Kulturni rat ćemo voditi gladni

Autor: Tihomir Ponoš, Izvor: Novosti

Ustaštvo je rehabilitirano, a ustašovanje je, nakon Thompsonovog koncerta u Zagrebu 5. srpnja, postalo javno poželjno. Pozdravljanje ustaškim pozdravom u Saboru postaje sve češće, ne radi se više o ekscesu – nakon zastupnika stranke DOMiNO Damira Biloglava svoju je spremnost u Saboru ponovio i zastupnik Mosta i gradonačelnik Sinja Miro Bulj. U potonjem slučaju predsjednik Sabora Gordan Jandroković pozvao ga je da “ne provocira” ponovivši priču o “dvostrukim konotacijama” ustaškog pozdrava. Dvostrukih konotacija nije bilo ni 1991. godine. Tada je HOS osnovan kao stranačka vojska HSP-a, a jasno je bilo, što vodeći ljudi stranke i njenog oružanog krila nisu tajili, da im je uzor NDH.

Izjave vodećih političara nakon koncerta bile su, najblaže rečeno, blagonaklone prema zbivanjima prije i za vrijeme koncerta. Ta su zbivanja dovoljno dokumentirana i bjelodano je da je riječ o masovnom iskazivanju ustaštva. No, za premijera Andreja Plenkovića koncert nije bio promocija ustaštva ni povijesni revizionizam. Za predsjednika Sabora Jandrokovića kritika ustaškog pokliča, masovno izvikivanog na koncertu, “pomno je osmišljeno svođenje cijelog događaja na poklič iz uvoda jedne pjesme nastale u Domovinskom ratu”. Što su pjesme pjevane primjerice u Bogovićevoj ulici dan uoči koncerta, iz vizure Jandrokovića ne znamo. Ministar obrane Ivan Anušić javno se podičio time da je na koncertu na Thompsonov “za dom” uzvratio sa “spremni” i zaključio: “Ovo je nešto puno više od koncerta. I u ovom trenutku neke će se stvari nepovratno početi mijenjati u politici i generalno u društvu, u cijeloj Republici Hrvatskoj, u hrvatskoj svijesti i hrvatskom narodu.” Anušiću valja priznati da je iskren. Za ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića “ovo nije bio samo koncert. Ovo je bilo slavlje zajedništva, ljubavi prema domovini i vrijednostima koje nas povezuju, bez podjela, s jasnom porukom – Hrvatska je demokratska, europska i organizirana zemlja u kojoj svatko ima pravo na svoju glazbu, identitet i mirno okupljanje”.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter dan nakon koncerta osudila je ono što je u dijelu javnosti nazvano “ustaški dernek” i upozorila da “nije poslana dovoljno jasna poruka što su sve neprihvatljivi i nezakoniti iskazi mržnje i glorifikacije najmračnijih razdoblja prošlosti”. Plenkovića je to pogodilo pa je poručio da je ona na dužnosti zahvaljujući njemu (što baš i nije točno), tako da bi valjda trebala misliti i govoriti samo ono s čime se premijer slaže. DOMiNO je zatražio da se pučku pravobraniteljicu razriješi dužnosti.

Sve su manje važne Izvorišne osnove Ustava u kojima piše da se povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očitovalo, uz ostalo, i u odlukama ZAVNOH-a iz 1943. i to “nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske”. Ustašovanje postaje, čini se, nadustavna kategorija, pri čemu je sve manje važno to da su ustaše bili zločinačka veleizdajnička služinčad koja je počinila tri genocida (Židovi, Srbi, Romi), masovno ubijala Hrvate, a Dalmaciju poklonila fašističkoj Italiji, pa bi po toj veleizdajničkoj kliki i njihovim današnjim sljedbenicima, uz sve što ide u paketu, Hajduk trebao igrati u talijanskoj ligi.

Otpor ustašizaciji Hrvatske zasad je mnogo slabije organiziran nego ustašizacija Hrvatske. No, verbalno je oštar i jača. Sve to navodi na pomisao da Hrvatska ulazi u kulturni rat koji, po svemu sudeći, vladajućima itekako odgovara pa se, da se malo poigramo teorijama zavjere, ne bi trebalo čuditi da su ga s takvim ciljem vladajući i pokrenuli ne bi li se, koliko je to moguće, iza kulisa gurnuli problemi koji kucaju na širom otvorena vrata.

Plenković se voli hvaliti ekonomskim pokazateljima, nije da za to nema razloga, ali pitanje je koliko su razlozi srednjoročno održivi. Uskoro će Hrvatska ostati bez golemih svota koje su pokrenule investicijske cikluse, a koje pristižu iz Europske unije. Zbog posljedica pandemije koronavirusa u EU-u je stvoren Mehanizam za oporavak i otpornost, Hrvatska je na temelju toga stvorila vlastiti Nacionalni plan oporavka i otpornosti. U njega se slilo 9,9 milijardi eura (6,3 milijarde bespovratnih sredstava i 3,6 milijardi povoljnih zajmova). Novac treba biti potrošen na reforme i investicije, a rok za provedbu NPOO-a je 31. kolovoza 2026. godine. Nakon toga taj izdašni izvor presušuje. Drugi izdašni izvor je Fond solidarnosti EU-a iz kojeg je Hrvatska za obnovu razorenog u dva potresa 2020. godine dobila nešto više od milijardu eura. Ne kapa više ni iz tog izvora. Početkom srpnja počela je druga polovina Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a 2021. – 2027., a prema podatcima Europske komisije, Hrvatska je dosad realizirala tek 5,7 posto odobrenih joj sredstava i u tome je slabija samo Španjolska s 4,5 posto.

Punjenje državnog proračuna pokazuje znakove zamora. U prvih pet mjeseci prihodi od poreza su pali za pola posto. Ministarstvo financija zadovoljno je punjenjem proračuna, sve ide po planu, a razlog za pad vide i u tome što se porez za svibanj uplaćivao i na samom početku lipnja jer je zadnji dan svibnja bio neradni, što mijenja statistiku, posebno u slučaju naplaćenog PDV-a.

Osnovano je Povjerenstvo za utvrđivanje sudbina žrtava nakon Drugog svjetskog rata kojem je na čelu Ivan Penava, još jedno povjerenstvo koje neće vidjeti ni jednu žrtvu ustaškog režima i koje neće služiti ničemu osim difamaciji NOB-a, ZAVNOH-a, negiranju Izvorišnih osnova Ustava i gromoglasnosti kulturnog rata.

Hrvatska bi trebala i znatno povećati izdvajanja za vojsku. Na razini NATO-a je dogovoreno povećanje vojnih izdataka na razinu od pet posto BDP-a do 2035. godine, pri čemu se 3,5 posto odnosi na izravne vojne izdatke, a 1,5 posto na rashode povezane sa sigurnošću. Hrvatska je jedna od devet članica NATO-a koje još nisu dosegle ni donedavni zahtjev o izdvajanju dva posto BDP-a za obranu, trenutačno je na 1,8, pa bi za dostizanje cilja od 3,5 posto u sljedećih deset godina ta izdvajanja trebala gotovo udvostručiti.

Održana su tri kruga pregovora sindikata javnih i državnih službi i Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o materijalnim pravima zaposlenih za sljedeću godinu. Skokovitog rasta plaća neće biti, ako će ga uopće biti, a naznaka problema ne nedostaje. Raspravlja se o novom pravu zaposlenih u javnim i državnim službama, toplom obroku. Poslodavac može mjesečno isplatiti zaposlenom naknadu za topli obrok neoporezivo u iznosu do sto eura. Vlada je, u skladu s lanjskim najavama, predložila da se naknada za topli obrok isplaćuje i zaposlenima u javnim i državnim službama. No, da nešto ne valja, od donedavno u pregovorima sa sindikatima ne baš škrte Vlade, jasno je iz njene ponude: to bi se pravo uvelo tek od 1. srpnja sljedeće godine, ne od 1. siječnja, a zaposlenima bi se isplaćivalo 20 eura mjesečno.

Ako ništa drugo, kulturni rat mogli bismo voditi gladni, ako glad uopće uspijemo primijetiti.

Tekst je prenet sa portala Novosti.