Mađarsko lice Bartulice

Autor: Hrvoje Šimičević, Izvor: Novosti

“Nije dovoljna samo politička pobjeda nad radikalnom i globalističkom ljevicom, potrebna nam je i pobjeda nad kulturom! Za tu pobjedu bit će nam potrebno još više hrabrosti. Budućnost ovisi o kulturi, a to je ljevica odavno shvatila. Konzervativne snage diljem Europe rastu! Ne smijemo se predati u borbi protiv rodne ideologije, redefiniranja ljudske naravi i uništavanja obitelji! Bila mi je čast danas govoriti na CPAC konferenciji u Budimpešti. Uvijek i svugdje; Croatia first – Hrvatska na prvome mjestu!”, poručio je prošlog mjeseca iz Mađarske Stjepo Bartulica, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, sa skupa najprominentnijih osoba evropske i američke krajnje desnice. DP se pohvalio Bartuličinim gostovanjem objavivši fotografiju na kojoj on pozira s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom.

U relativno kratkoj političkoj povijesti Domovinskog pokreta i Stjepe Bartulice vjerojatno ne postoji događaj i skup rečenica koji preciznije opisuju djelovanje, svjetonazore i akumulirani intelekt navedene stranke i njihovog saborskog zastupnika. Kad je iz Budimpešte poručio “Hrvatska na prvome mjestu!”, Bartulica je to radio u aranžmanu Centra za temeljna prava, organizacije koja godinama svojata trećinu Hrvatske kao mađarski teritorij. U borbu protiv ljevičarskih utvara hrvatski parlamentarac pozivao je konzervativne snage koje imaju nezdrave apetite prema Hrvatskoj. Šampion “slobodnog tržišta” i zagovornik minimalne državne potrošnje tog je dana bio gost skupine ljudi koji utjelovljuju samu definiciju “uhljebništva”. Fotografija s Orbánom, koju je objavio Domovinski pokret, ipak nadilazi sve proturječnosti: lik koji bi zbog radnog mjesta trebao štititi hrvatske nacionalne interese ponosno se smješka zato što je u istom kadru s osobom koja ih preko MOL-a sustavno podriva.

Budimpeštanski domaćin Bartulice, Centar za temeljna prava, otvoreno se zalaže za koncept velike Mađarske. Zahvaljujući izdašnim donacijama iz Orbánovog budžeta od svoje antihrvatske rabote rade višemjesečne kampanje

Do kraja analiziranog pasusa, član hrvatskog parlamenta Stjepo Bartulica ostao je tako bez ideologije, obraza, energetike i dobrog dijela domovine. “Croatia first!” viknuo je na koncu, i vjerojatno zamislio razigranu hrvatsku zastavu na vjetru. Stvarnost je ponešto drugačija: to što se vijori na štapu nije nacionalna trobojnica, to su bijele gaće Stjepe Bartulice.

S istim setom paradoksa, više smo se puta na stranicama ovog tjednika bavili Bartulicom. Može biti da nam je zamjerio. Gotovo da ne postoji dan u kojem s javnošću ne komunicira nužnost obustave javnog financiranja Novosti. Njegova je, možebitno, i svježa reinvencija ključnog razloga Domovinskog pokreta za takav zahtjev. “Ako žele i dalje trovati politički prostor, neka idu na tržište i bore se s ostalima”, poručio je Bartulica, nakon što su članovi DP-a godinama tvrdili da nas treba ukinuti zato što pišemo protiv Hrvatske. Radi se, dakako, o stupidnoj laži. Novosti se time ne bave: protiv Hrvatske rade suradnici i politički istomišljenici Stjepe Bartulice.

Njegov budimpeštanski domaćin i suorganizator događaja, Centar za temeljna prava, otvoreno se zalaže za koncept velike Mađarske, koja je smanjena Trianonskim sporazumom 1920. godine, kad su ostali, uz ostalo, bez dijela obale i sjevera Hrvatske. Zadnjih nekoliko godina redovno objavljuju geografski prikaz Mađarske u paketu s hrvatskim pokrajinama. Zahvaljujući izdašnim dotacijama iz Orbánovog budžeta, od svoje antihrvatske rabote rade višemjesečne kampanje, potičući građane susjedne zemlje da rasprostranjuju opisane vizuale i pripadajući iredentizam. Prošle godine smo pisali kako su 2020. objavili sliku na kojoj učenik na školskoj ploči dovršava kartu velike Mađarske i popratni natpis “Vjerujem u uskrsnuće Mađarske!”, što je zadnjih stih pjesme koja je nastala 1920. godine, a otad je simbol mađarskih nacionalista koji se ne mire sa zemljom u postojećim granicama.

Centar je tako promovirao i svojevrsnu molitvenu mantru vladavine Miklósa Horthyja, ratnog namjesnika Mađarske i Hitlerovog suradnika pod čijom je paskom između svibnja i srpnja 1944. deportirano u Auschwitz oko 440 tisuća mađarskih Židova. Uz zemljopisnu veliku Mađarsku iz Centra su obećavali da će štititi Karpatski bazen, makar se “granice pomicale s vremena na vrijeme”, što znači da priželjkuju njihovo primjerenije pomjeranje u budućnosti. Cmizdrili su i da je prije 104 godine Mađarska ostala “bez prirodnih bogatstava i resursa”, odnosno okolnih država i Hrvatske. Producirali su i militantne video-spotove u kojima od mladih Mađara traže da svaki dan budu “spremni”. Za što spremni? “Zadaća sljedećih generacija je dobiti završnu bitku, nakon čega će svi dragulji u kruni Svetog Stjepana (Arpadovića) opet zasjati”, odgovorili su na navedeno pitanje, jasno aludirajući na “povijesnu Mađarsku” i veći dio Hrvatske unutar nje.

Potonja kampanja je bila toliko skandalozna da su mađarski građani prikupili šest tisuća peticijskih potpisa, optužujući Bartuličine prijatelje da upućuju otvorene prijetnje susjednim narodima, pa tako i Hrvatima. Bartulica se dakle druži s deklariranim protuhrvatskim elementima, koji žele nemali komad ove zemlje, traže od budućih generacija spremnost za ostvarenje takvih ciljeva i bodre ih citiranjem nacističkih budnica.

U zadnjih desetak godina Centar je postao uigrani propagandni alat Viktora Orbána. Najprije su dobivali značajne financijske poticaje od njegove stranke Fidesz. Onda su mađarski novinari otkrili promjenu: zadnjih godina deseci milijuna eura počeli su bezuvjetno pristizati direktno iz proračuna, preko Orbánovog kabineta. Zauzvrat, Centar javno odašilje pseudointelektualizam kojim nastoji opravdati autokratske politike mađarskog vladara. Slaboumnim argumentima promoviraju ga kao mesiju koji će spasiti dekadentni zapad, organiziraju skupove s američkim istomišljenicima bliskima Donaldu Trumpu, huškaju protiv migranata, mađarske oporbe, gejeva, žena, cjepiva…

Uz želju da, valja ponoviti, uvećavaju granice Mađarske nauštrb okolnih država. Kad je 2022. godine Orbán nosio navijački šal na kojem su se unutar Mađarske nalazili Rijeka i Hrvatsko primorje, zatim komadi Slovenije, Austrije, Srbije, Slovačke, Rumunjske i Ukrajine, Centar za temeljna prava branio ga je najvećom žestinom od domaćih i inozemnih kritičara. Domovinski pokret posebno se isticao. Zastupnik Stipo Mlinarić Ćipe zatražio je da se mađarski veleposlanik pozove na konzultacije u Zagreb, ističući da je siguran kako “veliki dio mađarskog stanovništva razmišlja poput Orbána”. Bartulica je pak dodao da “u Mađarskoj postoji određeni kompleks zbog gubitka teritorija nakon Prvog svjetskog rata, kad su nastale mađarske manjine u susjednim državama”. “Orbán često koristi to stanje da bi pokazao kako bi Mađarska trebala biti značajnija nego što jest, zbog povijesnih okolnosti”, kazao je zastupnik Domovinskog pokreta.

Fotografija s Orbánom, koju je objavio Domovinski pokret, ipak nadilazi sve proturječnosti: lik koji bi zbog radnog mjesta trebao štititi hrvatske nacionalne interese ponosno se smješka zato što je u istom kadru s osobom koja ih preko MOL-a sustavno podriva

Svega nekoliko mjeseci prije toga, Bartulica je u Splitu ugostio članove vodstva Centra za temeljna prava – orbanovske organizacije za koju smo utvrdili da predvodi iredentističku kampanju protiv Hrvatske – na ljetnoj školi za obrazovanje mladih konzervativaca. Tamo je bio i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. Prošle godine u Zagreb je doveo njihovu međunarodnu koordinatoricu da govori na međunarodnoj konferenciji konzervativizma. I onda se prije mjesec dana usred Budimpešte slikao s Orbánom, financijskim i ideološkim arhitektom velikomađarskih pretenzija na hrvatski teritorij. Koje je pravo lice Stjepe Bartulice? Ono koje osuđuje mađarski supremacizam ili ono koje ga dovodi u Hrvatsku i spremno gostuje kod njega u Mađarskoj? Što je točno Domovinski pokret? Stranka koja se pjeni zbog navijačkog šala oko Orbánovog vrata ili pokret koji ga zaljubljeno promovira u kadru sa Stjepom Bartulicom?

Antihrvatsko djelovanje mađarskih prijatelja Stjepe Bartulice i Domovinskog pokreta nije samo ideološko-simboličke naravi. Tu je i ozbiljan materijalni interes. Dakako, na štetu Hrvatske. Kad je 2022. godine zborio protiv Orbána i njegovog šala, Bartulica je još primijetio da se radi o “nepotrebnom i neodgovornom ponašanju s Orbánove strane” i da njegove “provokacije otežavaju naše bilateralne odnose”. Nije propustio naglasiti da je “situacija dovoljno teška zbog afere u Ini”. Pod “aferom u Ini” mislio je valjda na činjenicu da je prije 15 godina mađarska kompanija MOL dobila upravljačka prava nad Inom podmićivanjem Ive Sanadera. Od tada pa do danas Mađari su u Ini uspostavili nezakonitu liniju upravljanja, zaobilazeći hrvatske članove uprave u donošenju najvažnijih odluka. Koje su, prema medijskim objavama, zadnjih desetak godina dovele do niza poteza na štetu Hrvatske i doprinijele srozavanju nekad najveće energetske tvrtke u ovom dijelu Evrope na servisnu ispostavu mađarskih partnera. Sve u ritmu i po nalozima Orbánovog režima.

Od 2020. godine fondacija Mathias Corvinus Collegium, koja financira istoimenu organizaciju poznatiju pod kraticom MCC, drugi je najveći dioničar MOL-a. Zahvaljujući odluci Orbánove vlade, predano im je deset posto državnih dionica farmaceutske kompanije Gedeon Richter i deset posto MOL-a. Protuvrijednost je veća od milijardu eura. Na taj je način MCC dobio glasačka prava u MOL-u, koji upravlja Inom na opisani nezakonit način. Kao u slučaju Centra za temeljna prava, navedeni transfer javne imovine u privatne ruke Orbánovih ljudi učinjen je bezuvjetno. Njihov jedini zadatak je da uzgajaju mlade desničare koji će nakon eventualnog silaska s vlasti onemogućiti Orbánov odlazak u zatvor i na životu održati kleptokratski režim koji je uspostavio. MOL je tako postao jedan od središnjih financijskih izvora za orbanovske kulturne ratove, a MCC institucija koja ih disciplinirano provodi.

Prije dvije godine njihov posebni gost bio je Stjepo Bartulica. Najavljen je kao govornik na tribini MCC-a pod nazivom “Naslijeđe socijalizma u centralnoj i istočnoj Evropi”. Na drugom događaju MCC-a, namijenjenom mladim orbanistima, obznanjeno je da će držati predavanje u kojem će se osvrnuti i na temu “Slobodno tržište – zašto je kapitalizam superioran?”. Kao što smo već utvrdili, zastupnik Domovinskog pokreta je čovjek brojnih ironija i proturječnosti. Utvrdimo ih još malo: ima li intenzivnije ironije od prizora u kojem Bartulica samouvjereno propovijeda o nadmoći slobodnog tržišta i minimalnog državnog intervencionizma, na poziv organizacije koja funkcionira isključivo zahvaljujući stotinama milijuna eura izvučenih iz državnog proračuna? Ima li boljeg opisa “suverenizma” Stjepe Bartulice i Domovinskog pokreta od činjenice da je u Mađarskoj govorio zahvaljujući instituciji koja je drugi najveći dioničar MOL-a, kompanije koju u pravilnim vremenskim razmacima hrvatski mediji prozivaju za postojano djelovanje protiv hrvatskih gospodarskih interesa? Možda doista nema. Ali postoji još nekoliko detalja koji bi mogli poslužiti kao nadgradnja potonjim informacijama.

MCC, naime, plaća intelektualne usluge pojedincima koji su direktno bili involvirani u pokušaj kriminalnog preuzimanja hrvatske naftne kompanije. U njihovoj brošuri kao jedan od predavača naveden je potpredsjednik MOL-a Sándor Csányi. Prema pisanju Nacionala, njegovo ime nalazi se u dvije kaznene prijave HANFA-e, koja ga je još 2011. godine optužila da je sudjelovao u manipulaciji tržištem i nezakonitom pokušaju uspostave većinskog vlasništva nad Inom, čime bi se zapravo legalizirala upravljačka prava koja su stečena koruptivnim dogovorom Sanadera i šefa uprave MOL-a Zsolta Hernadija. Hernadi, koji se zbog zahtjeva Hrvatske i dalje nalazi na Interpolovoj tjeralici, također je bio govornik na tribinama MCC-a. Kao što je, dakle, bio i Stjepo Bartulica. Kad je prošlog mjeseca iz Mađarske urlikao “Hrvatska na prvom mjestu!”, od buke se nije moglo čuti kako njegovi mađarski prijatelji u pozadini pelješe hrvatske resurse, pripremajući gologlave mladiće za neko buduće prekrajanje granica.

Premda se zbog navedenih informacija na prvu čini očiglednim, Bartulica i Domovinski pokret daleko su od naivnih političkih idiota. To ih, doduše, ne ekskulpira od činjenice da su zbog druženja s ljudima koji ideološki i materijalno rade protiv zemlje čiju će izvršnu vlast sukreirati u narednom mandatu, od svih političkih dionika u Hrvatskoj došli najbliže desničarskoj formulaciji veleizdaje i protuhrvatskog djelovanja. Nerazmjer u potezima Domovinskog pokreta između riječi i djela pritom je iznenađenje samo šačici njihovih najvjernijih birača. Ostali znaju da svaki nacionalizam počiva na lažima, ispod kojih se kriju golo nasilje prema neistomišljenicima i žudnja za ekonomskom i političkom moći. Kakvom moći? Onom vrstom u kojoj se sveobuhvatna pljačka države obavlja uz odobravajuće uzvike “Croatia first!” što dolaze iz novog kulturnog i medijskog polja, nastalog na zgarištu uništenih institucija koje su još jučer održavale slabašnu demokraciju na životu. Zato oni gotive Orbána. Kad bi uspjeli preslikati njegovu kriminalnu vladavinu, na kraju “kulturne revolucije” Domovinskog pokreta nije teško zamisliti Bartulicu kako neometan vlastitom hipokrizijom na nekoj tribini u Zagrebu ležerno nabraja sva zlodjela proračunskih dotacija, propovijeda slobodu tržišta i sužanjstvo ženskim tijelima.

Tekst je prenet sa portala Novosti.