ANEM: Odbijena tužba Milana Radonjića protiv Aleksandra Olenika

22. June 2025.
Drugi osnovni sud u Beogradu, odbio je tužbu sa elementima SLAPP-a, Milana Radonjića, bivšeg načelnika Resora državne bezbednosti za Beograd, koju je podneo protiv advokata Aleksandra Olenika, zbog objave na društvenoj mreži X, u kojoj se dovodi u vezu sprega sudstva i Resora državne bezbednosti, odnosno BIA. Ovim povodom, na istoj mreži, advokat i političar Aleksandar Olenik je napisao׃ „I sudije su podržale moj stav da se uticaj BIA na pravosuđe mora razotkriti. Ovako sudije postaju prava vlast, a advokat Ivana Soković Krsmanović vraća čast advokaturi. Očekujem žalbu ex DB-BIA Radonjića, ali od ućutkivanja nema ništa. Rasformiranje BIA i potpuno nova služba je naša obaveza.“
radonjic-.romic-apelacija-dec22
Foto: Cenzolovka

Izvor: ANEM

U obrazloženju presude, sudija Vera Sredojević, između ostalog, zaključuje:

„…U situaciji kada se radi o sudskom postupku koji je izazvao značajnu pažnju javnosti, kao što je ubistvo Slavka Ćuruvije, postoji jak javni interes za informacijama koje se tiču rada pravosuđa i aktera u takvim slučajevima. Objavljivanje informacija o vezi sudije i bivšeg šefa DB, ukoliko je tačno, može biti od značaja za javnost u kontekstu percepcije nezavisnosti i nepristrasnosti suda. Iz sadržine sporne objave nesumnjivo proizlazi da se ona prvenstveno bavi navodnom vezom sudije sa bivšim šefom DB, pa je posledično primarni cilj te objave kritika ili preispitivanje integriteta sudstva, a ne direktno blaćenje tužioca. Iako se tužilac pominje u kontekstu oslobađajuće presude za ubistvo Slavka Ćuruvije, to pominjanje služi kao ilustracija za širu tvrdnju o sudiji. Informacija o potencijalnoj povezanosti sudije sa nekim iz bivše strukture DB u kontekstu visoko profilnog suđenja je od izuzetnog javnog interesa. Građani imaju pravo da znaju da li postoje okolnosti koje bi mogle uticati na objektivnost i nezavisnost pravosuđa. Pri tome, tužilac se pominje indirektno, kao deo činjenica koje daju kontekst za tvrdnju o sudiji. Po nalaženju suda, primarni cilj objave nije da se tužilac lažno predstavi kao ubica, već da se ukaže na potencijalnu spornu vezu sudije. Činjenica da je tužilac pravnosnažno oslobođen je važan detalj, ali ta činjenica sama po sebi ne znači da je spominjanje tog konteksta usmereno na povredu njegovog ugleda, pogotovo kada je objava fokusirana na treće lice (sudiju). U demokratskom društvu, sloboda govora i medija uključuje i pravo na kritičko preispitivanje rada javnih institucija i nosilaca javnih funkcija. Sudije su nosioci javne funkcije i njihov rad je podložan kritici javnosti. Informacije koje se tiču njihove objektivnosti i integriteta, posebno u vezi sa značajnim sudskim procesima, po pravilu se smatraju od javnog interesa. Iako se tužilac pominje u nepovoljnom kontekstu („Oslobođeni ubica S.Ć.“), to je sekundarni efekat objave čiji je primarni fokus bio na drugom licu i pitanjima od javnog interesa. Osim toga, tužilac, na kome je teret dokazivanja u smislu čl. 231 Zakona o parničnom postupku, nije dokazao da su mu spornom objavom stvarno povređeni ugled i čast. Samo subjektivni osećaj uvređenosti nije dovoljan, već je morao dokazati da je objavom došlo do objektivnog smanjenja ugleda u očima okoline ili javnosti, kao i da je primarna namera objave bila da se on prikaže kao ubica i da mu se na taj način nanese šteta, a ne da se kritikuje pravosudni sistem ili sudija. Iako je tužilac oslobođen, bio je akter u visoko profilnom sudskom procesu koji je privukao pažnju javnosti i njegova povezanost sa tim događajem, iako nije javni funkcioner, postavlja ga u poziciju gde javnost ima interes za informacijama o tom slučaju…“

Ovo je prvostepena odluka. Protiv advokata Olenika, tužbene zahteve su podneli i Ratko Romić i Miroslav Kurak, kojima je takođe suđeno za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije i koji su u dve prvostepene presude osuđeni, zajedno sa Radomirom Markovićem, načelnikom Resora državne bezbednosti, na ukupno 100 godina zatvora, da bi ih, posle devet godina suđenja, Apelaciono veće oslobodilo. Njih trojica su, potom, podneli više od dvadeset tužbi, uključujući i tužbe protiv Fondacije Slavko Ćuruvija, koju su osnovala deca ubijenog Slavka Ćuruvije. Ovo je verovatno najveća serija tužbi sa elementima SLAPP-a u Srbiji  (čak 22) koje imaju za cilj da se prekine izveštavanje i debata o ovom kontroverznom suđenju i nedopustivom odnosu sudstva i Državne bezbednosti odnosno BIA, kao što je na to ukazivao advokat Olenik.

Naredno ročište po tužbi Radonjića, Romića i Kuraka protiv Fondacije Slavko Ćuruvija zakazano je za ponedeljak 23. juna, takođe u Drugom osnovnom sudu u Beogradu.

Veran Matić, predsednik upravnog odbora ANEM-a (Asocijacija nezavisnih elektronskih medija)

Ceo tekst ove važne presude može se pročitati na portalu Javni servis  U ime naroda: Tekst presude kojom je odbačen tužbeni zahtev Milana Radonjića protiv Aleksandra Olenika – Javni servis

Click