Svjetski dan vode: Borba za ‘bezbojno zlato’ je tek počela

Piše: Vedran Zubić

Jedna od većih grešaka je zvati planetu koju naseljavamo „Zemlja“ jer nas to asocira na kopno koje se nalazi na ovoj planeti koju naseljavamo. Jasno je da bi mnogo prikladnije bilo reći „Voda“ jer je 71% naše planete upravo prekriveno tim najvećim blagom i osnovom života. Kvantitet vode, a sam Svjetski okean obuhvata 361 milion km2,  nikada nam neće biti upitan. Po zakonu „kruženja materije i energije“ kvantitet vode u tri agregatna stanja je uvijek isti. Ono što je naš problem je njen kvalitet.

Od ukupne količine ovog „bezbojnog zlata“, jer kada „tepamo“ nafti da je „crno zlato“ onda je voda mnogostruko dragocijenija, čak 97% otpada na vode Svjetskog okeana. To je ono što zovemo „slane vode“ i što ne možemo konzumirati niti koristiti u poljoprivredi. „Slatka voda“, kako pogrešno zovemo kopnenu vodu u kojoj nema nikakve saharoze, obuhvata samo tri posto ukupne količine vode na Zemlji. I tu nije kraj!

Gotovo dva posto je led na Zemlji u obliku regionalne (Antarktik, Grenland) i lokalne glacijacije (lednici na planinama). Ovome treba dodati i podzemne vode i dobije se da je samo 0,15% tekućica i stajaćica na planeti!

PlanetA i planetB

Metabolizam živih bića je nemoguć bez vode. Ona predstavlja 70% našeg tijela i svako njeno gubljenje u organizmu izaziva dehidracije. Samo je zrak smjesa bez koje kraće možemo opstati nego bez pitke vode. „Čarobni hemijski spoj dihidrogen-oksida“ nam omogućava život na Zemlji koja je nama planetA. Zanimljivo je koliko se divimo kada čujemo da na Marsu ima leda, da su nađeni riječni sedimenti i da, a to smo saznali prije par dana, postoje i sedimenti nekih valova. Mars nam se tu „otvara“ kao planetB, a ne razmišljamo šta smo uradili onom planetA!

Voda nije samo osnova metabolizma, nego i raznih privrednih aktivnosti od agrara i navodnjavanja do stočarstva, od prometa i trgovine do turizma, od hidroenergije do industrijske proizvodnje. Često zaboravimo da je vodeni promet najjeftiniji, da su kupališni, banjski ili rafting turizam vezani za vodu, da je osnovni obnovljivi energent voda ili da se za proizvodnju neke majice potroši ogromna količina vode! Čak 26% energije koju proizvodi BiH dolazi od hidroelektrana, a svaki učenik zna da je „Egipat dar Nila“. Sve civilizacije su nastajale na obali ili u dolinama rijeka jer je voda značila i život i agrar i promet i trgovinu!

Kada se govori o današnjem datumu uglavnom se priča o „pitkoj vodi“, odnosno o onom segmentu vodenog resursa koji nam bukvalno „život znači“. Prije par godina se voda pojavila na „berzi“, a Republika Slovenija uvela vodu u zakon kao „osnovno ljudsko pravo“. Izgleda da su davno prošla vremena kada su se neke stvari podrazumijevale, a to su čist zrak i pitka voda kao nešto „najnormalnije“.

Budućnost u tom aspektu priče nije najidealnija. Kvalitet vode, a ne njen kvantitet, se smanjuje, a broj stanovnika povećava. Ako se uzme da je X naš „kvantitet kvalitetne vode po glavi stanovnika“, A sama njena količina u brojniku, a B broj stanovnika u nazivniku, jasno je da situacija nije idealna. Sama formula X=A/B govori da X „opada”.

Broj stanovnika planete je već prešao osam milijardi. Najveći problem je što resursi, a tako i voda, nisu ravnomjerno raspoređeni. Blizu 3 milijarde ljudi, njih 36%, nema pristup pitkoj vodi. To znači da je izvor iste udaljen minimalno 50 km, a to je deset sati hoda u jednom smjeru! Ljudi koji žive na ovim prostorima, uključujući Bosnu i Hercegovinu; nemaju osjećaj za takve podatke. Mi smo navikli da „ima vode“, podrazumijevamo je „iz česme“ te nam se čini da će tako vječno biti. Sreća je pa se živi u zoni normalne klime, da se razvila i površinka i podzemna mreža te da su geologija i petrološki sastav omogućili razne mineralne vode! Ali to je koincidencija i sreća koju nema većina planete. Izgleda da je sudbina da se nešto počne cijeniti tek kada se izgubi!

Izgledni brojni sukobi

Najbogatiji kontinent vodom je Antarktik, ali je ta voda u čvrstom stanju. To je posebno blago ovog prostora i već godinama države kao Australski Savez i Saudijska Arabija se snabdijevaju „santama leda“. One često rade i skup proces desalinizacije morske vode gdje nakon isparavanja odvajaju vodu od soli da je naprave „pitkom“ ili adekvatnom za navodnjavanje. Dovoljno je nekada pogledati turiste iz država koje klima nije „nagradila“ kako se dive i satima gledaju izvore vode u Bosni i Hercegovini. Nafta ima korist tek nakon Druge industrijske revolucije, a voda je osnova života na planeti.

U budućnosti će brojni sukobi biti vezani za vodu. U ljeto 2021. su Kirgistan i Tadžikistan mjesec ratovali oko vodoopskrbnog kanala Golovni na rijeci Aksi. Egipat sigurno nije sretan činjenicom da Etiopija pravi brane na Nilu, Sirija i Irak su nezadovoljni pretjeranom eksploatacijom i ujezeravanjem vode osnove Mezopotamije, a najpoznatiji slučaj je sukob Indije i Pakistana. Nema tu nikakve povijesti i tradicijskih priča. U Kašmiru je lednik koji „hrani“ vodom Ind, a „Pakistan je dar Inda“. To su dvije nuklearne sile sa više od 1,6 milijardi stanovnika! Jasno je da je borba za „bezbojno zlato“ tek počela.

Najveći resursi jedne države su voda, hrana i energenti. To su stvari koje se smatraju osnovom neovisnosti od bilo kakvog uticaja. Svakako je zdrava hrana baza metabolizma, a energent osnova modernog života. Toliko smo se navikli na energiju da nam je borba za eksploataciju litijuma, kobalta, korunda i bakra postala pitanje „ekonomskog opstanka“. Ali nam to ništa neće vrijediti bez „pitke vode“. U silnoj želji za „tehnološkim napretkom“ devastiramo osnovnu prirodnu sredinu koja nam je osnova života na Zemlji. Fascinantno je da se troše milijarde da se dođe „do Marsa“, a u isto vrijeme devastira planetA zbog zarade tih milijardi!

Otkucalo je podne

Datumi kao što je današnji upravo treba da nam pošalju poruku da nije „pet do 12“ nego je već „otkucalo podne“ i da ono što smo podrazumijevali u obliku „vode sa česme“ može postati mnogima nedostupno. Devastacija prirode, deforestizacija i nekontrolirana gradnja bez prethoden infrastrukture nam od „blaga“ pravi problem.

Umjesto „bogatstva vode“ dobijamo probleme od bujica, poplava do klizišta i zagađenja. HIDROCID koji se trenutno dešava je „rezanje grane na kojoj sjedimo“. Voda ne treba samo biti zaštićena u „vodozaštitnoj zoni“ jer je svaka njena zagađenost baza sekundarne zagađenosti tla, vegetacije i atmosfere. Nama trebaju parkovi prirode i da nam priča o zaštiti ekosustava, kojeg smo sastavani dio, uđe u DNK!

Zbog svega navedenog trebamo čuvati blago koje imamo jer nismo ovo naslijedili od naših predaka nego posudili od naših potomaka. Voda se, kao i sve u prirodi, obnavlja, ali ne onom brzinom kojom je mi devastiramo. A ona nam život znači…

Sretan nam Svjetski dan vode jer smo uglavnom OD VODE, a ne znamo gdje nas ODVODE!

Tekst je prenet sa portala Al Jazeera Balkans.