Nema mira i demokratske sigurnosti u Evropi bez nacionalnih manjina – Šimpraga u Hrvatskom saboru

Izvor: SNV

Na početku rasprave htjela bi samo reći kolegi Kujundžiću iz Mosta da je iznio krivi podatak da Srba u Hrvatskoj prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 123.892 ljudi se izjasnilo kao Srbi. Možda bi vama odgovaralo da ima manje, ali evo brojke su takve kakve jesu i ja vas molim da to zapamtite. Isto tako kad spominjete Srpsko narodno vijeće morate znati da u SNV osim pripadnika srpske zajednice radi i velik broj većinskog naroda. Sada ću se osvrnuti na raspravu i svaki puta kada je Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava uvijek je rasprava takva da iznese niz povreda Poslovnika, da burno svi reagiraju, ali evo važnost brige o nacionalnim manjinama je nešto što se nipošto ne bi smjelo dovoditi u pitanje. Dio preambule Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, koju je Republika Hrvatska ratificirala, kaže sljedeće: „Burna historija Europe pokazala je kako je zaštita nacionalnih manjina bitna za stabilnost, demokratsku sigurnost i mir na ovom kontinentu.“ Izvješće je, kao i ranijih godina, opsežno, detaljno i puno statističkih podataka.

Zahtjev da Hrvatska jasnije regulira obaveze jedinica lokalne samouprave na uvođenje dvojezičnosti javlja se u gotovo svim izvještajima međunarodnih i europskih tijela, ali i rezolucijama Odbora ministara Vijeća Europe. Posljednji izvještaj i rezolucija Odbora ministara iz 2022. godine pak eksplicitno navodi da je postojeći prag od trećine stanovništva previsok te da ga je potrebno smanjiti u skladu s člankom 10. Okvirne konvencije. Također se i u posljednjoj rezoluciji naglašava obaveza vlasti da osiguraju provođenje postojećih prava, što se odnosi kako na službenu upotrebu manjinskog jezika i pisma, tako i na oznake u javnom prostoru. Republika Hrvatska nije jedina država kojoj je upućen ovaj tip prigovora. U Slovačkoj je raniji prag za dvojezičnost od dvadeset posto smanjen na deset posto, kako bi se omogućila lakša konzumacija prava mađarske nacionalne manjine. Često se naglašava kako Srbija treba slijediti praksu Hrvatske u nekim segmentima, ali u ovom kontekstu u Srbiji prag jedinica lokalne samouprave za dvojezičnost je petnaest posto. Također, Statutom Autonomne Pokrajine Vojvodine kao službeni jezici su, pored srpskog, navedeni i mađarski, slovački, hrvatski, rumunjski i rusinski, iako ni jedna od ovih zajednica u udjelu stanovništva ne prelazi predviđeni prag od petnaest posto na razini pokrajine: Mađari čine 13% stanovništva, a ostale manjine između 0,7% i 2,6%.

Službena upotreba jezika i pisma nakon stigmatizacije i demonizacije ćiriličnog pisma potpuno je zaostala u primjeni. Tek u tragovima imamo upotrebu zagarantiranu Ustavnim zakonom, europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima i nema napretka još od 2013. godine premda postoji značajan broj JLS-ova u kojima pripadnici srpske i npr. romske zajednice ostvaruju isto pravo. Posebnu pažnju posvetila bih pristupu nacionalnih manjina sredstvima javnog priopćavanja, s osvrtom naravno na HRT. Već zadnjih više od 5 godina, postotak sadržaja namijenjenog pripadnicima nacionalnih manjina je oko poražavajućih 1%. Točnije, u današnjem izvještaju govori se o povećanju količine sadržaja, ali bih rekla da se radi o promjeni metodologije izrade Izvještaja HRT-a o proizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina, nažalost su otišle samo na gore. Ne trebam posebno naglašavati kako se u minutaži navodi primjerice i gostovanje pripadnika nacionalne manjine u nekoj emisiji, što nije nužno program namijenjen nacionalnim manjinama, prikazuju se zatp manjine „samo kao folklor“. Napredak u ostvarivanju prava na pristup javnim medijima, koji se očekivao formalnim osnivanjem manjinske redakcije pri Hrvatskoj radioteleviziji, nije polučio konkretan rezultat tijekom 2023. Redakcija još uvijek nije ojačana novim novinarskim kadrom niti novim programskim sadržajem.

Kad je u pitanju zastupljenost pripadnika manjina u tijelima vlasti te u upravnim i pravosudnim tijelima situacija još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini, naročito jer se smanjio udio pripadnika. Podatak da se tijekom 2023. u prijavama na javne natječaje i oglase tijela državne uprave i stručne službe i ureda Vlade Republike Hrvatske 48 kandidata pozvalo na pravo prednosti pri zapošljavanju na temelju pripadnosti nacionalnoj manjini naveden je na način koji je potrebno i drugačije iskazati. Stoji kako je od 48 kandidata koji su se pozvali na ovo pravo zaposleno njih osam kandidata i to šest na temelju najvećeg broja ostvarenih bodova na testiranju i intervjuu, dok su dva kandidata zaposlena na temelju poziva na pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini. Dakle, ovih šest bi bilo svakako zaposleno jer su na testiranju i bili najbolji. Isti slučaj je i kod pravosudnih tijela. U tom kontekstu važno je spomenuti i kako od 71 jedinice samouprave (50 općina, 13 gradova te 8 županija) koje su dužne osigurati zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u svojim upravnim tijelima, te se to pravo u cijelosti ostvaruje u njih 55, dok u 16 jedinica lokalne samouprave nije ostvarena zajamčena zastupljenost.

Kada govorimo o obrazovanju i modelima obrazovanja, trebao bi biti proaktivniji pristup, takve škole su rijetke kao i ukupne sredine koje stvaraju pozitivnu atmosferu po tom pitanju što je presudno za upoznavanje djece i mladih s onim što sačinjava njihov nacionalni i vjerski identitet.

Česti napadi na predstavnike SPC ozbiljno narušavaju ustavnu vrijednost vjerske ravnopravnosti za pripadnike te zajednice.

Napadajući kulturne programe i institucije koje su stvorene temeljem Ustava i međunarodnih zakona, a SNV je stvoreno temeljem međunarodnih ugovora koje su potvrdili i Ujedinjeni narodi radi se i protiv same RH i njezinog međunarodnog položaja. Kulturna autonomija ne može se ostvarivati bez domova i kulturnih centara. Pojedine nacionalne manjine, pa tako i srpska, dijelile su prostore s drugima. Zašto je problem da srpska nacionalna manjina ima svoje mjesto okupljanja, zašto je problem da se u tim Srpskim kulturnim centrima provode programi pomoći u učenju, dječje igraonice?

Napori Savjeta za NM, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao i manjinskih zastupnika u ostvarivanju prava svih su u nizu aspekata hvalevrijedni. Međutim, kontinuirani napadi na političke predstavnike NM, na njihovu participaciju u institucijama vlasti, napadi na manjinske institucije i programe nanose ozbiljnu štetu u mogućnosti realizacije programa u manjinskim zajednicama jer ti napadi izazivaju strah i povećavaju netoleranciju prema manjinama. Iz tog razloga je neophodno da se svi pozabavimo time jer to ozbiljno narušava dosada postignuta prava, a isto tako onemogućava napredak u područjima u kojima ta prava nisu realizirana.

Uvažene kolege i kolegice, kad su u pitanju prava nacionalnih manjina malo tko se pita kako se ta prava zaista i provode, što se događa kad su te iste zajednice izložene govoru mržnje, etnički motiviranim djelima i postupcima vezanim uz diskriminaciju. Ono što najviše, pojedine političke predstavnike zanima jeste koliko je utrošeno sredstava, koliko se kulturnih centara, kada je po srijedi srpska NM izgradilo, čemu sve ti SKC služe?

Oni koji to javno govore ne razmišljaju da svaka izrečena uvreda, napad i zabrana ima posljedice u stvarnom životu. Na terenu se urušavaju dobre uvriježene prakse, ljudi se boje i nije im svejedno. Jel to zemlja koju želimo, jel to život koji zavrjeđujemo?

A mi Srbi u Hrvatskoj smo dali puno i previše. I ovdje se u nekoliko navrata danas tokom rasprave govorilo o predsjedniku Srbije Vučiću, o srpskom svetu, o Novostima, o etno biznisu našeg predsjednika SNV. Zanima me samo kako svaka poruka koja dolazi iz Zagreba ili Beograda utječe na hrvatski narod, na hrvatsku zajednicu u Srbiji. U toj istoj Vladi, kod tog istog predsjednika Srbije sjedi i predstavnik hrvatskoga naroda. I mi smo Srbi u Hrvatskoj izuzetno ponosni i sretni što hrvatska zajednica ima pravo učestvovati u vlasti, što mogu ostvarivati svoje kulturne programe, što će možda pojačati aktivnosti kad je u pitanju komunalna infrastruktura i riješiti svoje probleme. Mi želimo zemlju u kojoj možemo njegovati svoju kulturu, svoje običaje, svoj identitet. I ovdje smo, živimo i živjet ćemo i dajemo sebe za ovu zemlju i uvijek smo tu kad treba stati iza nekih stvari. I zato vas molim da prestanemo preko leđa srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj zarađivati političke bodove, jer to nije način i ružno je slušati sve ove dane na koji način se ovdje govori. Prestanimo sa tim i poštujmo ono što imamo.

Tekst je prenet sa portala SNV.