Boris Dežulović – Vitezovi Bezgrešnog Kurca

Autor: Boris Dežulović, Ugovor s đavlom, Izvor: Novosti

Prije dva tjedna, u utorak 25. studenoga, Vlada Republike Hrvatske svečano je i radno obilježila Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, upozorivši kako “ozbiljno shvaća zadaću zaštite žrtava i prevencije nasilja nad ženama”, i podsjetivši da joj je “Nacionalnim planom za suzbijanje seksualnog nasilja cilj nastaviti unapređivati prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu i potporu žrtvama te učinkovitost sustava intervencija prema počiniteljima”.

Mužjaci iz hrvatske Vlade nisu jedini obilježili Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Istog tog utorka, dok su ministri ozbiljno shvaćali i nastavljali unapređivati, u obiteljskoj kući u Medulinu pedesetsedmogodišnji je mužjak brutalno sjekirom ubio vlastitu sedamdesetdevetogodišnju majku. Njeno tijelo pronađeno je tek četiri dana kasnije.

Desetak dana kasnije, u subotu 6. prosinca, u svijetu je obilježen i Međunarodni dan borbe protiv femicida: kako u Hrvatskoj, jasno, službeno nije priznat, umjesto Plenkovićeve Vlade Dan borbe protiv femicida svečano su i radno obilježili mužjaci iz molitvene zajednice Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina, koji su se i te subote po trgovima hrvatskih gradova na koljenima molili za “povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima”, da muškarci “opet postanu duhovni obiteljski autoriteti koji će hrabro svjedočiti vjeru”, a žene “da se čedno odijevaju i ponašaju na javnim mjestima”.

Ni Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina, dakako, nisu jedini obilježili Međunarodni dan borbe protiv femicida. Iste te subote, dok su se oni na koljenima vraćali tradicionalnim vrijednostima, na stubištu zgrade na Trgu Republike Hrvatske u Rijeci preminula je djevojka koju je njen dvadesettrogodišnji mužjak iskasapio s tridesetak uboda nožem.

Tako je završena ovogodišnja hrvatska manifestacija Dani femicida i nasilja nad ženama. U međuvremenu, u tih deset dana između Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i Međunarodnog dana borbe protiv femicida, još je jedan četrdesetogodišnji mužjak u Murskom Središću naoružan puškom i pištoljem dospio teško ozlijediti svoju dvadesetdevetogodišnju nevjenčanu suprugu, te ubiti njenu dvadesetosmogodišnju trudnu sestru, majku troje djece.

Rat se tako rasplamsao. Tri ubijene žene, jedna puškom, druga nožem, treća sjekirom, od kojih su dvije ubili partneri, a jednu sin, plus jedna teško ozlijeđena – pretučene i silovane odavno više niti ne brojimo – ukupna je bilanca tih desetak dana na hrvatskim ratištima. Sve dakle po molitvama Vitezova Bezgrešna Srca Marijina: u tri godine, otkako kleče na trgovima za povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, Vitezovi Bezgrešna Kurca u Hrvatskoj su poubijali trideset osam žena, što je na zagrebačkom Trgu bana Jelačića jedan od njih – valja mu zapamtiti ime, jer po njemu će se jednog dana nazivati ulice, škole i muška sjemeništa: samozvani kompozitor, pjesnik, glazbenik i community Toni Kumerle – proslavio obredno čizmama pogazivši svaku pojedinu od trideset osam ruža položenih za ubijene žene.

Toliko o “Nacionalnom planu za suzbijanje i prevenciju nasilja nad ženama” Plenkovićeve Vlade, te “sustavu intervencija prema počiniteljima”: od početka ove godine ubijeno je, samo trenutak da zbrojim, dakle osamnaest žena, čime je već sad – a tek slijede radosni obiteljski božićni blagdani! – premašen prosjek Plenkovićeve Hrvatske: u tih deset godina ubijeno je točno stotinu sedamdeset žena, iza kojih je ostalo dvije stotine osamnaestero djece. Prema službenim statistikama, u Hrvatskoj se svakih petnaest minuta zlostavlja jedna žena, a samo Autonomna ženska kuća Zagreb u prosjeku svakoga dana primi deset ženskih poziva u pomoć. Vijesti s fronta još više ohrabruju kad se zna da je muška armija pritom prošla s minimalnim gubicima: čak je i onaj vitez iz Rijeke preživio samoubojstvo.

Naprijed dakle, braćo, u boj, u boj, mnogo nam je još ruža izgaziti: ne zaboravite da i sad, u ovom trenutku, dva milijuna žena još uvijek slobodno šeće svetom hrvatskom muškom zemljom. Dva milijuna, braćo Mužjaci, to je tri puta više nego što je ovdje ikad živjelo Srba!

Da, gospodo, dok smo se mi obračunavali s vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, dok smo se mi međusobno svađali, one su se tiho i neprimjetno množile. Sve dok posljednji popis stanovništva nije pokazao porazan podatak: žene su danas u Hrvatskoj u natpolovičnoj većini, i ima ih preko sto tisuća više nego Muškaraca! Cijeli grad veličine Rijeke, ne znam možete li to pojmiti, cijela jedna Rijeka nečedno odjevenih i nečedno ponašanih žena, više nego što je u agresiji na Hrvatsku brojalo cjelokupno ljudstvo Jugoslavenske narodne armije zajedno s četničkim, dobrovoljačkim i ostalim paravojnim formacijama!

Stotinu tisuća! Čak i ovim herojskim tempom – tri žene u deset dana – Hrvatska bi bila seksički očišćena tek za dvadeset hiljada godina!

Toliko o onoj, kako se reče, “učinkovitosti sustava”.

Meni – ako mi je dopušteno primijetiti – teško je shvatljiva takva neučinkovitost. Jer žene se, braćo Muži, od nas razlikuju više nego Srbi, muslimani, komunisti ili homoseksualci: dok su rečeni Srbi, muslimani, komunisti ili homoseksualci među nama, božeprosti isti kao mi, žene je na ulici, u autobusu ili krevetu lako prepoznati – rekao bih da su razlike među nama vrlo opipljive, jel mi dobra ova? – pa iako neki tvrde da se muškarci genetski ne razlikuju od Srba, muslimana, komunista ili homoseksualaca, čak i ljevičarska laprdala moraju priznati očigledne biološke razlike između nas i žena.

Časopis Nature, metnimo, još je prije više od dvadeset godina objavio rezultate dekodiranja muškog Y kromosoma, kojim je dokazano da ne postoji jedan ljudski genom, nego dva: Boguhvalamuški i božeprostiženski. Nakon čega je ženska propaganda slavodobitno graknula kako jednostavni i priprosti muški kromosom ima samo sedamdeset osam gena, a ženski X kromosom čak tisuću i devedeset osam. Gotovo tisuću i sto! I tko je onda seksist, braćo Vitezovi, tko kome prebrojava genska zrnca? Pitate li mene, ako muški kromosom ima petnaest puta manje gena, to je – sama riječ kaže – genocid nad muškarcima.

Protiv takvog genocida nama je boriti se kako znamo. S obzirom da nerazumnim embargom međunarodne zajednice u tom ratu nisu dopušteni bojni otrovi, teška artiljerija i ratno zrakoplovstvo, hrvatski vitezovi švercaju puške, pištolje i ručne bombe, bore se sjekirama, noževima, bokserima i palicama, čime stignu, nerijetko i goloruki jurišajući na brojčano nadmoćne žene, pa u nužnoj samoobrani padaju niz stepenice. Rat je to do istrebljenja, do svetog cilja: Hrvatske bez žena, čiste muške Hrvatske, zemlje piva, PlayStationa, kladionica, daljinskih upravljača, začepljenih zahoda, žutih gaća i ispišanih WC-dasaka.

I kad poubijamo sve preostale žene, kad dovršimo herojski krvavi ženocid, bit će to Hrvatska kakvu su sanjali ćaće naše slavne muške domovine i didurine naše stare slave djedovine. Ostat će nam onda još samo dosanjati onaj davni vizionarski “Imagine there’s no women“ nikad prežaljenog fra Luke Tomaševića iz Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja i profesora emeritusa Sveučilišta u Splitu – o da, predavača moralne teologije i bioetike – koji je onomad, mlađi čitatelji neće to znati, na Latinici upozorio kako poguba mješovitih brakova Hrvata i Hrvatica rastače zdravo mišićno tkivo muške Hrvatske, i zavapio kako bi, citiram, “svijet bio bolji kad bi muškarci mogli sami rađati”: “Imagine no Sex and City/ I wonder if you can/ no need for maternity/ a brotherhood of men.”

Jer to je, realno, jedini potencijalni problem seksički čiste Hrvatske, Hrvatske bez onih bučnih nastavaka za usisivače, kako se ono zovu, da: žene. Tko će, naime, poubijamo li svu ženščad, rađati nove Mužjake? Vitezovima Besplodna Kurca ostat će tada moliti još samo da se mogu nekako samooplođivati, kao u fra Lukinoj “Imagine”, pa da budu konačno svoji na svome. Da tako na veličanstvenom brotherhood-of-men-vrhuncu, svaki na koljenima veselo nataknut na svoga, sam sebe siluje i oplodi, pa zatrudni i rodi.

Dat će već dragi Bog – i on je, Sebi hvala, muškarac – da ne bude žensko.

Tekst je prenet sa portala Novosti.