Da, priznajem, i jako mi je žao. Često sam se ponašala loše prema drugim ženama
Autorka: Snježana Pavić, Jutranji list
Ljudi više vjeruju financijskim savjetima muškaraca: magazin Forbes nedavno je pisao o studiji o tome kako čitatelji tretiraju analize ekspertica na platformi za ulagače Seeking Alpha. Analizirajući 7 milijuna komentara na 200.000 članaka, utvrdili su da su članci koje su napisale žene imali 40 posto manje komentara, a puno je više bilo onih koji se nisu slagali s mišljenjem autorica. I sve to bez obzira na podrijetlo autora i autorica, razinu iskustva ili teme koje pokrivaju. Glavni razlog: žensko si. Već to što si žena dovoljno je da te se shvaća bitno manje ozbiljno.
To je samo jedno od stotina istraživanja na temu pristranosti i predrasuda koje gajimo prema ženama. Ne, nisu im podložni samo neobrazovani, to su duboko usađena preduvjerenja, većinom ih nismo svjesni. Mislimo možda da su muškarci bolji šefovi. Da su pametniji. Da snimaju bolje filmove.
Godinama je poznato da se nejednako ocjenjuje rad znanstvenica i znanstvenika, piše časopis Nature, ali sada se utvrdilo da se takva pristranost može primijeniti i na čitave znanstvene discipline. Ljudi jednostavno vjeruju da postoje discipline koje su bolje od drugih, kaže matematičarka Alex James s novozelandskog Sveučilišta Canterbury. Pa ispadne da su one discipline o kojima misle loše – pune žena. Što je više znanstvenica u nekom području, to je niža stopa uspješnosti njihovih prijava za financiranje i niža ocjena kvalitete istraživača ili istraživačica, utvrdilo je istraživanje podataka desetaka tisuća znanstvenika iz više od 30 zemalja. Uostalom, sociologija to odavno zna: čim u nekom zanimanju počnu prevladavati žene, padaju mu ugled i plaće.
Stotine istraživanja potvrđuju posljedice rodnih predrasuda na poslu, na fakultetu, u umjetnostima. Svaka od nas osjetila ih je na svojoj koži. Žene su jako ljute, često su bijesne na druge žene. Žena je ženi vuk, tvrde neke. Najgora iskustva, žale se, imaju sa ženama na poslu. Spisateljica se ljuti: žene me nisu podržale.
Živimo u kulturi koja više cijeni muškarca. Svjesne smo da se više cijeni ono što muškarac napravi. Muškarci su logični i inteligentniji, žene su preemotivne. To su, naravno, stereotipi koji ne odgovaraju istini. Oguglale smo na to da puno muškaraca tako misli. Ali nas baš jako ubode u srce kada vidimo da se i žena tako ponaša. Kada se žena tako ponaša prema nama.
No, nisu takvim predrasudama podložni samo muškarci. I žene su odgojene u istom svijetu, svima nam društvo šalje istu poruku; žene su manje vrijedne. I ja sam odrasla uz Dnevnike s gotovo isključivo političarima, najbolje filmove snimali su muškarci, u mojim omiljenim bendovima tek tu i tamo svirala je poneka Kim Gordon. Nerealno je očekivati da ću samo tako jednoga dana ustati i reći, evo, od danas nisam seksistica, nikad više neću biti nepravedna prema drugoj ženi. Duboko je to u nama zakopano da omalovažavamo sebe onako kako nas društvo podcjenjuje i obezvrjeđuje. Uvjerene smo da nismo za više i bolje, da to što radimo nije dovoljno dobro, nikad nije dovoljno dobro. Ono što mislim o sebi, tako se ponašam prema drugim ženama. Jako mi je žao, ali često sam se ponašala loše prema drugim ženama.
Raskrinkati seksizam koji vlada našim umovima, pa onda i ponašanjem, to je dugotrajan posao koji ne prestaje.
Tekst je prenet iz Jutranjeg lista.