja osoba – ima baš mnogo, mnogo veze. Ili ću živeti u slobodi, ili ću se za nju boriti. Ne vidim između te dve stvari ništa dostojanstveno.

Setite se filozofije iz srednje škole. Setite se Hegela. On je čitavu istoriju video kao neprekidnu borbu za slobodu. Ovo je ta istorija. Ovo je ta borba.

Na lokalnim izboraima smo pobedili. To zna i Vučić.

p.s. – Gledali smo tokom izbornog haosa i mnogo ljudi na koje treba da budemo ponosni. Posmatrače, birače, studente, aktiviste, kandidate, advokate, novinare, bajkere, veterane… Sve odlični ljudi koji su svoje odluke očigledno doneli. Svima im se zahvaljujem u sebi svakih pola sata. Teško je biti građanin Srbije, ali je i sjajno. Posebno u ovakvim prilikama, kad moji sugrađani odluče da se suprotstave jačem, pa šta bude. Zato što je to ispravno, a ne zato što je udobno.

Click